RELIGIOZNOST:

RAST   I  PREOBRAŽAJ

Rast znači da se rađaš svakog dana. Rođenje ne prestaje onog dana kada si se rodio - toga dana samo ono počinje; to je samo početak tvog rođenja. Onog dana kada si izašao iz tijela svoje majke, toga dana nijesi bio rođen, ti si tada samo počeo da se rađaš; tada je započeto tvoje rođenje: to je samo bio početak. A čovjek se rađa sve do smrti. Tvoje rođenje se ne događa u jednom trenutku. Proces tvog rađanja se nastavlja u dugom periodu vremena od sedamdeset, osamdeset, devedeset godina, onoliko dugo koliko živiš. To je kontinuitet.

Svakoga dana ćeš osjećati radost- raste novo lišće, nove grane, novo cvijeće, nove travke, drveće se izdiže sve više i više da dotiče nove prostore. Ti ćeš biti vođen u dubinu, u visinu, dostizaćeš svoje vrhunce. Rast nije bolan. Ali on će ponekada i biti bolan- to je zbog tebe, zbog tvojih pogrešnih uslovljavanja. Tebe su učili da ne rasteš; učili su te da ostaneš kakav si, da budeš statičan, govorili su ti da se vežeš za poznato i odomaćeno. Zbog toga uvijek počneš plakati kada ti neko oduzme nešto poznato iz ruku. Igračka se razbila, ono što te smiruje je  izgubljeno. Zapamti,samo ti jedna stvar u tome može pomoći: svijest- ništa drugo. Rast će ostati bolan sve dok ne prihvatiš život sa svim njegovim uzletima i padovima. I ljeto i zima se moraju podjednako prihvatiti.

Ovo ja nazivam meditacijom. Meditacija je kada se isprazniš od svega onoga što je staro i što su ti govorili, što su ti radili. Tek tada ćeš vidjeti. Ili, bolje reći, tada je uviđaj: rođenje novoga. Ali ti moraš proći kroz mnoge boli, mnoge agonije. To je zbog toga jer si živio u jednom određenom društvenom sistemu, u određenom kulturnom miljeu- hinduističkom, muhamedanskom, hrišćanskom; indijskom, njemačkom, japanskom. To su samo različiti načini izbjegavanja boli, i ništa drugo. Ti si bio dio jedne kulture, zbog toga je tvoj razvoj bio bolan- jer kulture pokušavaju da ti onemoguće da rasteš; njima je stalo da ostaneš nezreo, da ostaneš mlad. Oni ti ne dopuštaju da se razvijaš psihološki kao što se razvijaš fiziološki. Jedna zrela osoba će biti u mogućnosti da sagleda sve te besmislice- takva osoba će biti sposobna da sve to prozre. I ta osoba se neće moći  prisiliti da bude sluga.

U Sovjetskom Savezu su mlade ljude prisiljavali da ostanu nezreli, mladi. Inače bi oni odbacili tu suludu vlast koja tamo postoji, oni bi odbacili taj totalitarni diktatorski režim- kada bi mogli odrast, oni ni jedan tren ne bi trpjeli takvu vlast. Sovjetska vlast ih je tako prisiljavala da ostanu nedorasli- ovisni. To ja podrazumijevam pod pojmom "nedorasli" - ostati zavisan. Zbog toga zemlje postaju "otadžbine" ili "majka domovina". Zašto otac i majka? Što država ima sa majkom ili ocem? Postoji neke logike u tome. Nijedan otac ne želi da njegov sin odraste jer kada odraste, on ide svojim putem.Nijedna majka ne želi da joj kći odraste; kada odraste ona odlazi od kuće. Svaka majka nesvjesno nastoji da kćerku zadrži kod sebe, da ne postane zrela. Tako će kći uvijek gledati na majku;uvijek kada je u nevolji ona će tražiti majku.

Porodica je oslonjena na ovisnost, i društvo je utemeljeno na zavisnost- oboje ovise o tvom sluganstvu koje je moguće samo ukoliko ste nezreli i nedorasli. A oni se trude da takvi ostanete. Zbog toga se javlja bol. Bol nije zbog rasta već zbog tvoje kulture, tvog društva, vaših religija koje ulažu znatne "investicije" u vas i ne dozvoljavaju da odrastete.

Preuzmi svoje biće. Suoči se sa svojim bolom i odbaci sve vrste obrobljavanja- jer samo ukoliko ste slobodni od svih obrobljavanja bićete u mogućnosti da pjevate svoju pjesmu i da plešete svoj ples. A to je upravo smisao molitve. Ako ste sposobni da pjevate pjesmu svog srca, vi ste ispunjeni. Tada ste nalik drvetu koje je procvjetalo.

U proljeće, mnoštvo cvijeća; a u jesen,

mjesec žetve.

Ljeti, osvježava lahor; a zimi,

snijeg.

Ako nebitne stvari ne opterećuju tvoj um,

svako doba je dobro doba.

To je jedno zen kazivanje. "Ako nebitne stvari ne opterećuju tvoj um..." Rast je bolan jer ti nosiš previše nebitnih stvari u svom umu. Ti si ih trebao već davno odbaciti. Ali tebe još niko nije učio da to treba odbacivati, tebe su samo učili da sve sakupljaš- nebitno, beznačajno. A pošto nosiš mnogo nepotrebnog tereta , odatle je i tvoj razvoj otežan. Inače bi rast bio lak, kao kada se otvara pupoljak na ruži.

Postoje mnogi ljudi koji čak slušaju svoj unutarnji glas.Taj unutarnji glas je samo koještarija.To su samo fragmenti tvog uma; to nema nikakve vrijednosti. Zbog toga ti pomisliš da ponekada čuješ neko unutarnje vođstvo ili da čuješ Učitelja iz daljine- Majstora KH ili neki duh, neki tibetanski duh- i ti nastaviš da zamišljaš te stvari. Ti češ tako samo zaluđivati sebe. To su samo fragmenti, djelići uma. Ako ti budeš slijedio te fragmente, ti ćeš poludjeti- jer će te tako jedan dio tebe vući na jednu stranu, a drugi na drugu stranu. Ti ćeš tako padati nadolje. Zapamti, to je neuroza- a ti moraš da naučiš da slušaš sve tvoje glasove. Nemoj vjerovati nijednom. Samo vjeruj tišini. Nemoj vjerovati nijednom glasu jer su to glasovi uma. A ti nemaš samo jedan um, ti posjeduješ mnoge umove. Ta zabluda je istrajna- a mi mislimo da imamo samo jedan um. To je loše.

Vi imate mnogo umova. Ujutro je jedan um na vrhu. Oko podna je drugi um  voditelj, a naveče treći- vi tako imate mnogo umova. Gurdžijev za to kaže da imate mnogo slugu. Mahavira tvrdi da ste izdijeljeni.Vi ste čitava masa! Ako bi ti slušao sve te svoje unutarnje glasove i slijedio ih, to bi uništilo čitav tvoj život...Ti bi poludio. Ako to nastaviš, ti ćeš sigurno poludjeti. I ti me pitaš:" Što da radim?" Ti ne treba da radiš ništa u skladu sa tim glasovima. Ti ćeš samo čekati da se tišina javi. Promatraj to-indiferentan, prazan, udaljen. Samo jednostavno gledaj to, osmatraj to bez ikakvog poistovjećenja sa bilo kojim glasom. Biće ti potrebno nešto vremena da stvoriš distancu jer su to glasovi koji su veoma zadovoljavajući, to su glasovi koji udovoljavaju tvom egu.

Jedan je čovjek pozvao prijatelja na čaj. "Sinoć sam meditirao i ukazao mi se anđeo koji mi je rekao da sam odabran od Boga za novog proroka."  Prijatelj ga na to zapita:" Ali zašto baš ti?"

Čovjek mu na to odgovori:" I ja sam ga to upitao. On mi je rekao da je to zbog toga jer sam ja prokleto lakovjeran."

Nemoj vjerovati nikakvom glasu. Ostani samo isprazan, samo gledaj. A promatrajući, to će sve nestati- jer ako ti ne bivaš poistovjećen sa time, ti ga nećeš prizivati ni udovoljavati mu. A kada svi glasovi nestanu, kada se ta buka smiri, tada samo beskrajna tišina ostaje. Ta tišina je glas Boga. Zapamti, Bog  se ne objavljuje sem putem tišine, on se samo tišinom oglašava. On nikada ništa ne govori. Tu nema šta da se kaže; tu ne postoji verbalne komunikacije. Ali ta tišina, ta ogromna tišina, ti daje jasnoću, daje ti svjetlost, pruža ti mogućnost da se pravilno krećeš kroz život. To ti ne daje nikakva uputstva, smjerove, mape, to ti ne obezbjeđuje nikakvo uvođenje- ništa od toga. To ti samo daje oči da bi mogao vidjeti svoj put. Tada se ti počneš kroz život kretati svojim očima. Obično se ti krećeš zaslijepljeno. A slijepi čovjek treba vođenje, slijepac treba glasove, on treba mape. Čovjek koji ima oči ne treba ništa.

Bog ti dolazi u tišini. Bog je tišina. Zapamti ovo: samo vjeruj tišini i ničemu drugome. Inače ćeš se ponovo zaplesti u um. A biti zapleten u um znači biti u velikoj nevolji i jadu. Biti slobodan od uma znači spoznati blaženstvo, znači spoznati blagodet.

OSHO

The Revolution