KREATIVNOST I UKRŠTANJE

Paradoks umjetnosti je u tome što prvo morate da naučite tehniku a potom da je sasvim zaboravite. Ako ne poznajete ABC te tehnike, vi nećete biti u mogućnosti da dublje uđete u to. Ali ako poznajete samo tehniku, i nastavite da upražnjavate tu tehniku tokom cijelog svog života, vi možete postati veoma sposoban tehničar ali ćete i ostati samo tehničar; nikada nećete postati umjetnik.

U zenu kažu da ako želite da budete slikar treba da dvanaest godina učite kako da slikate, a narednih dvanaest godina da zaboravite sve o slikarstvu. Baš sasvim da zaboravite – to nema ništa sa vama. Meditirajte dvanaest godina, sječite drva, donosite vodu sa izvora. Radite bilo što, ali nemojte slikati. A onda ćete jednoga dana biti sposobni da slikate. Dvadeset četiri godine obuke: dvanaest godina učenja tehnike i dvanaest godina učenja kako da zaboravite tu tehniku. Tek tada možete slikati. Tada je ta tehnika postala dio vas; to više nije obično tehničko znanje, to je postalo dio vaše krvi, vaših kostiju, bića. Tada možete biti spontani. To vas neće ograničavati, neće vas obrobljavati. To je upravo i moje iskustvo, takođe.

Sada nemojte više svirati. Zaboravite sve o klasičnoj muzici. Radite nešto drugo: baštovanstvo, vajarstvo, slikarstvo, ali zaboravite klasičnu muziku kao da nikada nije postojala. Neka nekoliko godina ona ostane duboko u vašem biću tako da postane upijena. To tada više neće biti tehnika. Potom će vas jednog dana iznenada obuzeti nagon za sviranjem – tada počnite ponovo da svirate. Kada ponovo počnete da svirate nemojte previše obraćati pažnju na tehniku, inače nikada nećete biti spontani. Budite malo inovativni – to znači biti kreativan. Osmislite neki novi način, novo sredstvo. Pokušajte nešto novo, nešto što niko do tada nije tako radio. Najveća kreativnost se događa ljudima koji su učili nešto drugo.

Na primjer, ako bi matematičar svirao muziku, on bi unio nešto novo u svijet muzike. Ako bi muzičar postao matematičar, on bi u svijet matematike unio neku novinu. Sva najveća kreativnost se dogodila ljudima koji su se iz jedne discipline preselili u drugu. To je nalik ukrštanju. Djeca koja su rođena od različitih roditelja su mnogo zdravija, mnogo ljepša.

Usljed toga su se u svim zemljama zabranjivali brakovi između braće i sestara; razlog leži u tome. Brak je bolji između ljudi koji su veoma udaljeni ili pak koji nijesu u nikakvoj vezi kada je krvno srodstvo u pitanju. Bilo bi dobro kada bi se uzimale osobe iz različitih rasa – i ako bi jednog dana otkrili ljude na nekoj drugoj planeti, najbolji način bi bio ukrštanje između zemlje i neke druge planete! Tada nikada ne bi neke vrste ljudi došli na svijet.

Zabrane i tabui protiv odnosa braće i sestara, protiv njihovih brakova su značajni – naučno značajni. Ali to nije razrađivano do krajnjih granica, do logičnih krajnosti. Logična krajnost je da Indus ne treba da oženi Indijku, da Njemac ne treba da oženi Njemicu. Najbolji način je da Njemac oženi Indijku, Indus da oženi Japanku, da Japanac oženi Afrikanku, Afrikanac oženi Amerikanku; da jevrej oženi hrišćanku, hrišćanin da se oženi hinduskinjom, hindus da oženi muhamedanku. To bi bio najbolji način. To bi izdiglo svijest na čitavoj planeti. To bio dalo bolju djecu, svjesniju, životniju, bogatiju na svaki mogući način. Ali mi smo tako glupi da radimo bilo što, prihvatamo bilo što. Zašto onda ja govorim?

Šansi, jedan vrijedni mladi čovjek je iskreno razgovarao sa majkom.

»Majko, došlo je vrijeme – i stvarno je tako - da moramo konačno da porazgovaramo o mom odnosu sa Mjuron. Da budem sasvim otvoren, naš odnos se razvio u nešto – kako da to kažem a da ne zvuči neumjesno – u nešto predivno i čak uzvišeno. Istina je, draga mati, da ja volim Mjuron, i da je to uzvraćena ljubav. Mi želimo da se vjenčamo što je prije moguće, i oboje se nadamo da ćeš nam dati blagoslov.«

»Ali, Šansi«, usprotivi se majka, »da li shvataš što govoriš? Da li iskreno očekuješ da ću ja podržati takav brak? Što će ljudi reći? Što će pomisliti naši prijatelji i susjedi?«

»Ah, majko, ti pokušavaš da budeš nepravedna – osjećam to do dna svog srca. A bili smo u tako dobrim odnosima. Nikada to ne bih očekivao od tebe – i od svih tih ljudi?«

»Ali, sine, ti ne možeš ići protiv uobičajenih pravila!«

»U redu, majko, hajde da o tome porazgovaramo kao civilizovani ljudi. Reci mi otvoreno i jasno koju bi primjedbu mogla imati ti ili bilo ko u vezi mene i Mjuron?«

»Ti savršeno dobro znaš zašto se ja protivim – on je jevrejin!«

Ljudi su previše okrenuti jedni protiv drugih. Oni su bili previše dugo uslovjavani neprijateljstvom da su sasvim zaboravili da smo svi mi ljudska bića, da pripadamo istoj zemlji, istoj planeti.

Što je veća otuđenost muža i žene, to je izraženija posljedica braka. Isto se događa i u muzici, u slikarstvu, u matematici, fizici, u hemiji – neka vrsta ukrštanja. Kada osoba krene iz jedne oblasti u drugu oblast stvaranja, on sa sobom nosi ukus svog obrazovanja iako to ne može primijeniti. Što možete da radite sa svojom muzikom kada odete u fiziku? Vi treba da zaboravite sve u vezi sa time, ali to sve ostaje negdje u pozadini. To je postalo dio vas; ono će uticati na sve što budete radili. Fizika je nešto veoma daleko od muzike, ali ako ste učili da svirate, prije ili kasnije ćete pronaći da teorije i hipoteze na neki način imaju boju i miris muzike. Vi ćete možda početi da osjećate da je svijet harmoničan – da nije haos već kosmos. Što dublje budete ulazili u smisao fizike možete početi osjećati da je egzistencija orkestar. To neće biti moguće nekome ko ništa ne zna o muzici. Ako se plesač unese u muziku, on će unijeti nešto novo, on će muzici doprinijeti nečim novim.

Moj savjet je da ljudi treba da se kreću iz jedne discipline u drugu. Kada postanete poistovjećeni sa jednom disciplinom, kada postanete zarobljeni u nekoj tehnici, samo iskočite is toga i uskočite u nešto drugo. To je dobra ideja, to je velika ideja da se krećete iz jedne discipline u drugu. Tako ćete otkriti da ste sve više i više kreativni.

Jednu stvar treba da zapamtite: ako ste zaista kreativni, vi ne možete postati slavni. Istinski kretivna osoba treba mnogo vremena da postane poznata jer ona treba da stvori vrijednosti – nove vrijednosti, nove kritereijume, tek tada može biti procjenjivana. Ona treba da čeka najmanje pedeset godina, a do tada će biti mrtva. Tek tada će ljudi početi da je uvažavaju. Ako želite slavu onda zaboravite kreativnost. Tada nastojte da vježbate i vježbate, i nastavite da radite stvari koje vam idu od ruke, koje radite znalački, tehnički sasvim savršeno, i tada ćete biti poznati – jer ljudi to razumiju; to je već prihvaćeno.

Kada donesete nešto novo, vi bivate odbacivani. Svijet nikako ne može da oprosti osobi koja donese nešto novo na svijet. Kreativna osoba biva kažnjavana od svijeta, zapamtite to. Svijet uvažava nekreativne ali umješne osobe, tehnički savršene osobe, zato što tehničko savršenstvo znači savršenstvo iz prošlosti. Svi razumiju prošlost, svi su bili obrazovani da to razumiju. Donijeti nešto novo na svijet znači da niko to neće moći da prihvati; to je nešto sasvim novo pa ne postoji kriterij kojim se to može vrijednovati. Još ne postoji sredstvo koje može pomoći ljudima da to shvate. Za to će biti potrebno pedeset i više godina – umjetnik će umrijeti – potom će ga svijet uvažavati.

Vincent Van Gog nije bio cijenjen u njegovo vrijeme. Nije nikada prodao nijedno platno. Sada se svako njegovo platno prodaje na milione dolara – a tada ljudi nijesu htjeli od Vincenta Van Goga ni na poklon da prime njegova platna – ta ista platna! On ih je davao prijateljima, bilo kome ko je htio da ih okači u svoju sobu. Niko nije bio spreman da njegove slike okači u svoju sobu jer su se ljudi brinuli da će neko reći: »Da li si poludio? Kakvo je ovo slikarstvo«

Vincent Van Gog je imao svoj svijet. On je donio novi stil. Za to je bilo potrebno mnogo desetljeća; ljudi su polako počeli osjećati da tu ima nečega. Čovječanstvo je usporeno i uspavano, oni kaskaju za vremenom. Kreativne osobe su uvijek bile ispred svog vremena, iako u raskoraku. Zato ako zaista želite da budete kreativni treba da prihvatite da nijeste slavni, vi ne možete biti poznati. Ako zaista želite da budete kreativni treba da naučite jedan jednostavan fenomen - »umjetnost radi umjetnosti«, bez ikakvog drugog motiva. Tada uživajte u svemu što radite. Ako možete naći nekoliko prijatelja koji mogu da uživaju u tome, to je dobro; ako nema nikoga da uživa u tome, onda uživajte sami. Ako vi uživate u tome, to je dovoljno. Ako se osjećate ispunjeni kroz to, to je dovoljno.

Istinska umjetnost znači nešto što vam može pomoći da postanete smireni, utišani, radosni; ako vam to pruži slavlje, ako vas učini da možete da plešete – bilo da neko učestvuje u tome sa vama ili ne, nije uopšte bitno. Ako to postane most između vas i Boga, to je istinska umjetnost. Ako to postane meditacija, to je istinska umjetnost. Ako postanete upijeni u to, toliko upijeni da ego iščezne, to je istinska umjetnost.

Zato nemojte brinuti o tome što je istinska umjetnost. Ako uživate dok to radite, ako se izgubite dok to radite, ako osjećate da ste preplavljeni radošću i spokojstvom dok to radite, to je istinska umjetnost. I nemojte brinuti o tome što kritičari kažu. Kritičari ništa ne znaju o umjetnosti. Zapravo, ljudi koji ne mogu postati umjetnici postaju kritičari. Ako ne možete učestvovati u trci, ako ne možete biti olimpijski trkač, makar možete stajati po strani i bacati kamenje na trkače; to možete lako raditi. Upravo to čine kritičari. Oni ne mogu biti učesnici, oni ništa ne mogu stvoriti.

Čuo sam za sufi mistika koji je volio da slika, ali su svi kritičari tog vremena bili protiv njega. Svi su dolazili i kazivali: »Ovo je loše, to je loše.«

On je postao umoran od tih ljudi tako da je jednog dana okačio sve svoje slike ispred svoje kuće. Pozvao je sve kritičare da dođu sa kičicama i bojama i da poprave sva ta njegova platna – oni su ga previše kritikovali; sada je došao trenutak da isprave sve njegove greške. Nijedan kritičar se nije odazvao. Lako je kritikovati ali je teško popraviti. Poslije toga su svi kritičari prestali da kritikuju njegove slike. On je uradio pravu stvar!

Ljudi koji ne znaju kako se stvara postaju kritičari – zato nemojte brinuti o njima. Odlučujući faktor je vaše osjećanje, žar, zagrijanost. Ako vam stvaranje muzike daje osjećaj topline, radost raste u vama, ego iščezava, to tada postaje most između vas i Boga. Umjetnost može postati najveća molitva, može postati najmeditativnija stvar. Ako možete biti u bilo kojoj umjetnosti: u muzici, slikarstvu, vajarstvu, plesu, u bilo kojoj umjetnosti koja može zahvatiti vaše biće, to će biti najbolji način za molitvu, najbolji način za mediaciju. To će vas malo po malo, korak po korak voditi ka Bogu. Zato je ovo moj kriterij: ako vas to odvede do Boga, to je istinska umjetnost, to je autentična umjetnost.

Osho

Kreativnost