DISKUSIJA

Sve rasprave su izlišne i glupe. Debata je suluda stvar jer niko ne može putem rasprave, putem raspravljanja dospjeti do istine. Tako možeš zaraditi prenoćište, i to je sve. Odatle potiče jedna tradicija.

Ta tradicija je divna. U svim zen manastirima u Japanu, vjekovima, ukoliko zatražiš utočište, prvo to moraš zaraditi diskusijom. Ako pobijediš, te noći možeš ostati - to je veoma simbolično - ali samo na jednu noć. Ujutro moraš da kreneš dalje. To pokazuje da putem debatiranja, rasprava, logike, rasuđivanja nikada nećeš dospjeti do cilja. Tako ćeš samo zaraditi prenoćište. Nemoj obmanjivati sebe da je to i cilj. Ti treba da ideš dalje. Ujutro ponovo moraš krenuti na put. Ali mnogi su tako obmanjivali sebe.

Oni su mislili da je cilj ono što dosegnu logikom. Zaraditi prenoćište im je postala najviša ambicija. Oni se nijesu kretali i tako su im prošla mnoga jutra. Logika može dovesti do hipotetičnog zaključka a nikada do istine. Logika može dovesti samo do nečega što je približno istini ali nikada i do prave istine. I zapamti, to što približno objašnjava istinu je laž, jer što to treba da znači? Nešto je istinito ili uopšte nije; ne postoji nešto između. To je istina ili uopšte nije. Ne možeš reći da je nešto polu-istinito; ne postoji ništa nalik tome - isto kao što je nemoguće da postoji pola kruga jer sama riječ "krug" znači da je nešto cijelo, zaokruženo. Pola kružnice ne postoji. Ako je pola, to nije krug.

Poluistina ne postoji. Istina je cjelovita, ne možeš je imati djelimično, u djelovima. Približno istini je obmanjivanje, ali logika može voditi samo ka obmani. Možeš imati prenoćiše, počinak, opuštanje, ali nemoj od toga stvarati svoj dom. Jutrom ćeš morati ponovo da kreneš na put, tu se ne okončava tvoje putovanje. Svakog jutra to započinje iznova. Opusti se u logičnom rasuđivanju, razmišljanju ali nemoj ostati sa time, nemoj postati statičan usljed toga - neprestano se podsjećaj da treba da se krećeš.

Ta tradicija je predivna. Zato se jedna stvar mora shvatiti u vezi sa tradicijom i njenim značenjem: ona je simbolična. Druga stvar: sve diskusije su budalaste jer usljed atmosfere diskusije ne možeš razumjeti druge. Bilo što da on kaže biće pogrešno protumačeno. Um koji se odlučio da pobijedi, da se utrkuje, ne može to shvatiti. To je nemoguće jer razumijevanje treba nenasilan um. Kada nastojiš da budeš pobjednik, ti si nasilan. Debata je nasilje. Ti možeš da ubiješ pomoću toga, a ne možeš oživjeti nikoga. Ti ne možeš putem toga nekome dati život, možeš ga ubiti. Istine se mogu ubijati pomoću rasprava, ali se nikako ne mogu vratiti iz mrtvih. I to je nasilje; sam pristup je nasilan. Zaista, vi nijeste tražili istinu, vi ste htjeli pobjedu. Kada je pobjeda cilj, istina će biti žrtvovana. A kada je istina cilj, ti možeš žrtvovati pobjedu, takođe.

Istina će biti cilj, a ne pobjeda. Kada ti je pobjeda cilj, ti si političar a ne religiozan čovjek. Ti si agresivan i pokušavaš na neki način da dominiraš nad drugima, pokušavaš da silom nametneš svoju moć. Istina nikada ne može postati dominacija, ona nikada ne može uništavati druge. Istina nikada ne može pobijediti na način nadmoći nad drugima. Istina donosi poniznost, skromnost. To nije prožeto egom - sve rasprave su orjentisane egom. Zato vas rasprave nikada ne mogu odvesti ka stvarnom; one uvijek vode samo ka nestvarnom, ka neistinitom. Usljed toga je i glupost fenomen koji postižete pobjedom. Istina pobjeđuje, ali ne ti, ne tvoje "ja". U diskusiji pobjeđujem ja ili ti, istina tu nikada ne pobjeđuje.

Istinski tragaoci će dopustiti da sama istina pobijedi. Oni koji su skloni debatama će zahtijevati da pobjeda pripada njima; neće dopustiti da ona pripada drugima. U istini ne postoje drugi. U istini se susrećemo i sjedinjujemo. Ko će onda biti pobjednik ili gubitnik? U istini, niko nije poražen. Istina pobjeđuje a mi smo izgubljeni u njoj. Ali tokom diskusije, ja sam ja, a ti si ti; tu zaista nema premošćavanja, nema mosta među nama.

Kako možeš shvatiti nekoga kada si protiv njega? Razumijevanje je nemoguće. Razumijevanje treba simpatiju, ono zahtijeva učešće. Razumijevanje znači da potpuno slušaš drugu osobu, i tek tada se može razumijevanje ukazati. Ali ako raspravljate o nečemu, ako debatujete, razjašnjavate, rasuđujete, vi tada ne slušate onog drugog; samo se pravite da ga čujete. Duboko unutar sebe se samo pripremate za akciju. Već ste potpuno spremni da započnete kada ta osoba zastane. Spremate se kako da mu doskočite. Vi ga uopšte i ne slušate već pokušavate da ga nadmudrite.

Zaista, istina nema značaja u raspravama, u diskusijama. Zato diskusija i nije komunikacija, putem diskusija se ne može opštiti. Možeš raspravljati, a što više raspravljaš... više zastranjuješ. Što više razjašnjavaš, veći se jaz stvara, to postaje ambis; tu više nema susretanja. Zato se filozofi nikada ne susreću, učeni ljudi se nikada ne mogu susresti: oni su veliki diskutanti. Tako se stvara ambis; oni se ne mogu saglasiti ni sa kim - to je nemoguće.

Samo se zaljubljeni susreću, ali zaljubljeni ne raspravljaju; oni mogu opštiti. Zato je toliko puno insistiranja na Istoku za shraddha - povjerenje, vjera. Ako počneš raspravljati sa svojim Majstorom, jaz će se proširivati. Tada je bolje da odeš; neka ti taj Majstor samo pruži prenoćište, a potom pođi. Rasprava sa njim te neće nikuda odvesti, jaz među vama će se širiti. Ako si sklon argumentovanju, taj jaz se neće moći premostiti. To je nemoguće. Povjerenje znači simpatija; povjerenje znači da ti ne raspravljaš, da si došao da slušaš, a ne da raspravljaš. Ti si došao da nešto shvatiš, a ne da debatuješ. Ti nijesi došao da pobijediš; zapravo, spreman si da izgubiš.

Istinski učenik uvijek traga za načinom kako da bude pobijeđen od strane Majstora. To je najznačajniji trenutak u životu učenika - kada je potpuno pobijeđen i uništen. To ne znači da će Majstor pobijediti; on nastoji da bude poražen, i učenik treba da bude poražen. Onda kada učenika više ne bude, kada bude potpuno pobijeđen, kada nestane, samo tada će se jaz premostiti, ambis će nestati, i Majstor će moći doprijeti do tebe.

Osho

No water, no moon