PRIHVATANJE

Šiva kaže: „Stvari i želje postoje u meni kao i u drugima. Zato ih prihvati, neka se preobraze“.

Ova tehnika može mnogo pomoći. Kada ste ljuti, vi uvjek pravdate svoj gnjev, ali kada neko drugi bude ljut, vi ga uvijek kritikujete. Vaše ludilo je prirodno, ali ludilo kod drugih je upravo „izopačenost“. Sve što vi radite je dobro – ili ako to nije dobro, to je bilo „nužno da se uradi.“ Vi uvijek nađete neko objašnjenje za to. To isto rade i drugi, ali tada ne dajete isto objašnjenje. Ako ste vi bili ljuti, vi kažete da je to bilo nužno da biste pomogli drugima. Da nijeste bili ljutiti, ta osoba bi propala, ona bi stekla loše navike, zato je bilo dobro što ste je kaznili. To je bilo samo za njeno „dobro“. Ali kada se neko razbijesni na vas, isto objašnjenje nije prikladno. Tada je on „lud“, on je „zao“.

Mi imamo dvojne standarde – jedan standard za sebe a drugi za sve druge. Takav um dvojnog standarda je uvijek u dubokoj patnji. Takav um nije paravedan, i sve dok vaš um ne postane pravičan, vi ne možete steći bljesak istine. Samo pravičan um se može osloboditi takvog dvojnog mjerila.

Isus kaže: „Ne činite drugima ono što ne biste željeli da učinite sebi“. To znači da je potrebno isto mjerilo. Ova tehnika se temelji na ideji jedinstvenog mjerila: „Stvari i želje postoje u meni kao i u drugima...“. Vi nijeste izuzetak, iako svi misle da su izuzetni. Ako mislite da ste iznimni, znajte dobro da tako svi razmišljaju. Ali spoznati da ste obični je najneobičnija stvar na svijetu.

Neko je pitao Suzukija o njegovom učitelju: „Što je to izuzetno u vašem učitelju, Suzuki?“ Suzuki je bio zen majstor, zato je rekao: „Jedina stvar koju nikada neću zaboraviti je da nikada nijesam sreo čovjeka koji je razmišljao tako obično. On je bio sasvim običan, a to je bila najneobičnija stvar jer svaki običan um misli da je izuzetan, neobičan.“ Ali niko nije neobičan, i ako to shvatite, vi bivate neobični. Svi su nalik svima drugima. Iste želje koje kruže oko vas kruže i oko svakoga drugoga. Ali vi vaš seks nazivate ljubav; a ljubav kod drugih nazivate seks. Sve što činite, vi nastojite da to zaštitite. Vi kažete da je to dobro. Zbog toga to i radite, ali ta ista stvar koju drugi rade „nije isto“. To se ne događa samo osobama; to se događa rasama, nacijama. Zbog toga je čitav svijet postao zbrkan.

Ako Indija jača svoju vojsku, to je „zbog odbrane“, a ako Kina krene da jača svoju vojsku, to je „za napad“. Sve vlade u svijetu svoju vojnu organizaciju nazivaju „odbrana“. Ko onda napada? Ako se svi brane, ko je agresor? Ako se vratite u istoriju nećete naći nikoga ko je bio agresor. Naravno, dokazuje se da je poraženi bio agresor. Uvijek se dokazuje da je pobijeđeni bio agresor jer on ne može da piše istoriju. Pobjednici pišu istoriju.

Da je Hitler pobijedio, istorija bi bila drugačija. Tada bi on bio spasitelj svijeta a ne agresor. Tada bi Čerčil, Ruzvelt i drugi bili agresori, i bilo bi dobro da budu uništeni. Ali pošto Hitler nije mogao pobijediti, on je bio agresor, a Čerčil, Ruzvelt, Staljin i drugi koji su bili udruženi spasili su čovječanstvo. Ne samo sa osobama, mi to činimo i sa svim drugim– sa nacijama, sa rasama – ista logika važi. Mi smo nešto drugo, a drugi su drugačiji od nas.

Niko nije drugačiji! Religiozni um zna da smo svi isti, zato ako date neko objašnjenje za sebe, molim vas da isto objašnjenje date i za druge, takođe. Ako kritikujete druge, onda primijenite tu istu kritiku i kod sebe. Nemojte stvarati dvije mjere. Jedinstveno mjerilo će vaše biće sasvim preobraziti jer sa jedinstvenim mjerilom postajete pravedni, i po prvi put možete da pogledate izravno u stvarnost kakva ona uistinu jeste. „Stvari i želje postoje u meni kao i u drugima. Zato ih prihvati, neka se preobraze“: prihvatite ih, i one će biti promijenjene.

Što mi radimo? Mi tvrdimo da one postoje kod drugih. Sve što je loše bitiše u drugima; sve što je dobro bitiše u nama. Kako se onda možete promijeniti? Vi ste se već promijenili. Vi mislite da ste dobri, a da su svi drugi loši; svijet treba da se mijenja, a ne vi. Zbog toga su uvijek prisutne vođe, pokreti, proroci. Oni zapomažu da se promijeni svijet, da se stvori revolucija, a mi smo samo stvarali revolucije i revolucije, i ništa se nije promijenilo. Čovjek je ostao isti, a zemlja je i dalje u istoj bijedi. Samo su se lica i nazivi mijenjali, ali se bijeda nastavljala. Nije pitanje kako promijeniti svijet. Svijet nije loš; vi ste loši. Pitanje je kako da se vi promijenite: „Kako da promijenim sebe?“ – je religiozno traganje. „Kako da promijenimo druge?“ – je političko traganje. Ali političar misli da je on u redu; zapravo, on je model kakav cio svijet treba da bude. On je model, on je idealan, i on treba da promijeni sve.

Sve što religiozni čovjek vidi kod drugih, to vidi i kod sebe. Ako ima nasilja, on se odmah zapita da li nasilje postoji i u njemu ili ne. Ako ima pohlepe, ako negdje vidi pohlepu, njegova prva pomisao je da li je ta ista pohlepa i u njemu ili ne. I što više traga, to sve više otkriva da je on ishodište svega lošega. Tada više nije pitanje kako promijeniti svijet; sada je pitanje kako promijeniti sebe. Promjena nastaje onog trenutka kada prihvatite samo jedno mjerilo. Tada ste se već promijenili.

Nemojte osuđivati druge. Ja ne kažem da osuđujete sebe – ne! Samo nemojte osuđivati druge. Ako ne osuđujete druge, vi ćete imati duboku samilost prema njima jer isti problem postoji. Ako neko počini grijeh, grijeh u očima društva, vi počinjete da ga osuđujete ne pomišljajući da i vi posjedujete sjeme mogućnosti činjenja toga grijeha. Ako neko počini ubistvo, vi ga osudite, ali zar vi nikada nijeste pomislili da ubijete nekoga, da ga usmrtite? Zar uvijek ne postoji neko sjeme mogućnosti za to? Čovjek koji je počinio ubistvo nije bio ubica samo trenutak prije toga, ali je sjeme bilo prisutno. A to sjeme je i u vama, takođe. Naredni trenutak, ko zna? Vi možete biti ubica. Zato ga nemojte optuživati. Zapravo, prihvatite ga. Tako ćete osjetiti duboku samilost prema njemu jer sve što je on učinio, to može počiniti svaki čovjek; i vi to možete uraditi.

Ne-optužujući um će imati samilosti; ne-optužujući um će imati duboki osjećaj prihvatanja. On zna da je takvo čovječanstvo, i zna da „takav sam i ja.“ Tada će čitav svijet biti odraz vas samih. Vi ćete postati ogledalo. Svako lice će vama biti ogledalo; vi ćete u svakome licu vidjeti sebe.

„Stvari i želje postoje u meni kao i u drugima. Zato ih prihvati, neka se preobraze“. Prihvatanje postaje preobražaj. To je teško da se shvati jer mi uvijek odbijamo, a tako ne možemo ništa promijeniti. Vi posjedujete pohlepu, ali vi to odbijate. Niko ne želi da o sebi misli kao o pohlepnom. Vi ste seksualni, ali vi to odbijate. Niko ne želi da osjeća da je seksualan. Vi ste gnjevni, vi u sebi imate gnjev, ali vi to odbacujete. Vi stvarate fasadu, i pokušavate da to pravdate. Vi nikada ne osjetite da ste gnjevni ili da u sebi imate gnjeva. Ali odbijanje nikada ništa ne mijenja. To je samo potiskivanje, a to što je potisnuto postaje još moćnije. To ide do vaših korijena, do vašeg nesvjesnog koje je duboko u vama, i to počinje da djeluje odatle. Iz toga mraka nesvjesnosti, to postaje još moćnije. Vi to sada ne možete prihvatiti jer još nijeste ni svjesni toga. Prihvatanje sve iznosi vani. Nema potrebe za potiskivanjem.

Vi znate da ste pohlepni, znate da imate gnjeva, znate da ste seksualni, i vi sve to prihvatate kao jednu prirodnu činjenicu bez ikakvog optuživanja. Nema potrebe da to potiskujete. Sve to je izašlo na površinu uma, a sa površine uma se to može veoma lako izbaciti. Iz dubokog centra se to ne može lako izbaciti. A kada je to na površini, vi ste uvijek svjesni toga, ali kada je u podsvjesnom, vi bivate nesvjesni toga. Bolest koje ste svjesni može biti izliječena; bolest koje ste nesvjesni ne može biti izliječena.

Sve iznesite na površinu. Prihvatite vašu ljudskost, vašu animalnost. Prihvatite sve što je prisutno bez ikakvog osuđivanja. To je prisutno, i budite svjesni toga. Pohlepa je prisutna; nemojte pokušavati da to učinite ne-pohlepnim. Vi to ne možete. Ako pokušate da to učinite ne-pohlepnim, vi ćete samo to potisnuti. Vaša ne-pohlepa će jednostavno biti samo drugačiji oblik pohlepe, i ništa drugo. Nemojte pokušavati da to promijenite u nešto drugo; vi to ne možete promijeniti. Ako želite da pokušate da promijenite pohlepu, što ćete uraditi? A pohlepni um može biti privučen ka idealu o ne-pohlepi ukoliko je moguće da se neka druga pohlepa ostvari putem toga.

Ako neko kaže: „Ako napustite sva svoja bogatstva biće vam dopušteno da uđete u moje Božije kraljevstvo“, tada ćete se čak moći i odreći toga. Tada je neka viša pohlepa moguća. To je pogodba. Pohlepa ne treba da postane ne-pohlepa; pohlepa treba da bude prevaziđena. Vi to ne možete promijeniti.

Kako nasilan um može postati ne-nasilan? Ako prisiljavate sebe da budete ne-nasilni, to će biti nasilje nad sobom. Vi ne možete promijeniti jedno u drugo, vi samo možete biti svjesni toga i to prihvatiti. Prihvatite pohlepu kao takvu. Prihvatanjem se ne misli da nema potrebe za preobražajem. Pod prihvatanjem se misli da vi samo prihvatate činjenicu, prirodnu činjenicu kao takvu. Potom krenite u život sa spoznajom da je pohlepa prisutna. Radite sve što obično radite, prisjećajući se da je pohlepa prisutna. Ta svjesnost će vas preobraziti. To će vas preobraziti jer spoznavši to, vi ne možete biti pohlepni, spoznajom ne možete biti gnjevni.

Nesvjesnost je osnovni uslov za gnjev, pohlepu, za nasilnost; isto kao što svjesno nećete uzeti otrov, isto kao što svjesno nećete staviti ruke u vatru. Vi to možete uraditi nesvjesno. Ako ne znate što je plamen, što je vatra, vi možete staviti ruke u to. Ali ako znate da vatra peče, vi nećete staviti ruku u nju. Kako vaše „znanje“ bude raslo, pohlepa će biti vatra, gnjev će biti otrov. Oni će jednostavno biti nemogući. Oni će nestati ukoliko ne bude potiskivanja. A kada pohlepa nestane bez ikakve ideje o ne-pohlepi, ona će imati vlastitu ljepotu. Kada nasilnost nestane bez da stvarate ne-nasilnost, ona će imati svoju ljepotu.

U protivnom, ne-nasilan čovjek je duboko nasilan. To nasilje je negdje skriveno, i vi možete uočiti bljesak toga čak i iz njegove ne-nasilnosti. On će se prisiljavati da bude ne-nasilan prema sebi i prema drugima na neki veoma nasilan način. To nasilje će postati suptilno.

Ova sutra kaže da je prihvatanje preobražaj jer putem prihvatanja je moguća svjesnost.

Osho

The Book Of Secrets, vol. 3