SREDNJI PUT

Šiva kaže: „O, voljena, nemoj obraćati pažnju ni na zadovoljstvo ni na bol već na nešto između to dvoje.“

Sve je u suprotnosti, a um se kreće iz jedne krajnosti do druge, nikada nije između. Da li znate neki trenutak kada nijeste ni srećni ni nesrećni? Da li znate neki trenutak kada nijeste bili ni zdravi ni bolesni? Da li znate jedan trenutak kada nijeste bili ni ovo ni ono, kada ste bili upravo između, u sredini, sasvim u sredini? Um se neprestano kreće iz jedne krajnosti u drugu. Ako ste sada sretni, prije ili kasnije ćete se suočiti sa nezadovoljstvom. To će se dogoditi nenadano: sreća će nestati i vi ćete biti nesretni.

Ako se osjećate dobro, prije ili kasnije ćete se osjećati loše, nema načina da budete nešto između. Vi se odjednom krećete od ovoga do onoga. Upravo nalik klatnu nekog starog sata, vi se krećete sa lijeva na desno, sa desna na lijevo, i tako se klatno pokreće. Postoji tajni zakon: kada klatno ode lijevo, izgleda kao da je ono lijevo, ali ono upravo tada sprema trenutak da ode desno. Kada ode lijevo, ono sakuplja energiju, trenutak, da ode desno; kada ode desno, ono sprema trenutak da ode lijevo. Stoga, to što izgleda nije cijela istina. Kada postanete sretni, vi spremate trenutak da budete nesretni. Zato kada vas vidim da se smijete, nije daleko trenutak kada ćete biti uplakani.

U indijskim selima, a to sve majke znaju, kada se dijete previše smije, one kažu: „Zaustavite ga, inače će početi da rida.“ To je upravo tako. Ako je dijete previše sretno, sljedeći korak ne može biti ništa drugo do nezadovoljstvo. Zato ga one zaustavljaju. Inače će biti nespokojno. Ali isto je i u suprotnom slučaju; a to je nepoznato. Kada dijete plače, i kada vi pokušavate da ga zaustavite, vi ne zaustavljate samo njegov plač, vi prekidate i njegov sljedeći korak. Ono ne može tada biti radosno. Zato kada dijete plače, dopustite mu to. Pomognite mu da još više plače kako bi moglo da spremi novi trenutak kada završi sa plakanjem. Sada može krenuti desno, može biti sretan.

Psiholozi sada kažu da ne treba prekidati dijete dok plače i vrišti, ne treba ga zaustavljati, nemojte pokušavati da ga ubjeđujete, nemojte ga odvraćati. Nemojte pokušavati da njegov um usmjeravate ka nečemu drugom; nemojte ga potkupljivati da prestane. Ne činite ništa. Samo ostanite pored njega i budite mirni, dopustite mu da plače i vrišti kako bi spontano mogao doći do radosti. Inače, ono neće biti sposobno ni da plače ni da bude veselo. Takvi smo svi mi postali. Mi ne možemo ništa uraditi. Osmjeh nam je polovičan, suze su takođe polu-srčane; sve je u zbrci.

Ali to je prirodni zakon uma. On se kreće iz jedne krajnosti ka drugoj. Ova tehnika je namijenjena da promijeni taj prirodni zakon: „O, voljena, nemoj obraćati pažnju ni na zadovoljstvo ni na bol već na nešto između to dvoje.“ Bilo koja krajnost se može odabrati, a vi pokušajte da budete između. Što možete uradite da budete između? Kako možete biti između? Jedna stvar: kada je bol prisutan, što možete uraditi? Kada je bol prisutan, vi želite da pobjegnete od toga. Vi to ne želite; pokušavate da pobjegnete od toga. Vaš trud je usmjeren ka drugoj krajnosti – da budete sretni, da budete veseli.

Kada ste sretni, što vi radite? Vi se trudite da se zakačite za to kako druga strana ne bi mogla doći – da se pričvrstite za to! Kada je sreća prisutna, vi se vežete za nju; a kada je bol prisutan, vi bježite od toga. To je prirodan pristup. Ako želite da promijenite taj prirodni zakon i da ga prevaziđete, kada se pojavi bol nemojte pokušavati da bježite. Ostanite sa tim. Vi ćete poremetiti cio prirodni mehanizam. Vi imate glavobolju: ostanite sa tim. Ne činite ništa. Samo budite svjedok; ne pokušavajte da pobjegnete.

Kada je sreća prisutna, i kada se u svakom trenutku osjećate posebno radosni, nemojte se vezati za to. Zatvorite oči i ostanite svjedok toga. Vezivanje ili bijeg je prirodno za um prekriven prašinom. Ako ostanete svjedok, prije ili kasnije ćete se naći između jer prirodni zakon nalaže da se krećete ka krajnostima, ka suprotnostima. Ako ostanete svjedok, vi ćete biti u sredini.

Buda je svu svoju filozofiju nazivao Majjhim nikaya – srednji put, upravo zbog ove tehnike. On je govorio da uvijek ostanete u sredini; bez obzira koja je krajnost, uvijek ostanite u sredini. Svjedočenjem čovjek ostaje u sredini. Trenutkom gubljenja svog svjedočenja bivate ili privezani ili odbijeni. Ako ste odbijeni, vi ćete otići ka drugoj krajnosti; ako ste vezani za nešto, vi ćete nastojati da ostanete pri toj krajnosti, ali nikada nećete biti između. Samo budite svjedok. Nemojte biti privučeni, nemojte biti odbijeni. Glavobolja je prisutna; prihvatite je. Ona je tu kao činjenica. Ona je prisutna kao drvo, prisutna je kao kuća, prisutna je kao noć, glavobolja je prisutna. Prihvatite to i zatvorite oči. Nemojte pokušavati da pobjegnete od toga.

Vi ste sretni; prihvatite tu činjenicu. Nemojte se vezati za to, i ne pokušavajte da ne postanete tužni; nemojte ništa pokušavati. Ako dođe tuga, prihvatite je. Ako dođe radost, prihvatite je. Samo ostanite posmatrači na brijegu, samo gledajte stvari kakve jesu. Jutro dolazi, a potom dolazi veče, zatim sunce izlazi, a potom sunce zalazi i pojavljuju se zvijezde i tama, a onda ponovo sunce izlazi – a vi ste samo posmatrači na brijegu. Vi ne možete ništa učiniti. Vi samo gledate. Jutro je došlo; vi primijetite tu činjenicu. Sada znate da će doći veče jer ono slijedi jutro. A kada dođe veče, vi primijetite i tu činjenicu, i znate da će potom dođi jutro jer jutro slijedi veče.

Kada je bol prisutan, vi ste samo posmatrači. Vi znate da je bol došao, i da će prije ili kasnije otići, da će njegova suprotnost doći. A kada sreća dođe, vi znate da to ne može ostati zauvijek. Tuga će biti negdje skrivena, ona će doći. Vi ostajete svjedok. Ako možete posmatrati bez privlačenja ili bez odbijanja, vi ćete ostati u sredini, a kada se klatno zaustavi u sredini, vi ćete po prvi put moći vidjeti što je svijet. Dok se krećete ne možete znati što je svijet; vaše kretanje sve remeti. Kada jednom stanete možete pogledati svijet. Po prvi put saznajete što je stvarnost. Nepokretni um zna što je stvarnost; um u pokretu ne može znati što je stvarnost. Vaš um je nalik foto aparatu: vi se krećete i snimate, ali bilo što da snimite je nejasno jer se aparat ne smije pomjerati. Ako se aparat pomjera, slike će biti nejasne.

Vaša svijest se kreće nalik klatnu, iz jedne u drugu stranu, i sve što znate o stvarnosti je samo nešto nejasno, zbrka. Vi ne znate što je što; sve je zbrkano, nejasno. Ako ostanete u sredini, i ako klatno stane, ako se vaša svijest usredsredi, dovede u središte, vi ćete znati što je stvarnost. Samo um koji se ne pokreće može saznati što je istina. „O, voljena, nemoj obraćati pažnju ni na zadovoljstvo ni na bol već na nešto između to dvoje.“

Osho

The Book Of Secrets, vol. 3