AUTENTIČNOST

Biti autentičan znači biti sasvim faktičan. Idelogije, teorije i "izmi" te izobličavaju i daju izgled lažne "persone". Ti kultivišeš svoj lik, sve što potom pokažeš nijesi ti. Realnost je izgubljena, a ti onda glumiš i glumiš. Tvoj život postaje manje životan, a više igra u kojoj nešto glumiš - to nije tvoja istinska duša već kultura, obrazovanje, društvo, civilizacija. Čovjek može biti kultivisan - a što si više kultivisan, to si manje stvaran.

Stvarnost je nekultivisani dio tebe koji je netaknut od strane društva. Ali, to je i opasnost. Ako ostavite dijete da raste samo, ono će postati životinja. Ono će biti autentično, ali će biti životinja; neće postati čovjek. Zato to nije moguće: takva alternativa je zaključena. Mi ne možemo ostaviti dijete samo. Treba da učinimo nešto, a što god da uradimo će uznemiriti istinsko Sebe. To će dati odeždu, stvoriće obrazinu i masku kod djeteta. On će postati čovjek, ali će biti i glumac. Neće biti stvaran. Ako ga ostavite samog, on će biti nalik životinji - vjerodostojan, stvaran - ali ne i čovjek. Zato je nužno zlo da ga moramo obučavati; moramo da ga kultivišemo i uslovljavamo. Tada ono postaje čovjek, ali nestvaran.

Treća mogućnost se otvara sa ovim meditacionim tehnikama. Sve meditacione tehnike su zaista "neuslovljavanje". Sve što ti je društvo dalo možeš ponovo uzeti i tada nećeš biti životinja. Tada ćeš biti čak nešto više od čovjeka. Ti ćeš biti natčovjek - istinit, ali ne životinja. Kako će se to ostvariti? Djetetu treba dati kulturu, obrazovanje. Nema smisla da ga ostavimo samome sebi. Ako ga ostavite samog, nikada neće postati čovjek: ostaće životinja. Ono će biti stvarno, ali će biti lišeno svijeta, lišeno dimenzije svijesti koju otvara čovjek. Zato mi treba da ga učinimo čovjekom i tako ono postaje nestvarno.

Zašto postaje nestvarno? Zato što je takav čovjek nametnut spolja. Iznutra on ostaje životinja. Mi mu spolja namećemo ljudskost. On je podijeljen; on je izdijeljen na dvoje. Sada životinja živi unutar njega, a čovjek spolja. Zato je uvijek dvosmisleno ono što činite i govorite. Vi treba da ispoljite lice koje vam je dato, a stalno morate da zadovoljavate životinju unutar vas. To izaziva probleme i svi tako bivaju neiskreni. Što ste više idealisti, sve više ćete biti neiskreni. Zato što će vam ideal naložiti "učini ovo", a životinja će se ponašati sasvim suprotno: ona će željeti da radi nešto drugo što je sasvim suprotno tome.

Šta onda pojedinac može da uradi? Može da obmanjuje druge i sebe; može da pokaže lice, lažno lice - i da nastavi da živi nalik životinji. To se obično dešava. Vi živite seksualni život, ali nikada ne govorite o tome. Vi govorite o brahmachariju (celibatu). Vaš seksualni život je gurnut u mrak - ne samo od društva, od porodice, već i od vašeg uma. Ti nastojiš da to gurneš u mrak kao da to i nije dio tvog bića. Ti radiš stvari protiv kojih si, zato što se tvoja biologija ne može izmijeniti samo obrazovanjem. Zapamti, tvoje porijeklo, tvoje biološke čelije, tvoja struktura se ne može promijeniti nekim ideološkim obrazovanjem. Nikakva škola, nikakva ideologija ne može izmijeniti životinju unutar tebe. Samo naučna tehnika može promijeniti unutarnje biće. Sam moralni pristup neće pomoći sve dok ne obezbijediš neku naučnu tehniku koja može sasvim promijeniti tvoju svijest. Tek tada više nećete biti dvojni: postaćete jedno.

Životinja je jedinstvena, sjedinjena; i svetac je jedinstven i sjedinjen, takođe. Čovjek je dvojan jer je između dvoje, između životinje i sveca - ili, možete reći i da je čak između Boga i psa. Čovjek je upravo u procjepu. Unutar sebe je pas; a spolja nastoji da se pokaže kao Bog. To stvara napetost, tjeskobu i sve tada postaje lažno. Ti se možeš uniziti i postati životinja; tada ćeš biti autentičniji i od čovjeka. Ali tada mnogo gubiš: gubiš mogućnost da postaneš Bog.

Životinja ne može postati Bog jer ona nema probleme koje treba prevazići. Zapamti, životinja ne može postati Bog jer u njoj nema ničega što treba transformisati. Životinja je u skladu sa sobom. Nema problema, nema unutarnjeg sukoba, nema preobražaja. Ona čak nije ni svjesna. Ona je jednostavno nesvjesno autentična, ali ona je autentična čak i kada nije toga svjesna. Nijedna životija ne umije da laže; to je nemoguće. Ali to nije zbog toga što ona posjeduje moralnost: ona ne može lagati zato što ne posjeduje mogućnost saznanja da neko može biti izvještačen.

One moraju biti istinite, ali ta istina nije njihov izbor. To je njihovo ropstvo. Životinje su istinite - ne zato što su odabrale da budu istinite, već zato što ne mogu izabrati alternativu. Za njih nema alternative; one samo mogu biti svoje. Nema mogućnosti da budu lažne jer nemaju svijesti da postoje druge mogućnosti. Čovjek je svjestan tih mogućnosti. Samo čovjek može biti neistinit. To je uslijed rasta! To je evolucija! Čovjek može biti neistinit, i zato može biti i istinit. Čovjek može da bira. Životinje moraju biti istinite. To je njihovo ropstvo, a ne sloboda. Ako si istinit, to je tvoj uspjeh jer uvijek možeš biti neistinit. Mogućnosti su otvorene, ali ti ih nijesi odabrao. Ti si odabrao nešto drugo. To je svjestan izbor.

Naravno, tako je čovjek uvijek u nevolji. Izbor je uvijek nevolja, jer um nastoji da odabere ono što je lakše. Um želi da ima nešto što je lakše obaviti. Želi nešto što se manje odupire. Lako je lagati; lakše je biti izvještačen. Izgledati ljubavno je lako; ali voljeti je teško. Stvoriti spoljašnji izgled, fasadu, je lako; ali proizvesti biće unutar sebe je teško. Zato ljudi biraju lakše, jednostavno, ono što mogu lako obaviti bez nekog napora i žrtvovanja.

Čovjek donosi slobodu na svijet. Životinje su samo robovi. Čovjek donosi slobodu, donosi izbor, odatle proističu nevolje i tjeskobe. Čovjek donosi i neistinu, izvještačenost. Vi se možete obmanjivati. Sve do te tačke to je nužno zlo. Čovjek ne može biti jednostavan i čist na isti način kao životinja, ali on može biti još čistiji i jednostavniji, može biti znatno pročišćeniji i kompleksan. Može biti jednostavniji, čistiji, bezazleniji, ali ne može biti jednostavan, čist i bezazlen kao životinja. Ta bezazlenost je nesvjesna, a čovjek je postao svjestan. Sada može preduzeti dvije stvari: može djelovati lažno, izvještačeno i stalno ostati podijeljeno biće u konfliktu sa sobom. Ili, može postati svjestan cijele stvari koja se odvija i što se njemu događa, može odlučiti da ne bude lažan. Može napustiti sve lažno. On se može žrtvovati, može odabrati žrtvovanje, sve može preduzeti da se liši laži. Tada ponovo biva autentičan.

Ali njegova autentičnost je drugačija, kvalitativno drugačija od autentičnosti životinje. Životinja je nesvjesna. Ona ništa ne može uraditi; nju je priroda prisilila da bude autentična. Sada čovjek odlučuje da bude autentičan. Niko ga ne prisiljava na to, naprotiv, svi ga tjeraju da bude neautentičan - društvo, kultura, sve što oko njega bitiše, prisiljava ga da ne bude vjerodostojan. On "odlučuje" da bude autentičan. Ta odluka čini vaše jastvo, ona vam daje slobodu koju nijedna životinja ne može dostići, koju nijedan lažni čovjek ne može postići.

Zapamti, uvijek kada lažeš, obmanjuješ, kada si neiskren, uvijek si prinuđen da to činiš. To nije tvoj izbor, to nije istinski izbor. Ako kažeš istinu, to je tvoj izbor. Niko te ne prisiljava da govoriš istinu. Svi te tjeraju da lažeš, da budeš neiskren. To je jednostavnije, lakše, sigurnije, bezbjednije. Sada ulaziš u prostor opasnosti, nesigurnosti, ali to je tvoj izbor. Sa takvim izborom, po prvi put dosežeš do Sebe. Zato je životinjska vjerodostojnost jedno, a čovjekova vjerodostojnost nešto drugo, kvalitativno drugačije: to je svjesni izbor. Još jednom se ostvario Buda. On je nalik životinji, ali sa jednom razlikom: on je jednostavan, čist, bezazlen, nalik životinji, ali je i drugačiji od životinje usljed njegove svijesti. Sada je sve svjesno izabrano. On je svjestan, budan.

Osho

Knjiga tajni 2