OSHO NEO-SANNYAS

 

 

 

UZIMANJE SANNYAS-a     ISKUSTVO MA ANAND MEERA

https://www.youtube.com/watch?v=0Sb463uU0w4          NEO-SANNYAS SLAVLJE

ULOGA MAJSTORA

Ne postoji neka određena uloga majstora. Uloga je moguća samo onda kada Majstor postoji kao ličnost. Ako on postoji kao "neko" tada može igrati ulogu. I stvarno, naše su ličnosti i sastavljene od uloga. Tvoja ličnost je sačinjena od mnogo uloga koje igraš, i te uloge su tvoja lica. Ujutro ti imaš određeno lice - ulogu za igru; u kancelariji imaš već neko drugo lice; pri povratku kući, opet imaš drugo lice. Ti se stalno mijenjaš tokom dana, iz trenutka u trenutak. Uvijek kada želiš da odigraš drugu ulogu, namjestiš određeno lice, lik, ti postaješ glumac.

Majstor je onaj koji je prestao da igra uloge. On ne igra ništa: on ne radi ništa. On treba da dođe do poimanja da je onaj koji radi na svom rastu sasvim potpun. Pojedinac bi bio u zabludi ako bi vjerovao da Majstor nešto radi. Majstor ne misli da on pomaže učeniku ili da je zaslužan za trud u učenikovoj transformaciji. Naravno, sve se to dogodi: transformacija se dogodi, učenikova promjena je preporođaj, ali to nije nešto što je učinjeno od strane Majstora. Majstor treba da postane niko. On ne egzistira kao prisutnost, već kao neko ko nije tu. U njemu nema uma, u njemu nema ega, u njemu nije centar. Centar je ponovo vraćen Božanstvu; ego je prohodan. Majstor je postao posrednik, on je postao prolaz - samo flauta. Sada božansko svira kroz njega. Sada više nikakva pjesma ne pripada Majstoru - ništa. Kako on tada može igrati ulogu? Kako on tada može ulagati napore? Kako tada može "uraditi" nešto?

Sve te riječi: raditi, uloga, trud, pomoć - su egocentrične. One obilježavaju da Majstor "nešto radi". Sada Majstor ne može ništa uraditi: on ne postoji. Ali se stvari događaju oko njega. Ja nijesam rekao da učenik neće biti transformisan, preporođen: on će biti preporođen. Ali on će biti preporođen kroz Majstora koji ništa neće uraditi. Ako bi Majstor nešto radio, tada učenik ne bi bio transformiran. Napor i trud koji bi majstor ulagao bi pokazalo da zapravo on još nije pravi Majstor. Nema riječi o nekom trudu. Majstor postoji samo kao neprisutnost - kao bilo ko. I taj takav fakt postaje nevjerovatna snaga. Ta prava činjenica, to bitisanje ispraznosti stvara misteriozna događanja oko svega. Ali Majstor to ne čini. Zapamti, rijeka teče prema moru, ali rijeka ne čini ništa, ona ne "teče". To proticanje je sama priroda. Prirodno je da rijeku teče. Ne postoji nikakvog truda i napora od strane rijeke. Drvo raste: drvo ništa ne čini. Ne postoji napora u tome. Nema centra, nema ega da to radi. To se događa. Život je događanje, i čovjek postaje Majstor kada to otkrije. Ono što djeluje zove se Totalno, a mi se nepotrebno brinemo, nepotrebno se uplićemo i nepotrebno to dovodimo u vezu sa našim izmišljenim centrom - izmišljenim jer nijedan pojedinac ne može imati takav centar.

Jedan od najvećih hrišćanskih mistika Majstor Echart je rekao da samo Bog može reći "JA".. Nema pojedinca koji to može reći jer "JA" pripada samo Totalnom. Moja ruka ne može reći "JA" jer "JA" pripada meni. Moja noga ne može reći "JA" jer noga pripada meni, i "JA" pripada meni. Moja noga, moja ruka ili moje oči ne mogu izjaviti "JA" jer su to samo fragmenti - djelovi većeg jedinstva. Ti nijesi suština sama po sebi. Ti si samo dio jedne velike organske Cjeline. Ti si samo fragment, jedna ćelija atoma u svemu tome. Ti ne možeš reći "JA".

Zbog toga sve religije govore da je "JA" jedina barijera jer "JA" je najlažnija moguća stvar. To ne može pripadati tebi. Ti ne možeš znati zašto si rođen, ti ne znaš ko te je natjerao da dođeš na svijet. Ne znaš ko te kreće u život. Niko nije pitao tebe. Niko te nije pitao za tvoj izbor. Ti si jednog dana jednostavno otkrio da si živ. Zatim, ko diše u tebi? Ti to ne znaš. Tako te jednog dana neće buti više. Niko te ne pita za to. To nije tvoja odluka da budeš rođen i da umreš. No, nešto se dogodilo, i događa se dalje. Nešto se dogodilo, i ti si se rodio; zatim se ponovo nešto dogodilo, i tebe nema više: ponovo si nestao, iščezao. Kako ti možeš reći "JA"? Nikakve odluke od strane tebe ne postoje - nikakve odluke. "JA" pripada samo Božanskom.

Tada nailazimo na problem, a taj problem je: kako Majstor može pomoći ako Majstor ne može ništa učiniti, kako on može dati to obećanje (koje sam ja dao)? Ja nijesam ovdje da te učim već da te probudim. Predaj se i ja ću te preporoditi. To je moje obećanje. Kako sam ti mogao obećati ovo? Zatim, kako sam ti ja mogao reći da te mogu preporoditi? Ustvari, ovo je trik. Ja te neću preporoditi. Ja nijesam više tu. Ali ako se ti predaš tada ćeš biti transformisan. To ne znači da ću te ja preporoditi. Pravo predavanje će te dovesti do mjesta gdje se preporod događa. A kada se to dogodi ti ćeš znati i smijaćeš se svemu tome jer je to bila jedna velika šala.

Ja ne mogu ništa uraditi. Pravi koncept rada je irelevantan: Ja nijesam više ovdje. Ali ti još ne možeš shvatiti taj jezik. Ti samo možeš shvatiti jezik koji ispoljava "JA". Možda sam i ja rekao: "Ja ću te transformisati" - i istina je da ćeš ti biti transformisan. Istina je da kada se predaš neće biti više barijere za tvoj preporod. A ja neću ništa uraditi, ja ni ne mogu ništa uraditi. Ništa nije potrebno za tvoje transformisanje - ti si sasvim dovoljan. Ti si izgubio svoje pouzdanje a ovo bi trebalo da te vrati nazad. Ti si zaboravio ko bitiše u tebi, kakva nevjerovatna energija je sakrivena u tebi. Ti si to zaboravio, i neko je potreban da ti to kaže. Ti imaš riznicu: ti si riznica. Ja ti to mogu jednostavno pokazati dajući ti obični nagovještaj.

Isus je rekao: "Ja ću te izbaviti, ja ću te osloboditi." Buda je rekao: "Ja sam tvoja staza, tvoj put." Krišna je rekao Ardžuni: "Predaj se meni, i ja ću uraditi sve za tebe" - sve su to bili trikovi da pomognu onima koji su zaboravili sebe. Ali obećanje je istinito jer se to dogodilo. Niko ti nije pomogao već je tvoja energija dospjela do tvog bića, tvoja prava energija je postala vitalna, tvoji izvori su nabujali, tvoje biće je postalo aktivno. Ali ti ne razumiješ jezik "NE JA". Možda sam ja i govorio u formi "JA". Ja sam došao da te budim a ne da te učim. Niko nije došao za to, niko i ne može doći zbog toga. Mi smo uvijek bili ovdje - ti i ja. "JA" ne mogu doći, "JA" ne mogu otići. Samo "sada i ovdje" može da dođe, i "sada i ovdje" može da otiđe. Mi smo bili u egzistenciji, mi smo uvijek postojali. Ko sam ja da te nečemu učim ili da te osvješćujem? Ali, ti si ipak zaboravio sve svoje mogućnosti, svoje potencijale. Zato je neki trik potreban da te vrati nazad sebi samom.

Zapamti, ja nijesam učinio to jer imam puno samilosti za tebe, ne! Ja nemam ništa od toga. Ja nemam uopšte samilosti prema tebi. Ti nijesi nikakav rob, ti nijesi siromah, nijesi prosjak. Ti si Božanstvo na svoj način. Ti si Božanstvo isto kao Krišna ili Buda. Ničega ne nedostaje tu. Svega ima, samo si ti uspavan. I kada ja kažem, ili kada učim nečemu, kada potenciram nešto, to nije da ja osjećam samilost prema tebi - ne. Tako ja gledam na to, i tako se to odvija u meni. To je opet neka igra. Ja uživam da to radim: ti ni ne treba da budeš zahvalan meni. Ja uživam u tome. Ti ne treba da budeš uopšte u nekom dugovanju prema meni. Ja uživam u tome, ja volim to. To je isto kao kada cvijeće cvjeta, a ti prođeš pored njega i dobiješ na dar miomiris. Isto tako je nešto procvjetalo u meni, i ti prođeš pored mene i dobiješ na dar nešto. Ako ti to ne uzmeš, ja sam zahvalan, ako pak to odbiješ, tada si svoj Majstor.

I stvarno, ako ovaj stav duboko prodire u tebe tada nema ni Majstora ni učenika. Tada odnosi iščezavaju. To mora iščeznuti. Samo onda kada tu nema ni Majstora ni učenika i kada odnos nestane, tek tada Božansko počinje da djeluje. Kada sam ja Majstor a ti učenik, tada dualnost postoji. A postoje i takozvani Majstora koji se izdižu iznad tebe, koji su viši, a ti si manji, koji stvaraju hijerarhiju. Zapravo, oni stvaraju politiku od toga. Takva vrsta Majstora neće biti od velike pomoći. Oni samo mogu nešto poremetiti jer ti ne pruže ono što ti već posjeduješ. Oni ponovo stvaraju neku iluziju.

Ovo što ja radim ovdje nema za cilj da stvara odnose. Naprotiv, moglo bi se reći da ja pokušavam da razbijem odnose. Ako mi ovdje možemo biti bez forme Majstor i učenik, ako samo možemo biti ovdje - prisutni, budni, živi - tada će se stvari događati. Muž i žena: to je odnos. Otac i sin: to je odnos. Majstor i učenik? To nije nikakav odnos. To samo tako izgleda, ali to nije odnos jer je čitavi napor u tome da se raspline odnos jer on donosi dualnost.

Stoga Majstor stvarno pokušava da ne bude Majstor, i isto tako pokušava da ti ne budeš učenik. Sav njegov napor je u tome da te dovede do mjesta gdje odnosi nestaju, gdje ne postoji dvoje, gdje ima samo prisutnosti - gdje nema odnosa, gdje sam ja svjestan i gdje si ti svjestan, tada ja ne postojim i ti ne postojiš. U takvoj svjesnosti "JA" nestaje i plamen dvije svijeće postaje jedan. Samo u takvom jedinstvu Božansko počinje da djeluje. Božansko djeluje samo u takvom jedinstvu: to je njegov način funkcionisanja. Što ste više odeljeni, utoliko ono manje deluje. Što si više odijeljen to se više i udaljavaš od Božanskoga. To je ono na što sam mislio.

Zato moram napomenuti dvije stvari po ovom pitanju: prvo, Majstor ne čini ništa, ne igra nikakvu ulogu. On ne čini nikakav trud po tom pitanju. To nije niukom slučaju neki napor sa njegove strane. On je postao svjestan, budan, i sada samo to protiče kroz njega. Taj tok je nalik rijeci. Kada se njegova rijeka kreće tada se ljudi oko njega osjećaju svjesnim. To nije nikakvi napor sa njegove strane: to je njegova priroda. Stoga je Majstor po svojoj prirodi Majstor a ne zbog nekog truda. Bilo gdje da se on kreće, on će biti Majstor.

Sjećam se jedne priče o egipatskom mistiku Zun-Nunu. On se uvijek kretao u odrpanim prosjačkim odijelima, a imao je careve za svoje učenike. Jedan ga je učenik upitao, jedan veoma bogat učenik: "Zašto se odijevaš kao prosjak? Zašto se krećeš kroz svjetinu i običan narod? To nije u redu jer si ti veliki Majstor." Zun-Nun je na to odgovorio: "Majstor je po prirodi Majstor, ne po nekom naporu. Zato, bilo gdje da se kreće, on i dalje ostaje majstor. To ne pravi nikakvu razliku. Ako se nalazi u masi, on je i tamo Majstor i on funkcioniše kao takav i može narod mijenjati. Svijet se oko njega transformiše samo od njegovog prisustva - samo od prisustva.

Rečeno je da je u Kuranu Muhamed objavio kako Majstor neće ući u kuću bogataša. Ako neki bogati čovjek želi da ga sretne on će doći ka Majstoru. Isto tako je i sufi mistik Bajazit, koji je išao bogatim ljudima, koji je išao i carevima da ih podučava, bio upitan: "Zašto se ti ponašaš protivno Proroku? Muhamed je rekao da nijedan Majstor ne smije ići bogatima. Nema potrebe za to. Ako bogati čovjek poželi da dođe Majstoru, tada on treba da klekne pred majstorova stopala. A ti odlaziš čak do njihovih palata. U čemu je stvar? Jesi li ti protiv proroka ili možda ne vjeruješ u to kazivanje?"

Bajazit je odgovorio: "Vi ne znate pravu stvar. Muhamed je u pravu, i ja slijedim njegovo učenje. Ali bilo da Majstor ode ka caru ili da car dođe Majstoru, to je uvijek Majstor koji mijenja druge. Nema razlike u tome. U osnovi, uvijek je to Majstor kojem ti dolaziš. Uvijek car dolazi Majstoru jer je car taj koji se mijenja. On će biti promijenjen.

Bajazit je izložio prirodu Majstora koja mijenja druge: to nije nikakav trud. Ništa nije bilo učinjeno od strane Majstora. Jednostavno je bilo dovoljno samo njegovo prisustvo. I ako on pristane da uradi nešto, to je samo trik jer ti ne možeš razumjeti jezik nedjelanja. Ti samo razumiješ jezik truda, napora. Stoga je on stvorio jezik za tebe. Pa i ako ti ne možeš shvatiti taj njegov jezik, on će shvatiti tvoj jezik veoma dobro. Iako ti ne budeš mogao da shvatiš njega, on će shvatiti tebe veoma dobro.

Tako će ti on pružati ono što ti možeš shvatiti. Malo po malo će tvoje razumijevanje rasti. I jednog dana, kada ti stvarno dospiješ do toga da možeš razumjeti svog Majstora, ti ćeš se početi smijati - jer on nije učinio ništa za to. No, ti ćeš se osjećati zahvalno u tom trenutku jer je on tebe preporodio a da nije učinio ništa. I stvarno, ako bi se nešto uradilo, bilo bi to nasilje. Ako u tvom transformisanju, tvom mijenjanju ja uradim nešto što bi bilo agresivno, bilo bi nasilničko. Svaki napor je nasilje. Ali, ako bi samo mojim prisustvom, tvojim bitisanjem oko mene počelo nešto da se događa u tebi, a ja ništa ne uradim - tada je to samo ljubav. To nije nasilje.

Neobičan fenomen se događa: ako bi neko pokušao da te mijenja, ti bi mu se suprostavio jer instiktivno ti bivaš svjestan nasilja nad tobom, instiktivno bi se počeo braniti. Ako bi neko pokušao da te promijeni i učini boljim, duhovnijim, moralnijim, religioznijim i svim drugim koještarijama - ti bi se odupirao. Tvoj ego bi se povrijedio i ti bi počeo da ga braniš. Ti bi počeo činiti stvari koje inače nikada ne bi radio samo da bi ga odbranio.

Dobri očevi su uzroci loših generacija. Takozvani sveci i proroci su uzrok degeneracije, nemoralnosti koja obiluje čitavim svijetom - jer su običavali da potiskuju sve u tebi, da te prisiljavaju. A kada neko prisiljava nekog, makar to bilo u interesu najboljeg, ti se instiktivno odupireš. I dobro je da se odupireš, da odbijaš jer bi te on ubio - ubio bi tvoj duh. Ako bi bio prisiljavan da ideš u raj, ti bi bio nalik mrtvacu. Zato je i bolje da odeš u pakao, ali po svojoj želji. Ti ćeš tako biti slobodan, tako ćeš biti svoja duša.

Pravi Majstor nikada ne forsira ništa u tebi - čak ni indirektno. Ako Majstor ne poznaje rad uma, a ko bi onda to znao? Ako on ne bi razumio rad ljudskog uma i svijesti - da bi uzvratilo buntom i odbijanjem ako bi se nešto forsiralo - a ko bi to znao? Majstor to zna i zbog toga nikada ne čini ništa. On ti samo dopušta da budeš u njegovoj blizini. Na primjer, ja ti kažem: "Meditiraj!" Ti meditiraš, ali je ipak osnovna stvar u tome da si blizu mene. I dok ti meditiraš, bez ikakvog mog djelovanja, stvari se počnu događati.

Ja sam ti govorio: to je trik. Nema potrebe da se bilo što govori. Ako ti to shvatiš, ti ćeš jednostavno sjesti ovdje pored mene. Nema potrebe da se išta kaže. No, tada će ti biti dosadno. Ti ćeš pomisliti: "Što ja tu radim? Samo sjedim? Tvoj um treba neku igračku sa kojom će se zabaviti. Stoga ti ja pružim igračke sa kojim će se tvoj um igrati. A čitavo vrijeme se nešto događa sa tobom što je u osnovi svega toga. Ti nijesi ni svjestan toga. Jednog dana ćeš ipak biti svjestan svega. Tada ćeš i uvidjeti u čemu je bio trik, kakva je bila tehnika. Tehnika privuče tvoj um ka nečemu drugom tako da si pristupačan meni i mom prisustvu. Tada se mogu sa tobom sresti bez posredovanja tvog uma.

 

iz knjige "Vrhunska doktrina"

predavanje o Kenoupanišadi,

Mt. Abu, Rajastan, Indija

PRISUSTVO MAJSTORA

Postoje tri vrste udaljenosti od Majstora. Jedna je uslijed prostora. Ti sjediš tu, ja sjedim ovdje, postoji prostor između dvije tačke. To je prostorna udaljenost. Vi se možete približiti; distanca se može smanjiti. Vi me možete i dotaći, udaljenost je nestala - ali samo u prostoru.

Postoji i druga vrsta udaljenosti - vremenska. Vaš voljeni je umro, vaš prijatelj je umro, u prostoru je sada sasvim nestala jedna tačka. Postoji beskonačna udaljenost. Ali vi možete osjetiti da vam je u vremenu prijatelj blizu. Zatvorite oči, prijatelj je tu. U vremenu je moguće da osoba koja sjedi pored vas bude udaljenija od voljene osobe koja više i nije na svijetu. Ali postoji i treća vrsta udaljenosti, a to je ljubav. Voljena osoba je mrtva. Tada malo po malo, malo po malo, počinje da se uspostvavlja veća vremenska distanca. Ljudi kažu da vrijeme liječi. Kada udaljenost postane veoma, veoma velika, sjećanje postaje sve bleđe i bleđe - i ono nestaje. Ali postoji i treća udaljenost - treća dimenzija - koja se zove ljubav. Ako ste sa nekim u ljubavi, ta osoba može biti i na drugoj planeti, ali u vašoj ljubavi, ona je upravo pored vas. Ona može i umrijeti; mogu biti i vjekovi između vas. Ali u ljubavi nema daljine.

Neko može biti upravo sada pored Bude. Dvadeset pet vjekova ne predstavlja ništa jer se udaljenost mjeri ljubavlju. U prostoru više nema Bude; tijelo je nestalo. U vremenu je udaljenost od 2.500 godina, ali u ljubavi nema distance. Ako je neko u ljubavi sa Budom, vremenska i prostorna udaljenost nestaje. On je upravo ovdje, ti možeš primiti njegovu milostivost. Ti možeš upravo sada sjedjeti pored Bude. Tu nema jaza kada je prostor u pitanju; nema ni udaljenosti kada je vrijeme u pitanju, ali ako nema ljubavi, onda je udaljenost beskonačna. Tako poneko može živjeti sa Budom, a da nema nikakvog kontakta sa njim, a neko može živjeti sada i ovdje, a da je u kontaktu sa Budom.

Milostiva naklonost se događa u dimenziji ljubavi. U ljubavi je sve uvijek prisutno. Zato, ako ste u ljubavi, milostivost se događa. Ali ljubav je predaja. Ljubav znači da je sada neko drugi postao značajniji od vas samih. Sada ste spremni i da umrete za nekog drugog. Vi ste tada spremni da žrtvujete sebe zbog drugoga. Taj drugi je postao središte; a vi ste samo periferija. Malo po malo, vi sasvim nestajete, a drugi opstaje. U tom trenutku, milost se prima. Zato nemojte misliti o Majstoru kao o nekome ko vam daje tu milost. Mislite kako da postanete bespomoćan učenik - potpuno predan, u ljubavi. Majstor će vam doći. Kada je učenik spreman, Majstor uvijek dolazi. To nije stvar fizičkog prisustva. Kada ste spremni, iz neke nepoznate dimenzije ljubavi, milostivost se događa. Ali nemojte misliti o milosti kao o nekom bjekstvu.

OSHO

Knjiga Tajni 2

INICIJACIJA

 

To je duboko zajedništvo, duboki prenos energije od Majstora ka učeniku. Energija uvijek teče naniže. Svaka energija teče naniže kao što voda teče naniže. Majstor - onaj koji je dostigao najviše, koji je to spoznao, koji je to postao - je najviši mogući vrh energije, najčistija energija - Everest energije. Ta energija može teći bilo kome ko je prijemčiv, otvoren, predan. Taj stav predanosti, stav prijemčivosti, ta duboka otvorenost će biti potrebna da bi se to moglo primiti. Inače, i vi ste vrh; nijeste dolina. Tada energija ne može teći naniže ka vama. Vi ste drugačija vrsta vrha, vrh ega - nijeste vrh energije, vrh Bića, vrh svijesti. Vi ste gustina ega, gusto "JA". Vi ste vrh, a sa tim vrhom nije moguće sprovesti inicijaciju. Ego je prepreka jer vas zatvara i onemogućava da se predate.

 

Biti učenik, biti iniciran, znači sasvim se predati. Ne postoje djelimične predaje. Predaja znači "totalno". Ne možete reći: "Djelimično sam se predao." To nema smisla. Tada ste još prisutni sa svojim egom. Ego TREBA predati, a kada predate ego, postajete prijemljivi, otvoreni. Bivate nalik dolini, a tada vrh može teći ka vama. Ja to ne govorim simbolično. To je uistinu tako.

 

Da li ste ikada bili zaljubljeni? Tada možete osjetiti kako ljubav teče između dva tijela. To je stvarni tok. Energija se predaje, prenosi, prima, daje. Ali u ljubavi ste na istom nivou. Oboje možete ostati vrh ega, a da i dalje ljubav bude prisutna. Ali sa Majstorom nijeste na istom nivou. A ako pokušate da budete na istom nivou, inicijacija će biti neostvariva. Ljubav je moguća; inicijacija postaje nemoguća. Inicijacija je moguća samo ako ste na nižem nivou - otvoreni, predani, otvoreni za prihvatanje. Učenik je ženstven, upravo nalik materici, pasivan i spreman da primi. Majstor je muški faktor prilikom inicijacije. Ta tajnost u iniciranju je sada sasvim izgubljena zato što smo obrazovaniji, civilizovaniji, kulturniji, postajemo viši egoisti. Tada je predaja veoma, veoma onemogućena. Ona je oduvijek bila teška, ali sada je postala nemoguća.

 

Inicijacija je prenos unutrašnje energije, stvarne enegije, a Majstor može ući u vas i transformisati vas ako ste spremni i prijemljivi. Ali tada je potrebno duboko povjerenje - više povjerenja nego za ljubav - jer ne znate što će se dogoditi. Vi ste sasvim u mraku. Samo Majstor zna šta radi i šta će se dogoditi. On zna; vi to ne možete znati. A postoje stvari koje se ne mogu reći o tome šta će se dogoditi zato što sa umom ima puno problema. Jedan problem je ovaj: ako se nešto kaže prije no se to dogodi, može se promijeniti događanje. Zato se ne može ništa reći. Postoji mnogo toga što vam Majstor ne može reći. On to može uraditi, ali vam ništa ne može reći o tome. To djelovanje je inicijacija. On ulazi u vas - u vaše tijelo, u vaš um. On vas pročišćava, mijenja vas iznutra. Jedina potrebna stvar je vaše potpuno povjerenje, jer bez toga nema otvaranja, i on ne može ući u vas: vaša vrata su zatvorena.

 

Vi uvijek branite sebe. Život je borba - borba za opstanak, za preživljavanje. Ta borba vas zatvara. Vi postajete zatvoreni, uplašeni. Vi se bojite da budete ranjivi. Neko može ući u vas; neko može nešto uraditi sa vama. Zato se grčite. Ostajete zatvoreni - krijete se iza toga, u stalnoj ste odbrani. U inicijaciji treba da izgubite tu odbranu; taj odbrambeni oklop treba da odbacite. Tada bivate otvoreni, i Majstor može da uđe u vas.

 

Na primjer, to je kao duboki ljubavni čin. Vi možete silovati ženu, ali ne možete silovati učenika. Ženu možete silovati jer je to tjelesno silovanje; tijelo se može nasilno uzeti, može se na silu prodrijeti u nečije tijelo bez saglasnosti. Vi možete silovati ženu bez njene volje. To je prisiljavanje. Tijelo je materijalno; ono se može prisiliti.  Nešto nalik tome se događa i u inicijaciji. Majstor ulazi u tvoju dušu, a ne u tijelo. Dok nijeste spremni i voljni, ulazak nije moguć. Učenik se ne može prisiliti jer tu nije u pitanju tjelesno. Tu je u pitanju duh, a vi ne možete prisiliti ulazak u dušu. U tome nije moguće nikakvo nasilje. Zato kada je učenik spreman i otvoren, nalik zaljubljenoj ženi koja vas poziva i prima, koja je spremna, duboko opuštena, tek tada Majstor može ući i započeti rad. Vjekovi djelovanja se mogu obaviti u jednom trenutku. Možda ne možete tokom nekoliko života uraditi toliko, koliko možete uraditi u jednom takvom trenutku. Ali tada treba biti otvoren, ranjiv, sa potpunim povjerenjem. Vi ne znate šta će se dogoditi i šta će on prouzrokovati unutar vas.

 

Žena se plaši jer je za nju seksualni čin putovanje u nepoznato. Dok ona ne zavoli muškarca, dok ne bude spremna da pati, da nosi teret djeteta, da nosi dijete devet mjeseci i da potom sav svoj život posveti njemu, dok ne bude u dubokoj ljubavi, ona neće dopustiti da muškarac prodre u njeno tijelo - to nije samo tijelo: to je sav njen život. Kada je u dubokoj ljubavi, ona je tek tada spremna da pati, da se žrtvuje. A žrtvovanje i patnja u dobokoj ljubavi za nju predstavlja blaženstvo.

 

Ali sa učenikom je izražen dublji problem. Tu nije samo pitanje fižičkog rođenja novog djeteta. To je NJEGOVO preporađanje. On nastoji da sam sebe preporodi. On će na izvjestan način umrijeti, a onda će se na izvjestan način ponovo roditi. A to je moguće ako Majstor uđe u njega, ali Majstor to ne može siliti. Nikakva sila nije moguća: samo učenik to može dopustiti. A u čemu je problem - veoma je veliki problem u spiritualnom učeništvu jer učenik nastoji da odbrani sebe, nastoji da stvori što je moguće više oklopa oko sebe. On se sa Majstorom ponaša kao sa bilo kim drugim; isti odbrambeni mehanizam funkcioniše. A tada je nepotrebno izgubljeno vrijeme, utrošena je energija, a trenutak koji se može dogoditi upravo sada, odložen je. Ali i to je prirodno, a ponekada, čak se i sa velikim Majstorom dogodi da učenik ispusti priliku.

 

Osho

 

Knjiga tajni 2

MOJI UČENICI

 

U prošlosti su učenici stvarali organizacije. To su bili njihovi odnosi, u smislu “mi smo hrišćani”, “mi smo hindusi”, “mi pripadamo jednoj religiji, jednoj vjeri, a pošto pripadamo jednoj vjeri, mi smo braća i sestre. Mi ćemo živjeti za tu vjeru i umiraćemo za tu vjeru.”

Sve organizacije su nastale iz odnosa između učenika. Zapravo, dva učenika opšte nijesu povezana jedan sa drugim. Svaki učenik je povezan sa majstorom u skladu sa njegovim ličnim mogućnostima. Majstor može biti povezan sa milionima učenika, ali ta veza je lična a ne organizaciona.

Učenici nemaju neki odnos. Da, oni imaju određeno prijateljevanje, određenu ljubaznost. Ja izbjegavam riječ “odnos” jer ona obavezuje. Ja to čak ne nazivam ni prijateljstvo već “prijateljevanje” – zato što su svi oni saputnici koji idu istom stazom u ljubavi prema majstoru, ali su međusobno povezani kroz majstora. Oni nijesu direktno međusobno povezani.

Najnesretnija stvar u prošlosti je bila ta što su učenici postali organizovani, međusobno povezani, a bili su svi neuki. Neuki ljudi samo mogu stvoriti još više neprilika u ovom svijetu. Sve religije su upravo to i činile.

Moji ljudi su individualno povezani sa mnom. A pošto su na istoj stazi, oni su svakako i postali obaviješteni jedni o drugima. Rađa se prijateljevanje, ljubavna astmosfera, ali ja ne želim da to nazovem bilo kakvom vrstom odnosa. Mi smo previše patili od toga što su učenici bili direktno povezali jedni sa drugima jer su tako stvorili religije, sekte, kultove, a onda se potukli. Oni ne mogu raditi ništa drugo. Makar sa mnom, zapamtite: vi nijeste u nikakvom odnosu jedni sa drugima. Samo jedno labavo prijateljevanje, ne čvrsto prijateljstvo, je dovoljno – i mnogo ljepše, i bez ikakve mogućnosti da se u budućnosti naškodi čovječanstvu.

OSHO

Beyond Enlightenment, chapter 2

OSHO O NEO-SANNYAS-u

 

Moj sanijas znači radovanje u svijetu. Ali prije nego se počnete radovati treba da sakupite toliko energije da vas ona počne preplavljivati ljubavlju, senzitivnošću, kretativnošću, poezijom, pjesmom, plesom,...

Om Mani Padme Hum

 

Inicijacija u sanijas znači da ste napravili prekid od svoje prošlosti: bilo što ona bila – komunizam, katolicizam, hinduizam, muhamedanstvo – vi ste prekinuli sa prošlošću. Vi ste sasvim završili sa svojom prošlošću i započeli iznova. To je vaskrsnuće – smrt i uskrsnuće: smrt prošlosti i vaskrsavanje nečeg sasvim novog, toliko novog da uopšte nema nikakve veze sa prošlošću; to je diskontinuitet sa prošlošću.

Zen: Zest, Zip, Zap and Zing

Sannyas je u suštini bunt protiv struktura, odatle proističe i poteškoća za njegovim definisanjem. Sanijas je nestrukturisani način življenja. Sanijas je da imate nekarakteran karakter. Pod “ne-karakternošću” podrazumijevam da više ne zavisite od prošlosti. Karakter znači prošlost, znači način na koji ste živjeli u prošlosti, način na koji ste stekli navike u životu – sve vaše navike, uslovljavanja, vjerovanja i iskustva – to je vaš karakter. Sanijasin je osoba koja više ne živi od prošlosti ili u prošlosti; koja živi u trenutku i koja je stoga nepredvidljiva. Karakteran čovjek je predvidljiv; sanijasin je nepredvidljiv jer je sannyas - sloboda.

Sanijasin nije samo slobodan, on je i sloboda. On je živo buntovništvo. Ali ipak ću pokušati: par nagovještaja se mogu navesti, ne sasvim tačna definicija, tek samo nekoliko indikatora, prsti upereni prema mjesecu. Nemojte se uhvatiti za prste. Prsti ne objašnjavaju mjesec, oni samo ukazuju. Prsti nemaju ništa sa mjesecom. Oni mogu biti dugi, mogu biti i kratki, mogu biti umjetnički, mogu biti ružni, mogu biti bijeli, a mogu biti i crni, oni mogu biti zdravi, oni mogu biti bolesni – to nema veze. Oni jednostavno ukazuju. Zaboravite prste i pogledajte mjesec.

Ono što ja dajem nije definicija, to nije moguće u ovom slučaju. Zapravo, definicija nije moguća za nešto što je živo. Definicija je moguća samo za nešto što je mrtvo, što više ne raste, što ne cvjeta, što više nema mogućnosti, potencijala, nešto što je iscrpljeno, potrošeno. Samo tada je moguća definicija. Vi možete definisati mrtvog čovjeka, ali ne možete odrediti živog čovjeka. Život u osnovi znači da je nešto novo još moguće. Zato to nijesu definicije.

Stari tradicionalni sanijas ima određenje, veoma jasno; zato je i umro. Zbog tog razloga ja moj sanijas nazivam “neo-sanijas”: moj sanijas je otvaranje, putovanje, ples, ljubavna avantura sa nečim nepoznatim, romansa sa samom egzistencijom, traganje za orgazmičkim odnosom sa Cjelinom. Sve drugo u svijetu je propalo. Sve što je definisano, sve što je predodređeno, što je logično je propalo. Religije su propale, politike su propale, ideologije su propale – sve su one predodređene. To su bili nacrti za budućnost čovjeka. Sve to je propalo. Svi programi su propali.

Neo-sanijas više nije program. To je istraživanje a ne program. Kada postanete sanijasin, ja vas uvodim u slobodu i u ništa drugo. Biti slobodan je velika odgovornost jer tada više nemate ništa na što se možete osloniti. Osim vašeg unutrašnjeg bića, vaše vlastite svijesti, nemate ništa nalik stubu, nalik podršci. Ja sam vam oduzeo sve oslonce i podrške; ostavio sam vas same, ostavio sam vas sasvim same. U toj osami... cvijet sanijasa. Ta osama cvjeta sama od sebe u cvijetu sanijasa. Sanijas je nekarakternost. Tu nema moralnosti; to nije nemoral, to je nad-moralno. Ili, to ima višu moralnost koja ne dolazi spolja već iznutra. To ne dopušta nikakav nalog izvana jer te svaki nalog spolja pretvara u roba, u slugu. A moj trud je da vam dam dostojanstvo, slavu. Moj trud ovdje je da vam dam sjaj. Svi drugi napori su osuđeni na propast.

To je bilo neizbježno jer je nedostatak bio ugrađen. Sve je bilo strukturisano, a svaka vrsta strukture, prije ili kasnije, postaje teret na srcu čovjeka. Svaka konstrukcija postaje zatvor, i jednog dana ćete početi da se bunite protiv toga. Zar to nijeste primijetili kroz istoriju? Svaka revolucija u svom preokretu postaje represija. To se dogodilo u Rusiji, to se dogodilo u Kini. Poslije svake revolucije, revolucionar postaje antirevolucionar. Kada jednom dođe na vlast, on ima vlastitu konstrukciju kako da zavlada društvom. I kada jednom počne da nameće svoju konstrukciju, ropstvo se pretvara u drugu vrstu ropstva, ali nikad u slobodu. Sve revolucije su propale.

Ovo nije revolucija, ovo je buntovništvo. Revolucija je društvena, kolektivna; buntovništvo je individualno. Mi nijesmo zainteresovani da dajemo bilo kakvu strukturu društvu. Dosta je struktura! Neka sve strukture nestanu. Mi želimo da u svijetu bitišu individue – i da se kreću slobodno ali i svjesno, naravno. Njihova odgovornost proizilazi iz njihove svijesti. Oni se ponašaju ispravno ne zbog toga što pokušavaju da slijede neke zapovijesti; oni se ponašaju ispravno i uredno samo zato što se brinu. Da li znate da riječ “uredno” proističe iz riječi briga. Riječ uredno u svom korijenu znači brinuti o nečemu. Kada brinete o nečemu, vi ste uredni. Ako brinete o nekome, vi ste uredni u vašim odnosima.

Sanijasin, duhovni učenik je neko ko brine o sebi – i naravno, brine i o svima drugima – jer sami ne možete biti sretni. Vi možete biti sretni samo u sretnom svijetu, u sretnom okruženju. Ako svi plaču i kukaju u bijedi, veoma je teško da budete sretni. Zato onaj ko brine o sreći – o vlastitoj sreći – postaje brižljiv o sreći svih drugih jer se sreća događa samo u sretnom okuženju. Ali ova briga nije usljed neke dogme. Ona je tu zato što volite, i prirodno je da prvo volite sebe. Nakon toga slijedi ljubav za druge.

Svi drugi napori su propali jer su proistekli iz uma. Oni su utemeljeni u misaonom procesu, imaju umni zaključak. Sanijas nije umni zaključak. Sanijas nije umno orijentisan; on nije utemeljen u razmišljanju. Sanijas je nepronicljivost; to je meditacija, a ne umovanje. On je ukorijenjen u radosti, a ne u razmišljanju. On je ukorijenjen u slavlju, ne u mišljenju. On je u ukorijenjen u toj svijesti gdje se um ne nalazi. To nije izbor: to nije izbor između dvije misli, to je odbacivanje svih misli. To je življenje iz ničega.

The Heart Sutra

Pod UČENIKOM se podrazumijeva onaj koji je stavio po strani sva predubjeđenja, onaj koji je stavio po strani sve svoje misli, i koji je spreman da SLUŠA – ne svoj um i umna objašnjena već riječi Bude; onaj koji nije u poziciji rasprave sa Budom, koji ne ulazi u razmišljanja o tome što je Buda rekao… koji sluša Budu ko što vi slušate klasičnu muziku, koji sluša Budu kao što vi slušate zvuk proticanja vode, koji sluša Budu kao što vi slušate vjetar koji duva kroz grane borova, ili kukavicu koja doziva iz daljine. To je stanje učenika, ili ukoliko se vi uzdignete nešto više i postanete posvećenik. POSVEĆENIK je onaj koji nije samo odbacio svoj um već je i svoje srce unio u to, KOJI SLUŠA IZ SRCA – ne logikom već srcem. UČENIK je na putu da postane POSVEĆENIK. Učenik je početak posvećeništva, a posvećenik je ispunjenje učeništva. Samo ti ljudi razumiju Budu. U tom razumijevanju Bude oni se preobražavaju, prenose se u neki drugi svijet – svijet oslobađanja, nirvane, svjetlosti, ljubavi, blagostanja.

 

Be Still and Know

 

"Gledati na život sa stanovišta neznanja je sansara, svijet. Gledati na život sa stanovišta spoznaje je sanijas. Stoga, uvijek kada mi neko kaže da je uzeo sanijas, to meni izgleda veoma lažno. To "uzimanje" sanijasa stvara impresiju da je to jedan antagonistički akt protiv svijeta. Može li se sanijas uzeti? Može li iko reći da je "uzeo znanje? Može li ijedno znanje koje je tako uzeto biti istinito znanje? Sanijas koji je uzet nije sanijas. Vi ne možete staviti ogrtač znanja oko vas. Istina treba da se probudi iz vas. Sanijas se rađa. To dolazi putem razumijevanja, a kroz to razumijevanje mi bivamo preobraženi. Kako se naše razumijevanje bude mijenjalo, mijenjaće se i naš spoljašnji izgled, mijenjaće se i naše ponašanje bez ikakvog napora. Svijet ostaje tamo gdje je bio ali sanijas se postepeno budi iz nas. Sanijas je svjijest da: "Ja nijesam samo tijelo, ja sam i duša." Sa tom spoznajom neznanje i privrženost tome unutar nas jednostavno nestaje. Svijet je spolja i to će i dalje ostati da bude tamo, ali unutar nas će biti odsutnost privrženosti tome. Drugim riječima, neće biti svijeta, neće više biti sansare unutar nas.

Osho, Perfect Way, br. 3.

 

" Ulaz u sanijas je postojao, ali je nedostajao izlaz. Pojedinac može ući u to, ali ne može izaći iz toga. Ali čak i raj u kojem ne postoji izlazna vrata postaje pakao - to postaje ropstvo, zatvorska ćelija. Vi možete sa pravom reći: "Ne, baš ne." - Jer ako neki sanijasin zaista želi da napusti, što neko drugi tu može? On može otići. Ali vi ćete ga ukoriti, uvrijediti - iza toga će biti osuda."

"Zbog toga smo mi stvorili trik da kada neko uzme sanijas, mi napravima puno javnog publiciteta i pompe i predstave oko toga; kada neko uzme sanijas, mi organizujemo svirku ceremonijalne muzike; kada neko uzme sanijas, mi ga okitimo vijencima i cvijećem, slavimo ga, ukazujemo mu čast i pokazujemo veliko poštovanje. Mi nastojimo da se predamo tako da izgleda kao da se odvija neki veliki događaj. Ali postoji i druga strana tog izgleda. Taj sanijasin ne zna da sjutra može biti opozvan i umjesto svih onih vijenaca i cvijeće, na njega mogu baciti kamenje i cipele. To mogu ućiniti niko drugi do oni isti ljudi.

Zapravo, kiteći ga vjenčevima, ti ljudi su ga upozoravali da ga nikada neće opozvati. Inače, upravo kao što ste bili uvažavani, tako će vas i uvrede čekati. To je jedna veoma opasna situacija. Usljed toga, ko zna koliko ljudi koji su osjetili radost sanijasa su potom ostali lišeni toga. Oni nikada ne mogu odlučiti da će to biti za cio život... Odluka da nešto traje tokom cijelog života je velika stvar, to je veoma teško pitanje. Štaviše, mi nemamo pravo da tako odlučimo."

"Zato je moja vizija ta da je sanijas uvijek periodičan. Vi to možete opozvati svakog trenutka. Ko može prepriječiti vaš put? Vi ste uzeli sanijas, a sada ste ga napustili. Osim vas, nema nikog drugog da može presuditi u ovoj stvari. Vi ste sami odlučujući faktor u tome i to je vaša odluka. To nije ničija briga i ničiji drugo posao da o tome odlučuje. Sanijas je individualan, to je vlastita odluka. Osoba to primi danas, a možda već sjutra odbaci. Od vas se ne očekuje da nekog pohvalite kada uzme sanijas, a ne očekuje se ni da nekog osudite kada ga odbaci. To nije vaš posao."

"U isto vrijeme treba zapamtiti da je sanijas do sada bio povezan sa nekim majstorom: neki majstor je davao inicijaciju. Sanijas nije nešto što ti neko može dati. Sanijas je nešto što neko prima, ali niko to ne daje. Ili, bolje reći: osim sama egzistencije, ko drugi može dati sanijas? Ako mi neko dođe i kaže: "Molim vas, dajte mi inicijaciju." Ja mu kažem: "Kako ti ja mogu dati inicijaciju. Ja samo mogu biti svjedok. Ti dobijaš inicijaciju od božanskog, ti dobijaš inicijaciju od same egzistencije, a ja mogu biti najviše samo svjedok. Ja sam samo prisutan kada se taj fenomen događa. Tu nema ništa drugo sem to. Sanijas koji je pričvršćen uz majstora postaje sektaštvo. Sanijas koji je prikačen uz majstora nikada ne može donijeti slobodu, on samo može donijeti ropstvo..."

"Ja neću biti njihov majstor već samo svjedok njihove inicijacije u sanijas. Zapravo, sanijas će biti stvar direktnog odnosa između njih i egzistencije. Neće biti nikakvog rituala za inicijaciju u sanijas tako da osoba neće imati nikakvu teškoću da to napusti kada to osjeti..."

"Kada ja kažem "moji sanijasini", to nije bila jezička pogreška. Moj jezik je čudan, on teško griješi. Kada su prvi put prijatelji rekli "tvoji sanijasini", ja sam to odbio i rekao im: "Nemojte reći "moji" ". Ali moja namjera je bila drugačija. Svrha je bila pitanje kako sanijasini mogu biti moji? Ali kada sam to ponovo rekao, to više nije bila jezička greška. Ja sam rekao "moji sanijasini". Sanijasin ne može biti moj već ja mogu zasigurno pripadati sanijasinima."

Osho, ponovo pitanje. Zar se oko vas neće razviti sekta?

"Ne, neće se razviti sekta. To se neće razviti jer u cilju razvijanja sekte potrebno je nekoliko bitnih preduslova. Prvo, potreban je majstor, potrebni su spisi, doktrine su potrebne, potrebni su prilozi. I ne samo to, takođe je potrebno da se insistira da bilo što drugo da postoji, drugačije od ovoga, izvan ovoga, to je sve sasvim pogrešno, a ovo je samo ispravno. Ne! Još jedno, ja nazivan sanijasina onog koji je bez bilo kog pridjevka, a veoma je teško osnovati sektu bez pridjeva. Ja nekoga nazivan sanijasinom ko ne pripada nijednoj religiji. Kako možete osnovati sektu bez religije? Ja nekoga nazivam sanijasinom ko nema religioznih spisa, ko nema religioznog vođe, ko nema hram, džamiju, crkvu, religioznog učitelja. Zato je teško osnovati sektu. Mi ćemo ovdje uložiti napore da se sekta ne osnuje jer su sekte nanijele štetu religioznosti više nego išta drugo. Nereligoznost nije nanijela štetu religioznosti koliko su to učinile sekte."

Osho, Krishna: The Man and His Philosophy, no. 22.

" Sanijas znači hrabrost viša od ičega drugog jer je to objava vaše individualnosti, objava slobode, objava da više nećete biti dio poludjele mase, dio psihologije svjetine. To je objava da ste postali dio univerzuma; vi nećete pripadati nijednoj zemlji, nijednoj crkvi, nijednoj rasi, nijednoj religiji."

Osho, Finger Pointing to the Moon, no. 7.

 

 

"To je ono što ja mislim kada kažem: "Budi sanijasin. Samo budi." Vaša oker roba, vaša mala - to su pravila. To je igra. To nije ono što ja podrazumijevam pod stvarnim sanijasom."

"Ali vi ste se navikli na igre tako da prije no vas uvedem u život bez pravila, u taj prelazni period vi ćete trebati pravila. Preći iz ovog svijeta pravila, igara, u svijet bez pravila i igara, potrebno je preći preko mosta. Vaša narandžasta odjeća, vaša mala je samo za taj prelazni period. Vi ne možete odmah odbaciti pravila zato vam dajem nova pravila. Ali budite sasvim svjesni da vaša odjeća nije vaš sanijas, vaša mala nije sanijas, vaše novo ime nije vaš sanijas. Sanijas će biti prisutan i kada ne bude imena, kada postanete bezimeni. Tada neće biti pravila. Tada ćete biti sasvim obični, nećete biti prepoznatljivi."

Osho, A Bird on the Wing, Number 9

 

"Vi ne pripadate nigdje - to je realnost. Svaka želja za pripadništvom je varljiva. Stvarna ideja pripadništva stvara organizaciju; stvarna ideja pripadništva stvara crkve - zato što ne možete biti sami, vi želite da sebe smjestite negdje u gomilu. Sanijasin je osoba koja je prihvatila svoju samoću. To je temeljno; to se ne može utopiti u masu. Postajući sanijasin, vi ne postajete dio neke određene organizacije - a ovo nije uopšte organizacija. Postajući sanijasin, vi postajete dovoljno hrabri da prihvatite određenu činjenicu: da čovjek živi u osami. To je sasvim utemeljeno; ne postoji način da se pobjegne od toga. To je utemeljeno koliko i smrt. Zapravo, smrt nije ništa drugo do donošenje vijesti da ste bili sami, a da ste tek tada sami."

Osho, The Divine Melody, Number 10

 

 

"Ja želim da moji sanijasini žive život u potpunosti ali sa jednim bitnim uslovom, kategoričkim uslovom: a taj uslov je svijest, meditacija. Prvo uđite duboko u meditaciju kako biste mogli očistiti svoje nesvjesno od otrovnog sjemena tako da ništa ne bi bilo korumpirano i ništa unutar vas bilo podložno da pokreće moć. A potom možete raditi kako god osjećate."

Osho, The Dhammapada: The Way of the Buddha, Vol. 6. Number 40

 

"Učitelj će izgledati veoma milostivo jer će vam dati usmjerenje, on će preuzeti svu odgovornost. On će vam pokazati put; on će vas voditi po stazi, a vi treba samo da slijedite"

"Majstor nije zainteresovan da ga slijedite. Ne, upravo suprotno; vi ne treba da ga slijedite jer ćete tako propustiti da postanete svoji. Što onda on radi? Zapravo, cijelo njegovo djelovanje je negiranje. On uništava vaše oslonce, vaše potpore. On vas čini ranjivima za sve strahove, patnje, izazove. Sve je to negacija."

"Kada je u pitanju pozitivnost, on ne čini ništa. On je samo ogledalo. On vam dopušta da priđete bliže i vidite svoje lice u njegovom ogledalu. On ne želi da ga oponašate i postanete njegovo lice. On želi da zagledate u njega. On nema ideje. To znači da je sva prašina sa ogledala nestala. Njegovo ogledalo je čisto. Vi se možete približiti i pogledati i naći ćete svoje lice. Ogledalo jednostavno ogleda; to nije nikakvo činjenje, to nije nikakav akt."

"Moj odnos sa vama je jedinstven. Na prvom mjestu, to nije ni odnos jer kakav odnos se može imati sa ogledalom? Vi možete vidjeti svoje lice i biti zahvalni, ali to nije odnos. Kakav odnos ogledalo može imati sa vama? Za to nema mogućnosti. Ogledalo je jednostavno tu. Ono se ne odnosi na nijedan mogući način, ono jednostavno postoji kao takvo."

"Tako je taj odnos jedinstven jer ako odete kod drugih religija, majstor - koji u suštini i nije pravi majstor već ga oni samo zovu majstor - majstor, takozvani majstor, će imati hiljadu i jedan zahtjev da ispunite jer on namjerava da napravi veliki posao sa vama. Ja ništa ne činim za vas tako i ne mogu ništa tražiti od vas. "Majstor" će imati uslove koje treba ispuniti. Ako ne biste mogli ispuniti te uslove, onda bi bili osuđeni; a ako bi ispunili uslove, bili bi nagrađeni, slijedila bi nagrada"

"Ja vas ne mogu osuđivati, ja vas ne mogu nagrađivati - jer ja nemam nijedan uslov koji treba da ispunite. Vaša je odluka da budete moji učenici. To nema ništa sa mnom. Vaša je odluka da me prihvatite kao svog majstora, to nema ništa sa mnom. Ja ne tragam za preobraćenicima; ja nijesam hrišćanski misionar. Ja ne težim da ljudi budu preobraćeni na moj način razmišljanja, moj način života. Ne, nikako. Inače bi tokom ovih trideset i pet godina mogao bez problema preobratiti milione ljudi. Oni su bili spremni da se preobrate; ja nijesam bio spreman da ih preobratim. To je vaša odluka.

Zauvijek zapamtite, sve što se ovdje događa je vaša odluka. Ako ste sanijasini, to je vaša odluka. Ako odbacite sanijas, to je vaša odluka. Ako ga ponovo uzmete, to je vaša odluka. Sve je ostavljeno vama. Zato je to jedinstven odnos: on je sasvim jednosmjeran; sa moje strane nema odnosa. To treba da bude sasvim jasno: sa moje strane ne postoji odnos."

Osho, From Unconsciousness to Consciousness, Number 18

 

 

"Tako je to bila jedna apsolutna nužnost, nije bilo drugog načina da zakačim moje ljude. Svi su već podijeljeni. To nije otvoren svijet: neko je hrišćanin, neko je hindus, neko je muhamedanac. Veoma je teško naći osobu koja je niko. Ja sam trebao da nađem moje ljude iz tih zatvorenih grupa, ali da bih ušao u njihovu grupu morao sam da govorim njihovim jezikom. Malo po malo sam odbacio njihov jezik. Proporcionalno, moja poruka je postajala sve jasnija, a njihov jezik sam postepeno odbacio."

"A nakon mog sanijasa, ja sam dao period od te tri godine, međuprostor, da bilo ko da želi da me napusti, može da me napusti - jer ja ne želim da se miješam u ničiji život. Ako vas mogu uzdići, dobro. Ako ne mogu uzdići vaše biće, onda je bolje da odete od mene."

Osho, From Personality to Individuality, Number 14

 

"Ja neću zaustaviti sanijas pokret; ja ću to zaustaviti ako postane religija. Pokret je u protoku; to je značenje pokreta - on je u pokretu, to je kretnja, to je rast. Ali religija je mrtva - ona je prestala da se kreće, ona je prestala da raste. Ona je mrtva. Jedino mjesto za nju je krematorijum... "

"Svaki svještenik ili svještenica želi mrtvu religiju jer je to predvidljivo. Sve je samo katehizam. Tu nema mišljenja, nema evolucije, nema rasta. Samo pogledajte hrišćanstvo: dvije hiljade godina je prošlo - da li su oni otišli i jedan santimetar dalje od Isusa Hrista? Dvadeset pet vjekova je prošlo od Bude - da li su budisti otišli ijedan korak dalje? To uništava rast, uništava evoluciju."

"Sada ja želim da moji ljudu ostanu otvoreni, životni, da rastu, uvijek svježi i novi. To će ostati kao novi fenomen, kao religioznost: nemojte lijepiti etiketu na to jer je svako etiketiranje stavljanje velike tačke. A ja ne volim tačke, ja ne želim ni tačku i zarez: život se uvijek nastavlja..."

"Ja sam povukao male. To ima značaja za Indiju jer se u Indiji crvena odjeća i male koriste hiljadama godina u svim religijama kao simbol sanijasina. Ja želim da uništim tu tradicionalnu ideju sanijasa jer takav sanijasin upražnjava celibat, takav sanijasin ne dotiće ženu, ne razgovara sa ženom. Takav sanijasin ne može da boravi u domu, on treba da živi u hramu. On treba da jede samo jednom dnevno, on treba da neprestano gladuje. On treba da muči sebe. To je bolesno."

"Ja sam želio da uništim tu zamisao i zato sam odabrao crvenu boju. Ja imam skoro tri stotine hiljada sanijasina u Indiji. Moji sanijasini su napravili ogromne nevolje tradicionalnim sanijasinima jer sada nema načina da se zna ko je ko. Moji sanijasini bi šetali ulicama i ljudi bi doticali njihova stopala ne znajući da oni nijesu u celibatu; oni imaju djevojke. Oni jedu dva puta dnevno, oni jedu sve što je najbolje - bilo da je to italijanska, kineska ili japanska hrana, to nema nikakve veze. Ovi ljudi pripadaju dvadeset i prvom vijeku, a stari sanijasini su veoma ljuti jer sam uništio njihov lik.

Sa našim dolaskom na Zapad više nije potrebna crvena odjeća i mala jer na Zapadu to nikada nije bio simbol religije. Oni su završili svoj posao u Indiji. Oni su ostvarili svoj cilj da sanijasin može biti sa ženom, sa djecom; da ne mora biti parazit ovisan o društvu, da može raditi, on može stvarati, može zarađivati; da ne treba da bude predmet obožavanja..."

"I nešto detaljnije, vi ste sada sasvim lišeni spoljnjih simbola. Sve što je ostalo je bitna suština religioznosti, unutarnje putovanje, koje samo vi možete proći. Ja to ne mogu za vas uraditi, niko to ne može za vas uraditi. Zato je sada ostao samo bitan kvalitet, najbitniji kvalitet religioznosti: to je meditacija..."

"Stoga je sada dobro da vi više nemate nikakve spoljašnje simbole, a ako želite da budete sanijasin, treba da zapamtite samo jednu stvar: kako da uđete u disciplinu svjedočenja; u protivnom, postoji mogućnost da nošenjem crvene odjeće i male budete sasvim zadovoljni što ste sanijasin. Ali vi to nijeste. Odjeća ne omogućava nikome da se promijeni, ni mala ne omogućava nikome da prođe kroz preobražaj. Ali vi možete obmanjivati sebe."

"Sada sam ja uzeo sve to od vas i ostavio samo jednu stvar. Vi se ne možete odmanjivati: ili ćete to uraditi ili nećete uraditi. Ako to ne uradite, vi nijeste sanijasin. Tako je pokret dospio do svog najčistijeg stanja, najbitnijeg stanja; a to se ne može odbaciti."

Osho, From Bondage to Freedom, Number 17

 

 

"Nije u pitanju da budete moj sanijasin, u pitanju je da budete sanijasin."

"Da budete moj sanijasin potrebno je određeno obavezivanje, određena predaja. A ja ne želim da se predate meni ili da se obavežete meni. Ja želim da se predate prirodi, da se obavežete egzistenciji. Vi ne treba da budete moji sanijasini, vi samo treba da budete sanijasini - a to je i jedini način da budete moji sanijasini."

Osho, Beyond Psychology, Number 15

 

"Sada će sanijas biti sasvim drugačiji pokret: to će biti za nešto više autentičnije tragaoca."

"To neće biti samo za nekoga ko želi da mijenja društvo jer mu je dosta takvog društva. On želi alternativno društvo i tako pristupa sanijas komuni kao alternativnom društvu - ali on nema želju i žudnju za istinom. Upravo zato što u ovom društvu ljudi nose crvenu odjeću - a on ne želi da izgleda nezgrapno, neobično, čudno - on počinje da koristi crvenu odjeću, postaje sanijasin. Ali njegova stvarnost je ta da on samo bježi iz velikog svijeta gdje mu je bilo krajnje dosadno i nije imao gdje da ode. Komuna je postala zaklon za mnoge ljude."

"Sada će sanijas biti škola, škola tajni. Samo oni koji budu željeli da rastu i da se mijenjaju će učestvovati u tome. Postoje milioni ljudi koji žele nešto više svijesti u svojim bićima, koji osjećaju da su uspavani i nesvjesni."

"Zato nemojte brinuti ako nekoliko drugih, starih sanijasina ode; novi, svježe krvi, će doći."

Osho, The Path of the Mystic, Number 37

Osho, nakon godina provedenih pored tebe, meni je blizak odnos majstor - učenik. Možeš li nam pojasniti odnos učenik - učenik?

"Ne postoji takva stvar. U prošlosti su učenici stvarali organizacije. To je bio njihov odnos. Tada su govorili: "Mi smo hrišćani", "mi smo muhamedanci", "mi pripadamo jednoj religiji, jednom vjerovanju i pošto pripadamo jednom vjerovanju, mi smo braća i sestre. Mi ćemo živjeti za tu vjeru i mi ćemo umrijeti za tu vjeru."

"Sve organizacije su nastale iz odnosa među učenicima. Zapravo, dva učenika uopšte nijesu povezana. Svaki učenik je povezan samo sa majstorom u skladu sa njegovim individualnim mogućnostima. Majstor može biti povezan sa milionima učenika, ali ta veza je lična a ne organizaciona."

"Učenici nemaju nikakav odnos. Da, oni imaju određeno prijateljevanje, određeno voljenje."

"Ja izbjegavam riječ odnos, jer to obavezuje."

"Ja to ne nazivam čak ni "prijateljstvo" već "prijateljevanje" - jer su svi oni drugari na istom putu, u ljubavi sa istim majstorom, ali su u odnosu jedni sa drugima kroz majstora. Oni se direktno ne odnose jedni sa drugima"

"To je bila jedna najnesrećnija stvar u prošlosti: da su učenici postali organizovani, u međusobnim odnosima, a bili su neuki. A neuki ljudi mogu stvoriti više neprilika u svijetu negi iko drugi. Sve religije su činile upravo to."

"Moji ljudi su sa mnom u individualnom odnosu. Pošto su oni na istom putu, oni se upoznaju jedni sa drugima. Prijateljevanje se budi, ljubavna atmosfera, ali ja to ne želim da nazivam bilo kakvim odnosom."

"Mi smo previše patili zbog učenika koji su se direktno odnosili jedni prema drugima stvarajući religije, sekte, kultove, a potom se borili između sebe. Oni ne mogu raditi ništa drugo."

"Makar sa mnom, zapamtite to, vi uopšte nijeste u vezi jedni sa drugima. Dovoljno je samo neko prijateljevanje koje teče, ali ne i neko čvrsto i stabilno prijateljstvo - a to je daleko ljepše i bez ikakve mogućnosti da se šteti čovječanstvo u budućnost."

Osho, Beyond Enlightenment, Number 2

"Inicijacija znači da ste preduzeli korak ka opasnom životu. Prihvatili ste me kao vašeg prijatelja u mraku i dali mi ruku sa velikim povjerenjem. Ali ja nikada nijesam koristio blanko ček i nikada nijesam koristio ili se miješao u bilo čiji život. To je samo na tvojoj strani - ja sam apsolutno izvan toga. To je vaša inicijacija i vaša inicijativa da ponudite svoj život na preobražaj. Ali svo djelovanje i odgovornost je na vama."

Osho, The New Dawn, Number 30

 

 

"Ne znači mnogo što ste postali sanijasini; to neće ništa promijeniti dok vaš sanijas ne pokrene meditativnost u vama..."

"Nema sanijasa bez meditacije"

"To je samo vaša čista svijest koja se izdiže naviše - lagano, lagano se kreće izvan gravitacije nižih stvari - to će vas učiniti sanijasinom."

Osho, The Great Pilgrimage, Number 11

 

"Sanijasin ne treba da bude zvanično lice. Bilo koji tragalac, bilo ko da traga za istinom je sanijasin. Sanijasin ne treba da bude moj. Sanijasin nije sljedbenik već drugar na putu, saputnik. Ako tragate za istinom, za smislom i značajem života, to je dovoljno"

Osho, Hari Om Tat Sat, br. 17

 

 

"Danom inicijacije u sanijas nije nužno i početak sanijasa. To je jednostavno vaša indikacija da: "Ja sam voljan da čekam da se dogodi sanijas." Inicijacija je samo vaše "da" egzistenciji i otvaranje svih vaših vrata i prozora svježem zraku i suncu da uđu i očiste vas i učine dijelom cjeline."

"Jednog dana će sanijas početi. To može početi trenutkom inicijacije ukoliko je vaša volja, cjelovitost, vaše povjerenje i ljubav potpuna, ali to je rijetko. To je uvijek samo šezdeset procenata naspram četrdeset procenata; sedamdeset procenata, a trideset procenata... Postoje ljudi koji mogu imati i devedeset i devet procenata povjerenja ali taj jedan procenat sumnje je dovoljan da vas spriječi... godine, čak i životi. Dok ne budete otvoreni sto procenata, dok sama riječ "ne" izađe iz vašeg rječnika, velika revolucija sanijasa vam se neće dogoditi..."

"Sanijas treba potpuno "da" i tada se može dogoditi istog trenutka. Ali vaša mala sumnja - a ona može biti zaista tako mala - je nalik zrncu prašine u vašim očima od koga ne možete otvoriti oči. Samo malo zrnce prašine vas može lišiti mogućnosti da vidite ovaj cio predivni svijet. Sumnja je upravo nalik malom zrncu prašine u vašem unutrašnjem oku. To vas može spriječiti da vidite sjaj i slavu ovog života, može spriječiti vaše mogućnosti i vaše cvijeće koje je čekalo mnogim životima da poraste i procvjeta ali mu vi nijeste dali priliku."

Osho, Om Shantih Shantih Shantih, Number 26

 

Osho, koji je preduslov da budem učenik?

Uopšte nijedan. Otvoreno srce, ljubavno srce i duboko povjerenje u sebi i ništa drugo nije potrebno. Ti ne treba da se predaš nekom majstoru, ne treba da obožavaš nekog Boga i ne treba da se moliš nekom izmišljenom božanstvu. Ti ne treba da ideš u hramove i crkve koje je sagradio čovjek da bi našao nešto što se krije u tebi. Učenik je sjeme majstora. Učenik je takođe lotosov cvijet, ali ti gledaš negdje drugo a ne u sebe."

Osho, Live Zen, Number 7

 

"Ja želim da niko ne bude monah, ja želim da budete u svijetu. Meditacija ne treba da bude upražnjavana dvadeset i četiri sata; meditacija je samo mali bljesak - a onda nastavite svoj posao. Polako, polako će taj bljesak početi da isijava u svim vašim djelatnostima, u vašoj tišini, u vašim pjesmama, u vašem plesu."

"Nema potrebe da trošite dvadeset i četiri časa i postanete parazit. A kada postanete parazit, vi se ne možete buniti protiv društva. Ne možete ništa reći protiv bilo kojeg sujevjerja."

"Moji ljudi mogu biti sanijasini, a ostati sasvim buntovni jer oni ne ovise o nikome. Njihova meditacija je njihova lična stvar."

Osho, The Buddha: The Emptiness of the Heart, Number 6

"Sanijas ne treba da bude neka vidljiva stvar. Dovoljna je samo težnja za tim."

Osho, Christianity: The Deadliest Poison, Number 7

 

 

Osho, što znači biti sanijasin u budućnosti, od danas pa naprijed?

 

"Od danas pa naprijed, sanijas će jednostavno značiti da je on ovdje iniciran u meditacionu tehniku i da se obavezao da će slijediti stazu. Ali to treba da bude individualno, samostalno. On će biti odgovoran za sebe. To neće biti kolektivna stvar, zajednica."

Osho, Last Testament, Vol. 3, Number 8

 

 

"Sanijas jednostavno znači da su oni prihvatili put meditacije i život radosti i veselja. To je prihvatanje stvaranja svog života u blaženstvu. Stoga je sanijas jedna sasvim drugačija stvar. Sanijasini će nastaviti da dolaze. Ja sam odbacio sve spoljašnje simbole sanijasina. Ako žele da ih zadrže, to je na njima. Ja sam to odbacio sa moje strane. Oni više ne trebaju nikakvu malu. Oni ne trebaju crvenu odjeću. Sve to bih voljeo... Moj savjet njima je: ako ste sanijasini, jedina bitna stvar koju treba da nosite je meditacija."

Osho, The Last Testament, Vol. 3, Number 11

 

 

"Ja sam uzeo sanijasinima sve što ih obilježava. Rekao sam im: "Sada nije neophodno da nosite crvenu odjeću. Sve boje su naše. Nema potrebe da nosite malu sa mojom fotografijom jer ja nijesam vaš spasilac ili prorok ili glasnik. Ja nemam nikakvog Boga da vam ponudim. Ja vam samo mogu ponuditi nauku spoznaje vas samih. Zato treba da shvatite da sam vam ja samo prijatelj i ništa više od toga. Ja sam jedan od vas i zato nema potrebe za nikakvim obožavanjem i nema potrebe da mislite o sebi kao o dijelu jednog kolektiva. Svi vi ste samo individue."

Osho, The Last Testament, Vol. 3, Number 12

 

 

"Ja sam naporno radio da odbacim sve što je spoljašnje kako bi samo unutrašnje ostalo za istraživanje."

"Inače, čovjekov um je dosta nezreo. On počinje da se veže za spoljašnje simbole. To se dogodilo sa svim religijama svijeta."

"Ja želim da moji ljudi to jasno shvate. Niti vaša odjeća, niti spoljašnja disciplina niti išta što je dato od tradicije i što ste prihvatili kao vjerovanje može pomoći."

" Jedina stvar koja može stvoriti revoluciju u vama je nešto što ide dalje od uma ka svijetu svijesti. Osim toga, ništa drugo nije religiozno."

"Ali da bih započeo sa svim ovim i svijetom koji je previše opsjednut sa spoljašnjim stvarima, morao sam da počnem sanijas sa nekim spoljašnjim stvarima. Promijeniti vašu odjeću, nositi malu, meditirati, ali naglasak je samo na meditaciji. Ali sam otkrio da ljudi mogu veoma lako promijeniti svoju odjeću, ali ne mogu promijeniti svoj um. Oni mogu nositi malu, ali ne mogu ući u svoju svijest. Pošto su u narandžastoj odjeći, nose malu, imaju novo ime, oni počinju da vjeruju da su postali sanijasini. Sanijas nije tako jeftin. Stoga je vrijeme, a vi ste dovoljno sazreli, da je početna faza završena."

"Ja ne želim da se moji ljudi izgube u ne-bitnome. U početku je to bilo nužno. Nakon godina slušanja mojih predavanja, razumijevanja, vi ste u poziciji da se oslobodite od svih spoljašnjih robovanja. Po prvi put možete biti zaista sanijasini samo ukoliko se počnete kretati unutar sebe."

Osho, The Last Testament, Vol. 6, Number 12

 

 

"Sanijas pokret nije moj. On nije vaš. To je bilo prisutno kada ja nijesam bio ovdje."

"Sanijas pokret jednostavno znači pokret tragalaca za istinom. Oni su uvijek bili ovdje. Uvijek je postojala linija tragalaca za istinom. Ja to zovem sanijas. To je vječno. To je sanatan. To nema ništa sa mnom. Milioni ljudi su doprinosili tome. Ja sam takođe doprinio sa svojim udjelom."

"To će bivati sve bogatije i bogatije. Kada ja odem dolaziće sve više i više ljudi i činiti to bogatijim."

"Ja ću otići. To ne znači da će sanijas pokret otići. To ne pripada nikome..."

"Ja vam ne mogu dati istinu ali vam mogu pokazati mjesec... molim vas, nemojte se vezati za moj prst koji pokazuje mjesec. Prst će nestati. Mjesec će ostati i traganje će se nastaviti. Sve dok bude ijedno ljudsko biće na zemlji, cvjetovi sanijasa će se rascvjetavati..."

"Prvo, ja sam jedini čovjek u čitavoj istoriji koji vam je dao individualnost. Takozvani gurui su radili upravo suprotno: oni su vam oduzimali individualnost. Njihov sav trud je bio da im se predate. Svo vaše djelovanje je bilo da im dotaknete stopala i primite njihov blagoslov.

Moj trud je sasvim drugačiji. Vi ne možete primiti ničiji blagoslov doticanjem bilo čijih stopala. Naprotiv, tako činite tog čovjeka još više egoističnijeg i bolesnijeg. Ego je kancer njegove duše. Ne činite nikoga bolesnim. Budite milostivi. Nikada ne dotičite ničija stopala... "

"Moj trud je da odnesem iz vašeg uma sve tradicije, pravovjerstva, sujevjerja, vjerovanja - tako da biste mogli dostići stanje ne-uma... najviše stanje tišine gdje se čak ni misli ne pokreću. Čak ni talasić na jezeru vaše svijesti. Sve to vi treba da uradite. Ja ne govorim: "Samo me slijedite. Ja sam vaš spasilac. Ja ću vas spasiti." Sve je to koještarija. Niko vas ne može spasiti sem vi sami. Duhovna nezavisnost je jedina nezavisnost vrijedna imena nezavisnost."

Osho, Last Testament, Vol. 6, Number 14

 

                 Sanijas znači ulazak u novi svijet, svijet ne-ega. Običan svijet je svijet ega. Ovaj svijet nije ništa drugo do egocentrizam. Sanijas je iskakanje iz takvog svijeta, odbacivanje takvog pristupa i umjesto da gledate spolja treba se okrenuti unutrašnjosti. To je jedini način da spoznate ko ste zaista.

Darshan Diaries
Don't Let Yourself Be Upset by the Sutra, rather Upset the Sutra Yourself

                 Mi treba da započnemo kao novo ljudsko biće. Sasvim nova vizija života treba da započne: život predaje, život opuštanja. Budite u skladu sa prirodom; nema potrebe za otporom. Budite u skladu sa drugim ljudima; nema potrebe da budete ambiciozni. Ali budite u potpunom skladu sa sobom. Nemojte dijeliti sebe, nemojte biti šizofrenični; ostanite sjedinjeni, cjeloviti, individualni. To je sve što je sanijas: drugačiji stil življenja, opušteni stil života.

Darshan Diaries
Don't Let Yourself Be Upset by the Sutra, rather Upset the Sutra Yourself

 

 

 

SANIJASIN: Duhovni učenik

Ja želim da postanem sanijasin. Što će se potom dogoditi?

 

 Ništa, ništa posebno. Upravo ništa, a to je prostor u kojem ja djelujem. Zapravo, to je previše buke oko ništa. Ali to ništa nije i ništa: to je ishodište svega. Sanijasin znači da si umoran od sebe i da želiš da zbaciš taj teret. Ti si umoran od takvog bivstvovanja i želiš da postaneš ne-biće, da se opustiš u nebiću. Sanijas je stanje ne-biti. Ti odbacuješ sebe i ulaziš u prostor ništavnosti... i iznenada je sve predivno - jer su stvari ružne samo usled tvoje predodžbe. One nijesu uopšte ružne, nijesu ružne po sebi; to je samo tvoja interpretacija: ti si to pokvario. Sada više takav pratilac nije prisutan. Tvoje oči su sada čiste i ti možeš jasno vidjeti: tvoje viđenje je prodorno. Tvoje Ja nestaje u sanijasu. Trenutkom tog iščezavanja, iznenada se Bog ukazuje. Onda kada tebe nema, Bog se pojavljuje.

Zato sanijas nije nešto što će dekorisati tvoje biće. Sanijas je krajnja destruktivnost. Ja poništavam tebe. U starim istočnjačkim spisima je zabilježeno: "Majstor je smrt." Majstor je najveća moguća smrt - ali samo kroz tu smrt je moguće novi život. Što je smrt veća, to je veće uskrsnuće. Dopusti da budem tvoj krst. Umri u meni tako da se možeš ponovo roditi.

Pitaš me što će se dogoditi kada uzmeš sanijas. To pitanje proizilazi iz tvojeg straha, iz tvoje lakomosti. Ti želiš da budeš siguran, da ti se obeća što će potom biti. Ako ti išta obećam, to će samo biti tvoja zapreka za ostvarenje sanijasa; sanijas se tada neće dogoditi - jer kome sam ja to obećao? Tebi: tvojoj lakomosti, pohlepi, tvojoj ambiciji, tvojoj želji, a to su besmislice - ja sam to obećao tim besmislicama - a te sve besmislice moraju da nestanu. Ni čestice od toga ne smije ostati. Ako i malo od toga ostane, to će biti dovoljno da pokvari sve. Ego je nalik kanceru: ti moraš da ga do kraja uništiš. Čak ako i najmanji djelić njega ostane u tvom biću, to će biti dovoljno da ponovo izraste... a kancer se razvija veoma brzo.

Kamal mi je poslao jednu divnu pričicu: ja želim da meditirate na njoj...

Jednom se Mula Nasrudin vratio kući, kao i obično, veoma pijan. Njegova žena je bila bijesna, pogotovo zbog toga što je dan prije obećao da će se malo po malo lišiti svoje navike. I žena mu reče: "Dobro, što je sa tvojim lišavanjem navike?"

Mula joj reče da je učinio sve da bi se oslobodio navike. Prvo je nastojao da je prekine. Kada je prekinuo, pola je još ostalo. Kada je to pola prekinuo, opet je pola ostalo, i tako sve dalje.

Ego je nalik tome. Ti nastojiš da ga prekineš, ali pola i dalje ostaje, uvijek pola ostaje, i to traje. Ta žudnja je najbolji pokazatelj što se zapravo događa. To je jedan napor od strane ega da opstane i posle sanijasa. Ne, ne mogu vam ništa obećati. Ti moraš u to ući potpuno. Tek tada se nešto može dogoditi. Ali ti čak i ne možeš pojmiti što je to. To je upravo kao da slijepac pita: "Što će se dogoditi kada moje oči budu operisane i kada ja mognem gledati? Što će se potom dogoditi? Reci mi, inače ja neću prihvatiti tu operaciju. Prvo hoću da sam siguran. Želim da osjetim što će se potom dogoditi."

Šta bi ti rekao tom slijepom čovjeku? Možeš li mu reći: "Ti ćeš biti u mogućnosti da vidiš sve boje, dugu, leptira i cvijeće. Ti ćeš moći vidjeti svjetlost - kako svjetlost igra po vodi, kako se sunčevi zraci odbijaju o kapi vode." On će ti na to reći: "To što govoriš su besmislice. Ja ne znam o čemu ti pričaš. Govori mi smisleno!" To je stoga jer govoriš onome koji ne vidi na način onoga koji vidi. Govoreći tako je besmisleno.

Ja ti ne mogu reći što će se dogoditi. Ono što ti budem rekao nećeš biti u mogućnosti da shvatiš. A ono što ti budeš shvatio neće se dogoditi. Stoga je potrebno veliko povjerenje.

Sanijas nije obećanje, to je kvantni skok u povjerenje. Sanijas je kocka, to nije nikakva pogodba, nagodba. Ja ti mogu reći samo jedno: ti više nećeš biti ovdje. Nešto će biti tu - označi to kao "X". Stare religije to zovu Bog. Buda to zove nirvana. Isus to naziva Kraljevstvo božje. Ali su sve te riječi beznačajne za tebe. Kraljevstvo božje? - Govoriš slijepom čovjeku o dugi? Pričaš gluvom čovjeku o Betovenovoj sinfoniji? Ne, to ne znači ništa za njega. Ja ti ne mogu reći što će se dogoditi. Jedina stvar koju ti mogu reći je: Ništa će se dogoditi, upravo ništa. Ali zapamti, to ništa ne znači i ništa: to znači ishodište svega. Upravo zbog toga Budina riječ "nirvana" znači "ništa". Nirvana jednostavno znači da si ti tada nestao, ti više nijesi tu. Riječ "nirvana" znači upravo ono što se dogodi kada ugasiš svijeću.

Onda kada duneš u svijeću, ako te neko upita gdje je svjetlost otišla, što ćeš mu odgovoriti? Ti ćeš mu odgovoriti da je ta svjetlost otišla u ništa: da je više nema, da se sjedinila sa cjelinom. Ugasi svijeću, duni u svijeću, to doslovice znači riječ "nirvana". Sanijas je spremnost da se ugasiš: svijeća koja gori u tebi, svijeća ega više neće biti tu. Umjesto toga, sada će biti veliko prostranstvo... Ali taj prostor ti nije bio poznat, to nije tvoje iskustvo.

Ako pokušaš, to možeš naći u mojim očima. Ako dopustiš, ti ćeš to osjetiti u mome prisustvu. Ali reći nešto o tome, neće imati nekog smisla. To će postati filozofija: to neće biti istina. Krajnja istina će tako biti lažna - ne zbog toga što je ona daleko već zbog toga što će je pogrešno shvatiti taj koji je bude čuo. Prvo, on to mora spoznati - tek tada to može shvatiti. Ali onda nema nikakve potrebe da se to izreče. Ako on to ne zna - tada postoji potreba da se to iskaže ali on to neće moći shvatiti, pogrešno će to protumačiti.

Ako me prihvatiš, sasvim, bezuslovno, nešto će se dogoditi - nešto veoma značajno, nemjerljivo... čak ni nebo nije limit tome jer to i nema neku granicu. To je ogromno, beskrajno prostrano, to je okeansko. Ali ako me ne prihvatite, ako mi ne dopustite, tada se , takodje, ništa neće dogoditi - ništa u smislu pojma te riječi koju ti već znaš. Ako me prihvatiš tada se neće dogoditi ništa u smislu u kojem ja koristim tu riječ. Ako me ne prihvatiš, ti možeš uzeti sanijas, ti ćeš biti u tom društvu - ali će i dalje taj stari ego biti sakriven iza toga. Tada će možda taj ego biti još izraženiji i jači.

Čuo sam...

Ulični svirač na orguljama se jednog jutra pojavio ispod Maskanijevog prozora i počeo da svira čuveni "Intermeco". On je počeo da svira takvim brzim ritmom da kompozitor nije mogao to više slušati. Istrčavši na ulicu, Maskanji dohvati štimerski dio i podesi na odgovarajuću brzinu, objašnjavajući uličnom sviraču da, dok je on kompozitor tog djela, to mora biti svirano ispravno.

Narednog jutra svirač se pojavi pred kompozitorovom kućom sa velikim natpisom ispred orgulja-vergla na kojem je pisalo: "Učenik slavnog Maskanjija".

Zato ako me ne budete prihvatili, to će se upravo i dogoditi: vi ćete istaći natpis - "Đak od tog i tog; učenik tog i tog" - ali taj natpis će biti samo nova injekcija za produženje života zamirućeg ega. To ovisi, jer su uzimanjem sanijasa dvije osobe u to uključene: uključen sam ja, uključen si i ti. Što će potom biti, koja će korist od toga biti - to sve zavisi od nas obojice - mene i tebe. A ako me primiš, ako mi dopustiš da se uselim u tvoje biće - ništa će se dogoditi - ništa u smislu prostranstva iz kojega je sve nastalo, ništa u smislu Boga. Ako me ne prihvatiš tada će se, takodje, ništa dogoditi - u smislu riječi koju ti poznaješ. Ili čak to može ići i još lošije: ti možeš postati novi egoist - ego sanijasina, ego meditanta, ego ispravnog, ego poznavaoca. Zato to zavisi.

Ako stvarno želiš da uzmeš sanijas neka to onda bude na moj način, a ne na tvoj - jer ako bude po tvome izgledaće da se to već dogodilo - a to se tebi još nije dogodilo. To se može dogoditi samo na moj način. Zapravo, ti i ne možeš uzeti sanias, ti samo možeš dopustiti meni da ti to dam.

 Copyright Osho International foundation