SAMO-PRISJEĆANJE

Čovjek nije usredsređen na sebe. On se rodio usredsređen, ali društvo, porodica, obrazovanje i kultura su ga izbacili iz njegovog središta, a to su uradili na veoma vješt način – svjesno ili nesvjesno. Tako svako postaje, na neki način, „decentriran“ – izbačen iz središta. Postoje razlozi za to, razlozi opstanka.

Kada se dijete rodi, ono se prisiljava na određeno vaspitanje. Njemu se ne može prepustiti sloboda. Ako bi mu se dopustila potpuna sloboda, ono bi ostalo u svom središtu – bilo bi spontano, živjelo bi sa sobom, živjelo bi sebe. Ostalo bi prvobitno, onakvo kakvo jeste. Ono bi bilo autentično, i tada ne bi bilo potrebe za upražnjavanjem samo-prisjećanja. Ne bi bilo potrebe za korišćenjem bilo kakve meditacije jer ono nikada ne bi izašlo iz svog središta. Ono bi ostalo sa sobom – usredsređeno, ukorijenjeno, utemeljeno u vlastito biće. Ali to još nije moguće. Meditacija je, stoga, medicina. Društvo stvara bolesti, a potom bolesti treba liječiti.

Religija je ljekovita. Ako bi se razvilo ljudsko društvo utemeljeno na slobodi, ne bi bilo potrebe za religijom. Pošto smo bolesni, medicina je potrebna, a pošto smo izbačeni iz središta, decentrirani, potrebne su nam metode za centriranje. Ako jednog dana bude moguće da se na zemlji stvori zdravo društvo, zdravo u unutrašnjem smislu, religija ne bi postojala. Ali izgleda veoma teško da se stvori jedno takvo društvo.

Dijete treba obučiti. Što radite kada obučavate dijete? Vi mu namećete nešto što nije prirodno za njega. Vi tražite i zahtijevate nešto što ono nikada spontano ne bi radilo. Vi ćete ga kažnjavati, vi ćete ga procjenjivati, vi ćete ga potkupljivati, radićete sve da ga prilagodite društvu – da ga odbijete od njegovog prirodnog bića. Vi ćete tako stvoriti novi centar u njegovom biću koji nikada tu nije postojao; taj će se centar razvijati, a njegov prirodni centar će otići u zaborav, u podsvijest.

Vaš prirodni centar je pomjeren u podsvjesno, u mrak, a vaš neprirodni centar je postao vaše svjesno. Zaista ne postoji podjela između nesvjesnog i svjesnog; podjela je stvorena. Vi ste jedna svijest. Podjela je nastala usljed potiskivanja vašeg centra ka nekom mračnom uglu. Čak ni vi nijeste u kontaktu sa time; nije vam dopušteno da budete u kontaktu sa time. Postali ste nesvjesni da imate vlastiti centar. Vi ste živjeli na način kako vas je tome učilo društvo, kultura i porodica.

Vi živite lažan život. Za taj lažan život je potreban i lažan centar. Taj centar je vaš ego, vaš svjesni uma. Zbog toga, bez obzira što radite, nikada ne možete biti blaženi – jer se samo stvarni centar može ostvariti, samo se pravi centar može razviti, može doći do svog vrhunca, do optimuma, do mogućnosti za blaženstvo. Lažan centar je igra sjenki. Vi se možete igrati sa time, možete se nadati u to, ali na kraju ništa iz toga ne može proizići osim nezadovoljstvo. Sa lažnim se samo patnja može ostvariti.

Na neki način, sve vas prisiljava da ne budete svoji, a to se ne može promijeniti samo sa zaključkom da je to loše, jer društvo ima vlastite potrebe. Kada se dijete rodi, ono je nalik životinji – spontano, usredsređeno, utemeljeno, ali i veoma zavisno. Ono ne može postati dio neke organizacije. Ono bi to remetilo. Stoga, ono treba da bude prisiljeno na određeno obrazovanje, na mijenjanje. U takvom obrazovanju ono biva gurnuto iz svog središta. Mi živimo na periferiji, živimo samo do granice koju nam društvo dopušta. Naša sloboda je lažna jer pravila igre, društvene igre, su veoma duboko učvršćene tako da možete pomisliti da vi odabirate ovo ili ono, ali vi to ne odabirate. Izbor proizilazi iz vašeg kultivisanog uma, i to se nastavlja na mehanički način.

Obrazovanje je neophodno u cilju opstanka, ali tu neophodnost za opstankom koristimo kao izgovor za potčinjavanje. Mi prisiljavamo sve da budu pokorni. Što to znači? Kome pokorni? Uvijek nekome drugome – ocu, majci, nekome drugome, tako vi treba da budete svima pokorni. Zašto zahtijevati toliku poslušnost? Zato što je i vaš otac prisiljavan na poslušnost kada je bio dijete; vaša majka je bila prisiljavana na pokornost kada je bila dijete. Oni su bili izbacivani iz svog središta; sada oni čine to isto. Oni sada čine isto sa svojom djecom, a njihova djeca će to činiti svojoj djeci. Tako se okreće začarani krug.

Sloboda je ubijena, a sa tom slobodom gubite i svoje središte. To ne znači da je središte uništeno; ono se ne može uništiti sve dok ste živi. Bilo bi dobro da je uništeno; vi biste tada mogli biti opušteniji. Ako ste sasvim lažni, i ako u vama ne postoji pravo središte, vi ćete biti opušteni. Tu neće biti konflikta, neće biti patnje, borbe. Konflikt se pojavljuje ukoliko istinito zaista postoji. Ono ostaje u vašem središtu, a na periferiji se stvara jedan drugi lažni centar. Između ta dva središta je stalni sukob, stalna uznemirenost, napetost. To se mora promijeniti, a za to postoji samo jedan način: lažno mora nestati, a stvarno mora zauzeti njegovo mjesto. Vi se morate povratiti svom centru, svom biću; inače ćete biti na muci. Lažno može nestati. Stvarno ne može nestati dok ne umrete. Sve dok ste živi, stvarno će biti prisutno. Društvo može učiniti samo jednu stvar: može duboko u vas potisnuti vaše svjesno, i tako stvoriti prepreku da ćak ni vi ne budete svjesni toga. Možete li se sjetiti jednog trenutka u vašem životu kada ste bili spontani, kada ste živjeli upravo u trenutku – kada ste živjeli svoj život i kada nijeste slijedili nikoga?

Pomoću samo-prisjećanja ćete zaboraviti sve osim sebe: društvo, ludi svijet ako sebe, porodicu, međuljudske odnose, sve, sve to ćete zaboraviti. Samo ćete se sjetiti da vi postojite. Takvo prisjećanje vam nije dato od strane društva. To samo-prisjećanje će vas odvojiti od svega što je periferno. Ako se toga prisjetite, vi ćete se vratiti vašem biću, vašem središtu. Ego će biti prisutan samo na periferiji, ali vi ćete biti u mogućnosti da ga vidite. Vi ćete moći da ga vidite kao bilo koji drugi predmet. Kada jednom budete u mogućnosti da vidite svoj ego, vaš lažni centar, tada više nikada nećete biti lažni.

Vi možda trebate vaš lažni centar jer morate da živite u društvu koje je lažno. Vi ćete biti u mogućnosti da ga koristite ali se nikada nećete poistovjećivati sa time. To će sada biti vaš instrument. Vi ćete sada živjeti u vašem središtu, centru vašeg bića. Vi ćete moći da koristite to lažno kao društvenu pogodnost, kao neki dogovor, ali se nećete poistovjetiti sa time. Sada znate da možete biti spontani, neposredni, slobodni. Samo-prisjećanje vas preobražava jer vam daje mogućnost da ponovo budete svoji – a biti svoj je nešto najviše, biti svoj je savršenstvo.

Vrhunac svih mogućnosti, svih ostvarenja je božansko – ili kako god da ga nazivate. Bog se ne nalazi negdje u prošlosti; on je vaša budućnost. Vi ste često slušali da je Bog otac. Mnogo ispravnije je reći da on treba da bude vaš sin jer on treba da se razvije iz vas. Zato ja kažem: „Bog je sin“, jer je otac u prošlosti, a sin je u budućnosti. Stoga, vi možete postati božanski, Bog se može roditi iz vas; ako ste autentično svoji, vi ste tako preduzeli osnovni korak. Vi ste krenuli ka božanskom, ka potpunoj slobodi. Vi se ne možete kretati ka tome kao sluga. Kao sluga, kao lažna osoba, za vas ne postoji put ka božanskom, ka najvišoj mogućnosti, ka najvišem rascvjetavanju vašeg bića.

Prvo morate biti centrirani u sebi. Samo-prisjećanje pomaže, jedino što pomaže je samo-prisjećanje; ništa drugo vas ne može preporoditi. Sa lažnim središtem nema rasta – samo sakupljanje – i zapamtite razliku između sakupljanja i rasta. Sa lažnim središte u sebi vi možete akumulirati: možete sakupljati bogatstvo, možete sakupljati znanje, možete sakupljati bilo što ali nećete moći da rastete. Rast se događa samo u stvarnom centru. Rast nije sakupljanje; vi nijeste opterećeni vašim razvojem. Sakupljanje je opterećenje.

Vi možete znati mnoge stvari a da ne znate ništa. Možete znati mnogo o ljubavi a da ne poznajete ljubav. Tada je to samo gomilanje znanja. Ako upoznate ljubav, to je rast. Vi možete znati mnogo o ljubavi sa lažnim centrom; ali možete voljeti samo sa istinskim središtem unutar vas. Istinsko središte vas čini zrelijim. Lažni centar vam može dati više i više bez ikakvog rasta, bez ikakve zrelosti, bez razvoja. Lažno je samo kancerogeni rast, gomilanje, opterećenje nalik bolesti. Ali vi možete uraditi jednu stvar: vi možete sasvim promijeniti svoje usmjerenje. Svoje oči možete okrenuti od lažnog ka stvarnom. To je ono što se podrazumijeva pod samo-prisjećanjem: bilo što da radite, sjetite se sebe – da postojite. Nemojte to zaboravljati. Istinsko prisjećanje će vam donijeti jednu autentičnu stvarnost u svemu onome što budete radili. Ako volite, prvo se sjetite da postojite; inače ćete voljeti iz svog lažnog središta. A iz lažnog središta se samo možete pretvarati; ne možete voljeti. Ako upražnjavate molitvu, prvo se prisjetite da ste to vi; inače će molitva biti besmislena, tek samo obmana. A vi ne obmanjujete nikoga drugoga; vi obmanjujte samo sebe.

Prvo se prisjetite da vi postojite, i to prisjećanje da „Ja jesam“ mora biti tako utemeljeno da vas prati nalik sjenci. Potom će vas čak i dok spavate pratiti, vi ćete se i tada sjećati. Ako se možete prisjećati tokom čitavog dana, malo po malo će ono ulaziti i u vaše snove, u vaše nesvjesno stanje, a vi ćete i tada znati da „Ja jesam“. Onoga dana kada budete spoznali i u snu da postojite, vi ćete biti utemeljeni u vaše središte. Tada više neće biti lažnog; to vas više neće opterećivati. Vi ćete to moći koristiti; to je instrument. Vi nijeste više sluga, vi ste postali gospodar.

U Giti, Krišna kaže da dok svi spavaju, jogin ne spava: on je budan. To ne znači da jogin živi bez sna jer je san biološka potreba, tjelesna potreba. To znači da se on sjeća sebe čak i dok spava, sjeća se da „Ja jesam“. San je samo na periferiji. Prisjećanje je u središtu. Jogin se sjeća sebe čak i dok spava, a vi se ne sjećate sebe ni dok ste budni. Vi hodate ulicom ali se ne sjećate sebe. Pokušajte, i vi ćete osjetiti promjenu kvaliteta. Pokušajte da se prisjetite da ste to vi. Iznenada će neka nova lakoća ući u vas, težina će nestati; vi ćete postati bestežinski. Vi ste izbačeni iz lažnog centra i ponovo vraćeni u stvarno središte, ali to je dosta teško i naporno jer smo previše ukorijenjeni u lažno. Za to će biti potrebno vremena, ali nikakav preobražaj nije moguć sve dok vam samo-prisjećanje ne postane nenaporno.

Osho

The Book Of Secrets, vol. 3