*** Vi živite u vremenu ali pripadate vječnosti. Vi ste prodor vječnosti u svijetu vremena. Vi ste besmrtni a živite u smrtnom tijelu. Vi ste svijest koja ne poznaje smrt, ne poznaje rođenje. Samo vaše tijelo se rađa i umire. Ali vi nijeste svjesni svoje svijesti; vi nijeste svjesni da ste svjesni. A to je sva umjetnost meditacije: postati svjestan svoje svijesti. *** |
Zapažanje
Teme |
ZAPAŽANJE
Spiritualni rast nije neki tehnološki fenomen zato će bilo kakva tehnika postati prepreka. Vi ćete početi da se vežete za tehnike. Upravo to se i događalo milionima ljudi. Tragajući za spiritualnim rastom, došli su do učitelja koji su im dali tehnike. Tehnike su im pomogle da postanu mirniji, tiši, opušteniji, da se dobro osjećaju, ali tada su tehnike postale potpuno esencijalne. Oni se više nijesu mogli osloboditi tih tehnika. Ako bi napustili te tehnike, svo njihovo iskustvo bi sa time nestalo. Čak iako bi te tehnike bile praktikovane godinama, samo u tri dana apstinencije, to iskustvo bi iščezlo. I zaista, tehnike vam ne mogu omogućiti spiritualni rast, ali vam daju jednu halucinaciju koja izgleda nalik spiritualnom jer još ne znate što je spiritualni razvoj.
Zapamtite, promatranje, svjedočenje, nije nikakva tehnika; to je u vašoj prirodi. Tehnike proizvode nešto; promatranje jednostavno oživljava to što već postoji. Ono ništa ne stvara; naprotiv, to vas može osloboditi nekoliko iluzija koje ste nosili za sobom jer nijeste dovoljno promatrali tako da nijeste ni zapazili da postoje iluzorni fenomeni.
Zabluda može biti proizvedena lako tako da um uvijek uživa u tehnikama. Ko je taj koji koristi tehnike? Um je taj koji nastoji da bude gospodar tih tehnika. Zapažnje je izvan uma. Um ne može zapažati. To je jedina stvar koju um ne može postići. Zbog toga se to i ne da zatrovati; um u tome ne može zastraniti. A bilo je mnogo ljudi, mnogo takozvanih svetaca, proroka, mesija - koji su živjeli u halucinacijama, koji nijesu nikada uspjeli da spoznaju jednostavni i prirodni proces zapažanja.
Bolje je da se nikada ne uputite u nijednu tehniku. Zapažanje je tako jednostavno i čisto; nemojte to nikada zatrovati ničim. A to je i tako prostrano, tako kompletno da vam ništa drugo nije ni potrebno. Ali um uvijek teži za nekim tehnikama jer on može kontrolisati tehnike. Um je tehničar; tehnologija je njegovo polje. Ali zapažanje je van njegove kontrole. Ono je izvan toga, ono je iznad toga; zapravo, to je smrt uma. Ako zapažanje, ako moć promatranja raste u vama tada će um zamrijeti. A svi ti ljudi, nalik Maharišiju Maheš Yogiju, koji propovijeda transcendentalnu meditaciju, daju tehnike u kojima se um osjeća savršeno dobro. Ali tu nema nikakvog rasta. Svi takvi ljudi su iskorišćavali čovječanstvo dajući mu tehnike - a to su i najgora moguća iskorišćavanja jer zaustavlja evoluciju.
Ja sam protiv svih tehnika. Ja sam za jednostavan, prirodan proces koji vi već posjedujete, koji ponekada i koristite. Onda kada ste ljuti, kako ćete biti svjesni toga? Ako samo postoji ljutnja, i ako nema nikoga da to uoči, vi nikada nećete biti svjesni tog raspoloženja. Bijes sam po sebi ne može biti svjestan toga. Zato ste vi svjesni onda kada ste ljuti, kada nijeste ljuti, onda kada se osjećate dobro ili kada se ne osjećate dobro. Ali vi nijeste dosljedno koristili tu mogućnost zapažanja, naučno, duboko i potpuno u svakoj fazi razuma. A po meni, riječ zapažanje sadrži pravu suštinu meditacije .
OSHO
The Path of The Mystic