PRVOBITNO LICE

Sva vaša lica su lažna; vi ne posjedujete stvarno lice. Zato se i ukazuje pitanje: koje je lažno, a koje stvarno lice. Ukoliko biste posjedovali stvarno lice, vi biste to znali. Takvo pitanje se ne bi pojavilo. Sva lica su nestvarna, lažna, zato ne treba činiti nikakvo upoređenje. Vi ne poznajete stvarno: u tome je nevolja. Vi nijeste vidjeli to svarno, i to stvarno se nije uočilo na prirodan način. Mnogo više napora je potrebno da se ono pronađe.

U zenu kažu da je stvarno lice prvobitno lice - lice koje ste imali prije rođenja i lice koje ćete imati nakon smrti. To znači da su sva lica u životu, u ovakvom životu, lažna. Kako da otkrijete koje je stvarno lice? Treba da se vratite unazad još prije rođenja. To je jedini način da se pronađe stvarno lice, jer onog trenutka kada ste se rodili počeli ste da budete lažni. Počeli ste da budete lažni jer se to isplatilo. Kada se dijete rodi, ono počinje da bude političar. Onog trenutka kada se poveže sa svijetom, sa roditeljima, sa porodicom, ono ulazi u politiku. Tada mora da brine o svojim licima. Ono će se smješkati kao da je podmićeno. Pokušavaće da pronađe način na koji će se smješkati kako bi bilo najbolje prihvaćeno, kako bi bilo više voljeno, cijenjeno. Prije ili kasnije će otkriti što zabranjuju roditelji, porodica, i počeće da to potiskuje. Tako je lažno ušlo u njega.

Zato su sva lica koja imate lažna. Nemojte pokušavati da pronađeto ono pravo među ovima koje sada imate. Sva su lažna, podjednako lažna. Ona su bila iskorišćavana: zato su i prilagođavana - korisna, ali ne i istinita. A najveća samobmana je kada otkrijete da su lica lažna, počnete da stvarate novo lice za koje mislite da je stvarno. Na primjer, osoba koja živi običan život, u ovom svijetu, u nekoj poslovnoj porodici, otkriva svoje lažnosti, neautentičnost svog života, i onda se ona toga odriče. Ona postaje sanijasin i napušta svjetovno - tada možda misli da je to pravo lice. To je ponovo jedno lažno lice. Ono je samo bilo prilagođeno usljed reakcije na stara lica, a putem reakcije nikada nećete doći do pravog. Reakcijom na lažno lice samo ćete stvoriti neko drugo lažno lice. Šta onda treba činiti?

Stvarno nije nešto što treba da se dosegne. Lažno je vaše postignuće. Stvarno nije nešto što treba dosegnuti, to nije nešto što treba kultivisati. To je nešto što treba otkriti! Ono je već prisutno! Vi ne treba da pokušavate da to dosegnete jer će svaki napor voditi ka nekom drugom lažnom licu. Za lažno lice je potreban napor: to treba kultivisati. Za pravo lice ne treba ništa činiti. Ono je već tu. Ako jednostavno napustite vašu vezanost za lažna lica, lažno će otpasti, a ono što je stvarno će ostati. Kada nemate ništa da odbacite i kada imate samo ono što se ne može odbaciti, doći ćete do spoznaje što je stvarno.

Meditacija je put odbacivanja lažnih lica. Zato se tu toliko insistira da se oslobodite misli - jer bez misli ne možete stvoriti lažno lice. U nemisaonom stanju svijesti, vi ćete biti stvarni - jer u osnovi su misli te koje stvaraju lažna lica i maske. Kada nema misli, ne može biti ni lica. Tada ćete biti bez lica ili, bolje reći, sa stvarnim licem - a oboje znače jedno isto. Zato budite svjesni vaših misaonih procesa. Nemojte se boriti sa time, nemojte to potiskivati. Jednostavno samo imajte svjesnost: misli su prisutne samo kao oblaci na nebu, a vi gledate na njih bez ikakvog predubjeđenja za ili protiv. Ako ste protiv, vi ćete se boriti - a ta borba će proizvesti novi misaoni proces. Ako budete za to, zaboravićete sebe i plovićete strujom misaonog procesa. Nećete biti prisutni kao svjesni svjedok. Ako ste za, onda ćete biti u procesu. Ako ste protiv, stvorićete neki drugi proces kao reakciju na prethodni proces.

Zato nemojte biti ni protiv ni za. Dopustite mislima da se kreću, pustite ih da idu gdje god žele, budite duboko opušteni i jednostavno budite samo svjedok. Bilo šta da prolazi, svjedočite. Nemojte prosuđivati; nemojte govoriti da je ovo dobro, a da je ono loše. Ako prispije misao o Božanskom, nemojte reći: "Divno!" Onog trenutka kada to kažete bićete identifikovani sa time i tako ćete sarađivati sa misaonim procesom. Tako ćete mu pomagati, davaćete mu energiju, pothranjivaćete ga. A ako ga budete hranili, on nikada neće otpasti. Ili, ako ima misli, seksualnih misli, nemojte reći: "To je loše, to je grešno", jer kada kažete da je to grešno, stvorili ste neku drugu seriju misli. Seksualnost je misao, grijeh je misao, Bog je misao. Ne budite ni za ni protiv. Jednostavno sve to promatrajte bez predrasuda, samo indiferentno posmatrajte.

Za to treba vremena. Veoma će biti teško, zato što je vaš um zaposlen. Onog trenutka kada nešto ugledamo, mi odmah prosuđujemo. Ne čekamo; ne postoji ni jedan tren pauze. Kada ugledate cvijet, već govorite: "Prelijep je." U samom trenutku uočavanja, nastaje interpretacija. Vi treba da stalno budete svjesni da odbacujete tu mehaničku naviku prosuđivanja. Vidite neko lice i već ste prosudili - ružno, dobro, loše ili nešto drugo. To prosuđivanje se duboko ukorijenilo u nama tako da ne možemo ništa jednostavno pogledati. Um odmah dopire. To postaje tumačenje; to nije samo obično gledanje. To postaje objašnjavanje! Nemojte objašnjavati. Jednostavno GLEDAJTE.

Sjedite u opuštenom položaju ili lezite. Zatvorite oči i dopustite da se misli kreću. Ako kažete: "Loše!", ako osudite, tada ćete to početi da potiskujete. Tako mu nećete dopustiti da se nezavisno kreće. Zato je prisutno toliko potrebe za snivanjem: sve ono što ste potisnuli tokom dana, moraćete da oslobodite tokom noći. To što je potisnuto nastoji da potstakne ispoljavanje: ono treba da se ispolji. Zato sve što sanjate, to ste potiskivali. Snovi su katarza. Savremeni istraživači snova kažu da se možete lišiti spavanja i da u tome neće biti mnogo nevolje, ali se ne možete lišiti snova. Stara ideja da je spavanje veoma potrebno je već razotkrivena kao lažna. Snovi su veoma potrebni, a spavanje je potrebno jer ne možete sanjati bez spavanja.

Istraživači su pronašli tehniku pomoću koje mogu da prosude da li sanjate ili samo spavate. Ako samo spavate, oni će remetiti spavanje - tokom čitave noći. Ako sanjate, oni će vam to dopustiti. Kada ne sanjate, oni će uznemirivati spavanje. Nikakvi loši rezultati nijesu proizišli iz toga, ali ako bi vas uznemirivali dok sanjate i dopuštali vam da spavate kada ne sanjate, za tri dana biste počeli da se osjećate umorno, a poslije sedam dana bi se počeli osjećati duboko nelagodno. I tijelo i um bi se osjećali bolesno. Nakon tri nedjelje bi počeli osjećati neki oblik ludila. Šta se tu dogodilo? To je zato što su snovi katarzični. Ako nastavite da to potiskujete tokom dana i ne dopuštate da se ispolji, to će se akumulirati u vama, a ta akumulacija potiskivanja je ludilo.

U meditaciji ne potiskujete nijednu misao. Ali to je teško jer se vaš cio um sastoji od prosuđivanja, teorija, "izama", religija, kultova. Zato onaj koji je duboko opsjednut nekom idejom, filozofijom ili religijom, ne može ući u meditaciju. To će biti teško jer će njegova opsesija postati prepreka. Zato ako ste hrišćanin, ili hindus ili džain, za vas će biti teško da uđete u meditaciju jer će vam vaša filozofija nametati prosuđivanje: "ovo" je dobro, a "ono" nije dobro; "ovo" treba potisnuti; "ovo" ne treba dopustiti. Tako su sve filozofije, sve religije, sve ideologije represivne jer nameću tumačenja. One vam ne dopuštaju da vidite život onakav kakav jeste. Oni životu nameću svoje tumačenje.

Osoba koja želi da duboko uđe u meditaciju treba da bude svjesna besmislice idelogija. Budite samo običan čovjek bez ikakve filozofije, bez ikakvog stava prema životu. Samo budite tragalac - neko ko istražuje, ko je u dubokom traganju za spoznajom života. Nemojte nametati tome nikakvu filozofiju. Tada će vam biti veoma lako da uđete u meditaciju. Usljed toga, najveći meditant na svijetu, Gautam Buda, je insistirao da nikakva ideologija nije potrebna, da nikakva filozofija nije potrebna, nije potreban nikakav koncept života. Bilo da ima Boga ili nema, to je besmisleno, irelevantno. Bilo da postoji Moksha (Oslobođenje) ili ne, to je beznačajno. Da li je tvoja duša besmrtna ili ne, beznačajno je.

Buda je bio previše anti-filozofičan - ne zato što je ON bio anti-filozofičan već zato što to može postati dobar temelj za meditante da skoče u nepoznato. Filozofija znači da nešto znate o nepoznatom BEZ da išta znate o tome. To su samo pretpostavke, hipoteze, ideološke tvorevine od strane čovjeka.

Ovo treba zapamtiti kao temeljnu činjenicu: nemojte suditi; neka um lako protiče. Neka um lako teče kao što teče rijeka. Samo sjedi na obali i promatraj, a to promatranje će biti čisto - bez ikakvog tumačenja. Prije ili kasnije, kako voda bude tekla, kada se potiskujuće ideje budu otklonile, doći će trenutak kada ćete pronaći jaz. Misao će otići, a ona druga još neće stići, tu će biti jaz - pauza. U toj pauzi se neće ništa događati. U tom intervalu ćete dobiti prvi bljesak vlastitog stvarnog lica ili prvobitnog lika. Kada ne bude misli, neće biti ni društva. Kada ne bude misli, neće biti ni "drugih". A kada ne bude drugih, kada ne bude društva, neće vam biti potrebno lice. Nemisaonost je bezličnost. U tom intervalu, kada je jedna misao otišla, a druga još nije stigla, u toj pauzi, po prvi put ćete stvarno saznati koje je vaše lice - lice koje ste imali prije rođenja i lice koje ćete imati nakon smrti.

Sva lica u životu su lažna. A kada jednom spoznate stvarno lice, kada jednom osjetite tu unutrašnju prirodu koju budisti nazivaju Buddha Swabhawa - prirodu unutarnjeg Bude, kada makar jednom osjetite tu unutarnju prirodu, čak i sa jednim bljeskom, vi ćete biti druga osoba jer ćete tada neprestano biti svjesni što je lažno, a što stvarno. Tada ćete imati svoj kriterijum. Tada možete upoređivati i tada neće biti potrebe da pitate što je stvarno, a što nestvarno. To pitanje dolazi samo zato što ne znate što je stvarno, a ono što znate je nestvarno. Samo putem meditacije bićete u mogućnosti da naučite što je lažni lik, a što stvarno, autentično lice.

Osho

Knjiga tajni 2