ŽIVOT

Život iziskuje veliku hrabrost. Kukavice samo tavore u životu, oni ne žive, jer je sav njihov život strahom orijentisan, a takav život je gori od smrti. Oni žive u nekoj vrsti paranoje, plaše se svega; i ne samo od stvarnih opasnosti, već i od nestvarnih pojavnosti, takođe. Oni se plaše pakla, plaše se duhova, plaše se Boga. Oni su zaplašeni hiljadu i jednom stvari koje su sami izmislili, ili ih je izmislio neko nalik njima. Straha ima toliko da je nemoguće živjeti.

Samo hrabri mogu živjeti. Prvi korak koji treba da naučiš je kako biti hrabar. Uprkos svim strahovima treba da se živi. A zašto je hrabrost potrebna za život? Zato što je život nesiguran. Ako budeš previše svjestan sigurnosti, bezbjednosti, tada ćeš ostati zatočen u jednom malom uglu, gotovo u zatvoru koji si sam načinio. To će biti izvjesna sigurnost, ali to neće biti život. To će biti bezbjednost, ali neće biti avanture u tome, ekstatičnosti.

Život se sastoji od istraživanja, odlaženja u nepoznato, uspinjanja do zvijezda. Budi hrabar i žrtvuj sve u interesu života - ništa nije vrednije od toga. Nemoj da žrtvuješ svoj život zbog malih stvari: novac, sigurnost, bezbjednost - to nije toliko vrijedno. Svako treba da živi svoj život što je moguće potpunije. Samo tako se rađa radost, samo tako je moguće da te prekrije blaženstvo.

Oni koji stvarno žele da žive, treba da preuzmu više rizika. Treba da se kreću u nepoznato. Moraju da nauče jednu od najtežih lekcija: da ne postoji dom, da je život hodoćašće - bez početka i kraja. Postoje mjesta gde se može odmarati, ali - to su samo prenoćišta. Ujutro moraš da nastaviš dalje. Život je neprestano kretanje, on nikad ne dospijeva do kraja - stoga je život vječan.

Smrt ima početak i kraj, ali ti nijesi mrtav, ti si živ.

Smrt je kriva predodžba. Ljudi stvaraju smrt, jer oni žude za sigurnošću. Žudnja za sigurnošću i bezbjednošću omogućava smrt, koja čini pojedinca uplašena životom, koja ga čini neodlučnim da krene u nepoznato.

Jedina životna hrana je rizik: što više rizikuješ, to si životniji. A kada jednom to shvatiš, ne iz očaja, ne iz bespomoćnosti, ne iz nužde, već iz meditativnog osvješćenja - kada jednom to shvatiš, treptaćeš od čiste ljepote koju ta mogućnost nalaže.

Čovjek može potvrditi beskućništvo sa očajem, ali tada to gubi pravi značaj. Tu je egzistencijalizam izgubio. On je došao sasvim blizu prave suštine stvari, oni su bili sasvim blizu: istina je bila sasvim iza ugla. Bili su blizu kao što je i Buda bio, ali su izgubili. Umjesto da postanu blaženi, oni su bili veoma, veoma tužni što život nema značaja, što život nema cilja, nema sigurnosti. Oni su bili veoma potreseni; to je bilo uništenje.

Buda je takođe dospio do istog zaključka, ali - umjesto da bude tužan, on je skočio u nepoznato. On je preskočio sve ograde. Prihvatio je to kao što se život prihvata. On je to prihvatio kao pravu prirodu života i nije bilo frustriranosti. Shvatio je da je ljepota života u tome što nije siguran, jer tek tako postoji mogućnost njegovog istraživanja, postoji mogućnost inventivnosti; tako postoji mogućnost da se približiš novom, postoji prilika za iznenađenje. Ako je sve sigurno, određeno, zagarantovano, tada neće biti prilike za uzbuđenje, ples.

Bude su plesale vidjevši nevjerovatne događaje, vidjevši čuda - oni su uživali. Isus je uvijek govorio svojim učenicima: "Veselite se i uživajte! Uvijek iznova vam kažem: uživajte!"

A to je i moje čitavo učenje. Ja vam ne dajem cilj, ne dajem vam, čak, ni slutnju pravca. Samo vas činim svjesnim činjenica života: kako je to, šta je to. Stopi se sa tim. Kreni s tim bez ličnih predrasuda, bez vlastitih želja, bez ideje kako bi to trebalo da izgleda. Pusti da to bude onakvo kakvo je, a ti se opusti.

Vaše kuće su nalik grobovima. Ti si previše zainteresovan za sigurnost. A takva zainteresovanost ubija, jer je život, sam po sebi, nesiguran. Ništa se ne može učiniti s tim, niko to ne može učiniti sigurnim. Svaka sigurnost je lažna, svaka sigurnost je izmišljena. Žena te danas voli, a sjutra, ko zna? Kako možeš bit siguran što će se sjutra dogoditi? Ti možeš otići u opštinu, kod matičara, i učiniti legalnim da će ona čitavog života biti tvoja žena. Ona može ostati tvoja žena zbog legalnih normi, ali je ljubav iščezla. Ljubav ne poznaje norme. A kada ljubav nestane, a žena je i dalje supruga, muškarac bude suprug i dalje - tada je nešto nalik smrti među njima.

Zbog sigurnosti, mi smo izmislili i društvo. Zbog te sigurnosti, mi se uvijek krećemo kanalisanim putevima.

Život je divalj, neobuzdan. Ljubav je neobuzdana. I bog je sasvim divalj. On nikada neće ući u tvoju baštu, ona je previše ljudska. On neće ući ni u tvoje kuće, one su premale. Ti ga nikada nećeš sresti na zacrtanom putu. On je divalj.

Zapamti, život je divalj.

Osho

Život, ljubav, smijeh