SREDIŠTE CIKLONA

Šiva reče: U raspoloženju ekstremne težnje, budi neuznemirena.

Kada vas neka težnja obuzme, vi postajete uznemireni. Naravno, to je sasvim prirodno. Težnja vas obuzme, tada se um počinje kolebati i mnoge varnice izbacuje na površinu. Težnja vas vuče negdje ka budućnosti; i prošlost vas gura ka budućnosti. Vi ste uznemireni: više nijeste opušteni. Težnja, kao takva, je vrsta bolesti. Ova sutra kaže: "U raspoloženju ekstremne težnje, budi neuznemirena." Ali kako biti neuznemireni? Želja znači uznemirenje, kako onda biti neuznemireni - isto kao kada bi bili neodjeveni. Unutar sebe postajete nagi, nagi uslijed gnjeva, neodjeveni. Ljutnja će biti prisutna, ali sada posjedujete prostor unutar sebe koji nije moguće uznemiriti. Vi znate da ljutnja postoji na periferiji. Nalik groznici, ona je tu. Periferija se talasa, komeša: periferija je uzburkana, uznemirena, ali vi možete mirno gledati sve to. Ako to možete promatrati, vi ćete biti neuznemireni. Postanite svjedok svega toga, i bićete neuznemireni. Taj neuznemireni prostor je vaš prvobitni um. Prvobitni um ne može biti uznemiren; on nikada nije bio uznemiren. Ali vi nikada nijeste to uvidjeli. Kada je ljutnja prisutna, vi se poistovjećujete sa njom. Vi tada zaboravljate da je ta ljutnja nešto različito od vas. To nijeste vi. Vi se sjedinjujete sa njom, i počnete da se ponašate u tom duhu, počinjete da nešto radite kroz to raspoloženje.

Dvije stvari se mogu uraditi. U ljutini možete biti nasilni prema nekome, prema objektu vašeg gnjeva. Potom ćete se okrenuti ka nekome drugome. Ljutina je upravo između vas i onih drugih. Ja sam ovdje, tu je ljutina, a vi ste tamo - predmet moje ljutnje. Od ljutine mogu putovati u dvije dimenzije. Ili ću putovati ka vama: tada ćete vi biti moje središte svijesti, predmet moje ljutnje. Tada moj um biva usmjeren ka vama, ka onome koji me je uvrijedio. To je jedan od puteva kojim se može putovati od gnjeva. Postoji i drugi način: vi možete putovati ka sebi. Vi se tada ne krećete ka osobi za koju osjećate da je uzročnik vašeg gnjeva. Vi se krećete ka osobi koja se osjeća ljutom; vi se krećete ka subjektu a ne ka objektu.

Obično se mi usmjeravamo ka objektu našeg gnjeva. Ako se krećete ka objektu, prašina vašeg uma se podigne i vi osjetite: "Ja sam uznemiren." Ako se usmjerite ka središtvu vlastitog bića, bićete u prilici da se osvjedočite u taj prašnjavi dio: vi ćete biti u prilici da vidite da je taj prašnjavi dio vašeg uma uznemiren, ali kažete: "Ja nijesam uznemiren." Vi možete eksperimentisati na tome sa bilo kojom željom, bilo kojim uznemirenjem.

Kada vam se ukaže seksualna želja, kada dospije do vašeg uma, vaše cijelo tijelo biva obuzeto time: vi se možete uputiti ka seksualnom objektu, ka objektu vaših želja. Taj objekat može biti prisutan, a i ne mora. Vi se možete kretati ka njemu i u imaginaciji, ali ćete tada postati još više uznemireni. Što se više budete udaljavali od svog središta, sve više ćete biti uznemireni. I zaista, udaljavanje i uznemirenost su uvijek u proporciji. Što ste udaljeniji od svog centra, to ste uznemireniji; što ste bliži svom centru, to ste mirniji. Kada ste u samom središtu svog bića, tu ne postoji uznemirenosti.

U sredini ciklona postoji središte koje je mirno - u ciklonu gnjeva, u ciklonu seksa, želja, težnji. U samom središtu uopšte i nema ciklona, a ciklon ne može bitisati bez mirnog centra. Ni gnjev ne može bitisati bez nečega unutar vas što je van domašaja ljutine. Zapamti ovo: ništa ne može bitisati bez suprotnosti. Suprotno je potrebno, bez toga nije moguće da to postoji. Ako ne postoji centar uvama koji je nepokretan, tada ni pokreta neće moći biti. Ako u vama ne postoji centar koji je neuznemiren, ni uznemirenost se ne može dogoditi. Proanalizirajte i osmotrite ovo što sam rekao. Ako ne postoji središta apsolutne neuznemirenosti unutar vas, kako možete osjetiti da ste uznemireni? Vi trebate usporedbu. Trebate dvije strane koje se mogu upoređivati.

Recimo da je neka osoba bolesna: ona osjeća bolest jer negdje unutar nje, postoji mjesto, središte koje je apsolutno zdravo. Zato ona to može usporediti. Vi kažete da vas boli glava: kako to možete znati, kako znate što je glavobolja? Ukoliko ste bili u prostoru glavobolje, to ne biste mogli znati. Mora da ste bili negdje drugdje, nešto drugo - posmatrač, svjedok, onaj koji može reći: "Boli me glava."

Ova sutra kaže: "U raspoloženju ekstremne težnje, budi neuznemirena." Šta možeš učiniti? Ova tehnika nije za potiskivanje. Ova tehnika ne kaže da treba da potiskujete vaš gnjev, da treba da ostanete neuznemireni - ne! Ako to budete potiskivali, postaćete uznemireniji. Ako je gnjev prisutan, a ako je prisutna i težnja da se on potisne, to će pojačati uznemirenost. Kada ste ljuti, zaključajte vrata, meditirajte na tom gnjevu, dopustite da se on ispolji. Vi ostanite neuznemireni, i nemojte to potiskivati. Lako je potiskivati; lako je i ispoljavati. Mi činimo oboje. Ako nam situacija to dopušta, ako je pogodno, a nije opasno, mi ispoljavamo naš gnjev. Ako možete uvrijediti nekoga, a da on ne može uvrijediti vas, vi ćete ispoljiti svoju ljutnju. Ako je to opasno, ako vas ta osoba može više uvrijediti, ako je u pitanju gazda ili neko ko je moćniji od vas, vi ćete nastojati da to potisnete.

Ispoljavanje i potiskivanje je jednostavna radnja: teško je biti svjedok. Svjedočenje nije nijedno od toga: nije ni potiskivanje ni ispoljavanje. To nije ispoljavanje jer vi to ne ispoljavate prema objektu ljutnje. To nije ni potiskivanje, vi samo dopuštate da se to ispolji - da se odrazi u slobodni prostor. Vi meditirate na tome. Stanite ispred ogledala i ispoljite svoj gnjev - budite svjedok toga. Vi ste sam zato možete meditirati na tome. Uradite što god hoćete, ali samo u vakumu, u praznom prostoru. Ako želite da udarite nekoga, udarite po praznom prostoru. Ako želite da se ljutite, budte ljuti; ako želite da vrištite, vrištite, ali to činite sami, i prisjetite se da samo vi to vidite, vi pratite tu dramu. Tada to postaje psihodrama, možete se smijati svemu tome, a to može postati velika katarza za vas. Poslije toga ćete se osjećati oslobođeni toga - i ne samo to, kroz to iskustvo ćete dobiti puno. Vi ćete tako sazreti, razvićete se, izrasti ćete. Tako ćete spoznati da čak i dok ste ljuti, u vama postoji jedan centar koji je neuznemiren. Sada pokušajte da razotkrijete taj centar što je moguće više; u želji je lako to učiniti.

Ova tehnika može biti veoma korisna i može vam donijeti mnogo koristi. Ali ona može biti teška, jer kada postanete uznemireni, vi zaboravljate sve. Možete zaboraviti i da treba da meditirate. Zato pokušajte to na ovaj način: nemojte čekati da se gnjev pojavi. Nemojte čekati taj trenutak! Zaključajte se u vašoj sobi i razmišljajte o nekom prošlom trenutku kada se gnjev ukazao, kada ste zbog toga poludjeli. Prisjetite se toga i odglumite to ponovo. Tako će biti lakše. To ponovo odglumite; učinite to ponovo, proživite to. Nemojte se toga samo prisjećati: proživite to. Prisjetite se da vas je neko uvrijedio, što je je rekao, i kako ste vi na to reagovali. Ponovo tako reagujte; ponovo to odigrajte.

Ovo ponovno proživljavanje kroz glumu može donijeti više iz prošlosti. Svako u svom umu posjeduje ožiljke, nezaliječene rane. Ako ih odglumite, rasteretićete ih se. Ako možete ući u svoju prošlost i završiti nešto što nije bilo okončano, vi ćete tako biti rasterećeni svoje prošlosti. Um će vam potom biti bistriji; prašina sa njega će biti obrisana. Prisjetite se nečega iz vaše prošlosti što je bilo potisnuto. Nekada ste poželjeli da nekog ubijete, nekada ste poželjeli nekoga da volite, željeli ste mnogo toga, a to je ostalo nedovršeno. Te nedovršene stvari su nastavile da prate um nalik oblacima.

"U raspoloženju ekstremne težnje, budite neuznemirena". Gurdžijev je koristio ovu tehniku kao veliko dostignuće. On je stvarao situacije, ali da bi mogao stvarati situacije, bila je potrebna škola. Vi to ne možete činiti sami. Gurdžijev je imao jednu malu školu u Fontainebleu, on je bio nadzornik. On je znao kako da proizvede određenu situaciju. Vi biste ušli u sobu u kojoj je sjedjela grupa ljudi, i oni bi učinili nešto što bi vas razljutilo. To bi se dogodilo tako prirodno da ne bi ni povjerovali da je ta situacija bila pripremljena upravo za vas. Ali to je bilo sredstvo. Neko vas može uvrijediti nekom riječju tako da se zbog toga uznemirite. Tako se svako može poslužiti uznemirivanjem da vas učini ludim. A kada ste se našli u stadijumu gdje možete eksplodirati, Gurdžijev bi viknuo: "Prisjeti se! Sjeti se neuznemirenosti!"

Vi možete pomoći. Vaša porodica može postati takva škola; možete pomoći jedni drugima. Prijatelji mogu biti ta škola, i mogu pomoći jedni drugima. Vi možete odlučiti da to radite u svojoj porodici. Cijela porodica može odlučiti da određena situacija bude namijenjena ocu ili majci, potom će cijela porodica raditi na tome da stvori takvu situaciju. Kada otac ili mati sasvim polude, tada će se svi početi smijati i govoriti: "Ostani sasvim neuznemiren!" Vi tako možete pomoći jedni drugima, a to iskustvo je zaista predivno. Kada jednom spoznate opušteni centar unutar vas tokom neke vruće situacije, vi više to nećete moći zaboraviti. A potom, u bilo kojoj vrućoj situaciji, vi ćete se toga sjetiti, moći ćete to prizvati, obnoviti.

Na Zapadu se sada koristi jedna tehnika, terapijska tehnika: ona se zove "psihodrama". Ona pomaže, a bazirana je na ovakvoj tehnici. U psihodrami vi samo glumite, upravo igrate neke igre. U početku je to igra, ali prije ili kasnije ćete biti ponešeni, obuzeti. A kada postanete obuzeti, vaš um će početi da djeluje, jer vaš um i vaše tijelu automatski djeluju. Oni djeliju automatizovano! Zato kada vidite da neki glumac glumi u psihodrami, i uslijed situacije gdje dominira gnjev, on zaista postane ljutit, vi pomislite kako on to samo glumi, ali to nije tako. On mora da je zaista postao ljut; on tada više uopšte ne glumi. On je ponešen tom žudnjom, tim uznemirenjem, tim osjećajem, raspoloženjem, a ako je on zaista ponešen, obuzet, tek tada njegova gluma izgleda stvarno.

Vaše tijelo ne zna da li vi glumite ili to stvarno radite. Vi ste možda primijetili kada ste ponekada u svom životu tek glumili gnjevnu osobu, da nijeste ni bili svjesni kada ste se zaista naljutili. Ili, vi ste se tek igrali jedno sa drugim, nijeste ni osjećali seksualnu potrebu: vi ste se zabavljali sa suprugom ili djevojkom, ili sa mužem, i onda, iznenada, to postane stvarno, vi se stvarno zagrijete. Tijelo tada preovlada. Tijelo može biti obmanuto. Tijelo ne zna da li je to stvarno ili ne, a posebno kada je seks u pitanju. Ako vi to zamislite, tijelo pomisli da je to stvarnost. Kada počnete da radite nešto, tijelo misli da je to stvarno i počne se ponašati kao da je to stvarno.

Psihodrama je tehnika bazirana na takvim metodama. Vi nijeste ljuti: vi samo glumite ljutitost - a onda se uhvatite u to. Ali psihodrama je predivna jer vi znate da je to samo gluma. Na periferiji vašeg bića je gnjev, a iza toga ste vi skriveni i promatrate sve to. Sada znate da nijeste uznemireni, ali ljutnja je i dalje prisutna, uznemirenost je tu. Ta uznemirenost je prisutna a, zapravo, i nije prisutna. To osjećanje da dvije sile rade uporedo daje vam transcendenciju, a potom, i u stvarnoj ljutini, vi možete to osjetiti. Kada jednom spoznate kako to možete osjetiti, vi to možete osjetiti i u stvarnim situacijama. Koristite ovu tehniku. To će sasvim izmijeniti vaš život. Kada jednom saznate kako da ostanete neuznemireni, svijet vam više neće biti bijedan. Ništa više neće moći prouzrokovati bilo kakvu konfuziju u vama, više vas ništa neće moći povrijediti, više neće biti patnje za vas, a kada budete to spoznali, moći ćete raditi nešto drugo.

Kada jednom budete mogli odvojiti svoj centar od periferije, uspjećete u tome. Kada se jedno sasvim odvoji centar, ako budete mogli ostati neuznemireni dok ste ljuti, dok nešto želite, tada ćete se moći poigravati sa svojim težnjama, sa ljutnjom, sa uznemirenjima. Ova tehnika je stvorena da proizvede u vama osjećanje dvije krajnosti. One su prisutne: dvije krajnje suprotnosti su tu. Kada jednom budete svjesni tih krajnosti, po prvi put postajete gospodari svog bića. U protivnom, drugi su vaši gospodari; vi ste samo robovi. Vaša supruga zna, vaš sin zna, vaš otac zna, znaju i vaši prijatelji da možete biti gurani i vučeni. Vi možete biti uznemiravani, možete biti sretni i nesretni. Ako vas neko može činiti sretnim ili nesretnim, vi nijeste gospodar svog života. Vi ste samo robovi. Drugi drže vašu sudbinu u rukama. Čak i sa najmanjim gestom, taj vas može učiniti nesretnim; tek sa malim osmijehom, može vas usrećiti. Tako ste vi samo u milosti nekog drugog; drugi može činiti sa vama što god hoće. A ako je takva situacija, tada su sva vaša reagovanja samo reakcije, nijesu nikakve akcije.

Ta spoznaja centra ili prizemljenje u tom središtu čini vas gospodarem. Inače, vi ste samo rob, sluga mnogih - ne samo jednog gospodara već mnogih. Sve će tada gospodariti vama, a vi ćete biti rob cijelom univerzumu. Naravno, vi ćete tako biti u nevolji. Sa tako puno gospodara koji vas vuku na sve strane, vi nikada nijeste sa sobom; nikada nijeste u jedinstvu sa sobom. Vučeni u mnogim pravcima, vi se osjećate tjeskobno i bijedno. Samo vlastiti gospodar može prevazići takvu tjeskobu.

OSHO

The Book of Secrets