INTELEKT I INTELIGENCIJA

"Savremeni um" je protivrječan termin. Um nikada nije savremen, on je uvijek star. Um je prošlost, prošlost, samo prošlost i ništa drugo. Um znači sjećanje, zato ne može postojati savremeni um. Biti savremen znači biti bez uma.

Ako ste sada i ovdje, onda ste savremeni. Ali tada, zar ne primjećujete da vaš um nestaje! Misli se ne kreću, želje se ne javljaju; vi bivate odvojeni od prošlosti, bivate odvojeni i od budućnosti.

Um nikada nije izvoran, ne može ni biti. Ne-um je izvoran, svjež, mlad; um je uvijek star, truo, ustajao. Ali te riječi se koriste - one su korišćene u sasvim drugačijem duhu. U tom duhu, te riječi imaju značaja. Um devetnaestog vijeka je sasvim drugačiji um; pitanja koja su oni postavljali, vi ne postavljate. Pitanja koja su bila veoma važna u osamnaestom vijeku, sada su veoma glupa: "Koliko anđela može da pleše na vrhu igle?" - bilo je jedno od najvećih teoloških pitanja srednjeg vijeka. Gdje danas da nađete tako glupu osobu koja misli da je to važno pitanje? To je bilo diskutovano od strane najvećih teologa tog vremena; ne od strane malih ljudi, veliki profesori su pisali rasprave na tu temu. Organizovane su konferencije. "Koliko anđela...? Koga je sada briga za to? To je jednostavno nebitno.

 

U Budino vrijeme je bilo veliko pitanje: "Ko je stvorio svijet?" To je odolijevalo vjekovima, ali sada tek poneko brine o tome ko je stvorio svijet. Da, postoje neki staromodni ljudi, ali samo rijetki su meni postavljali takva pitanja. Ali Buda se susretao sa tim svakog dana; ni jedan dan ne bi prošao da neko ne bi postavio pitanje: "Ko je stvorio svijet?" Buda je morao uvijek iznova da im govori da je svijet oduvijek postojao, da ga niko nije stvorio; ali ljudi nijesu bili zadovoljni time. Sada više to nikoga ne brine. Veoma rijetki mi postavljaju pitanje: "Ko je stvorio svijet?" U tom smislu, um se mijenjao kao što se vrijeme mijenjalo. U tom smislu, savremeni um je realnost.

 

Suprug supruzi: "Ja sam rekao da večeras nećemo nigdje izlaziti, i to je skoro konačno." Sada je ovo savremeni um. U prošlosti nijedan muž ne bi to rekao. To je uvijek bilo konačno: uvijek je zadnja riječ bila njegova.

Dvije engleske dame visoke klase su se slučajno srele u Londonu dok su bile u trgovini. Jedna je primijetila da je ova druga trudna i upitala je: "Zašto, draga? Kakvo iznenađenje! Očigledno da si se udala od kada se nijesmo vidjeli zadnji put!"

Druga odgovori: "Da. On je divan, on je oficir kod Gurka strijelaca."

Prva je bila ušasnuta: "Gurke! Draga, zar oni nijesu crni?"

"O, ne", odgovori druga, "samo vojnici."

Prva uzviknu: "Draga, kako si savremena!"

 

U tom smislu postoji savremeni um. Inače, savremeni um ne postoji. Moda dolazi i prolazi; ako razmišljate o modi, onda postoje promjene. Ali, u osnovi, svi umovi su stari. Um, kao takav, je star i ne postoje moderni umovi; najmoderniji um je i dalje u prošlosti.

Zaista živa osoba je osoba koja živi ovdje i sada. Ona ne živi u prošlosti, ona ne živi u budućnosti; ona živi u trenutku, za trenutak. Ovaj trenutak je sve. Ona je spontana; ta spontanost je miris ne-uma. Um je ponavljač, um se uvijek kreće u krugu. Um je mehanizam: vi ga hranite znanjem, on ponavlja isto znanje. On uvijek ponovo nastavlja da žvaće isto znanje.

Ne-um je jasnoća, čistota, bezazlenost. Ne-um je pravi način življenja, pravi način spoznaje, pravi način bitisanja.

Intelekt je nešto lažno, izvještačeno, to je zamjena za inteligenciju. Inteligencija je sasvim drugačiji fenomen - prava stvar. Inteligencija traži ogromnu hrabrost, inteligencija treba avanturistički život. Inteligencija traži da uvijek idete u nepoznato, da plovite morem bez mape. Inteligencija raste, ona se izoštrava. Ona raste samo ako se svakog trenutka suočava sa nepoznatim. Ljudi se plaše nepoznatog, ljudi se osjećaju nesigurno sa nepoznatim. Oni ne žele da idu izvan poznatog; zato i stvaraju lažnu, izvještačenu zamjenu za inteligenciju - oni to nazivaju intelekt. Intelekt je samo mentalna igra. Vi tako ne možete biti kreativni.

 

Vi možete otići na univerzitet i pogledati koja vrsta kreativnog rada se tamo odvija. Hiljade rasparava je napisano; magistrature, doktorati, visokoškolske diplome su date ljudima. Niko nikada neće saznati šta se dogodilo sa njivom doktorskim tezama; one su postale samo hrpa smeća u bibliotekama. Niko ih nikada neće pročitati, niko se nikada neće inspirisati njima - da, nekoliko ljudi će ih pročitati; oni su ista vrsta ljudi koji su napisali ili će napisati druge teze. Budući doktoranti će sigurno to pročitati. Ali vaši univerziteti ne stvaraju Šekspire, Miltone, Dostojevske, Tolstoje, Rabindranate, Kalil Džibrane. Vaši univerziteti stvaraju samo višak, nešto krajnje nepotrebno. To su intelektualne aktivnosti koje se odvijaju na univerzitetima.

Inteligencija stvara Pikasa, Van Goga, Mocarta, Betovena. Inteligencija je jedna sasvim drugačija dimenzija. To nema ništa sa glavom; to ima sa srcem. Intelekt je u glavi; inteligencija je stanje budnosti srca. Kada je vaše srce budno, kada vaše srce pleše u dubokoj zahvalnosti, kada je vaše srce u skladu sa egzistencijom, u harmoniji sa egzistencijom, tada se iz te harmonije ukazuje kreativnost.

Ne postoji mogućnost da se ostvari intelektualna kreativnost. To bi proizvelo otpad - to je produktivno, to se može proizvesti - ali se ne može stvarati. Koja je razlika između proizvođenja i stvaranja? Proizvođenje je mehanička aktivnost. To može proizvesti kompjuter - roboti su to već postigli, i to rade na jedan mnogo uspješniji način od čovjeka. Inteligencija stvara, ona ne proizvodi. Proizvodnja znači ponavljanje određene vježbe: što je već jednom urađeno, vi to ponovo i ponovo obavljate. Kreativnost znači unošenje novina u egistenciju, stvaranje načina da nepoznato prodre u poznato, stvaranje načina da se nebo spusti na zemlju.

 

 

Kada su prisutni Betoven, Mikelanđelo ili Kalidas nebo se otvara, cvjetovi padaju iz onostranog. Ja vam nijesam ništa govorio o Budi, Hristu, Krišni, Mahaviru, Zaratustri ili Muhamedu iz određenog razloga: to što oni stvaraju je veoma prefinjeno tako da ne biste bili u mogućnosti da to uhvatite. To što Mikelanđelo stvara je krupno; to što Van Gog stvara se može uočiti, vidljivo je. To što Buda stvara je apsolutno nevidljivo. Za to je potrebna jedna sasvim druga vrsta prijemljivosti kako bi se to moglo shvatiti. Da bi shvatili Budu, vi treba da budete inteligentni. Ne samo da je Budino stvaralaštvo veoma inteligentno već je to veličanstveno, nad-umno, i samo da to shavatite treba da budete izuzetno inteligentni. Intelekt neće pomoći u razumijevanju toga.

Samo dvije vrste ljudi stvaraju - pjesnici i mistici. Pjesnici stvaraju u grubom svijetu, a mistici stvaraju u prefinjenom svijetu. Pjesnici stvaraju u spoljašnjem svijetu - slikarstvo, poezija, pjesme, muzika, ples; a mistici stvaraju u unutrašnjem svijetu. Pjesničko stvaralaštvo je objektivno, a mistično stvaralaštvo je subjektivno, sasvim je unutrašnje. Prvo treba da shvatite pjesnika, a tek tada, jednog dana - makar se treba nadati - jednoga dana ćete možda shvatiti mistika. Mistik je najviši cvijet kreativnosti. Ali vi možda nećete moći ništa vidjeti što mistik radi.

Buda nikada nije naslikao nijednu sliku, nikada u svojoj ruci nije uzeo kičicu, nije napisao nijednu pjesmu, nije otpjevao nijednu pjesmu. Niko ga nije vidio da pleše. Ako biste ga sreli, vidjeli biste da samo mirno sjedi; njegovo cijelo biće je mirno. Da, ljepota je oko njega, čar beskonačne ljepote, izuzetne ljepote, ali vi morate biti veoma prefinjeni da biste to osjetili. Vi treba da budete veoma otvoreni, da ne budete skloni argumentovanju. Vi ne možete biti posmatrač Bude; vi treba da budete učesnik jer je to misterija u kojoj treba učestvovati. Tada ćete vidjeti što on stvara. On stvara svijest, a svijest je čisti oblik, najviši oblik izražavanja.

Pjesma je divna, ples je divan jer je u tome prisutno božansko. Ali u Budi je prisutan cio Bog. Zbog toga mi Budu zovemo "Bagvan", mi Mahavira zovemo "Bagvan" - cio Bog je prisutan.

Intelektualne aktivnosti vas mogu učiniti ekspertom za određene stvari, mogu vas učiniti korisnim, uspješnim. Ali intelekt znači pipanje u mraku. To nema oči jer još nije meditativno. Intelekt je nešto pozajmljeno, on nema svoj uvid.

 

 

Predmet je bio vođenje ljubavi. Nedjeljama je Artur bio uspješan u davanju odgovora na sva pitanje u televizijskom kvizu. Tada je bio blizu džek pot nagrade od sto hiljada dolara. Za zadnje pitanje mu je bilo dopušteno da pozove eksperta. Naravno, Artur je izabrao svjetski poznatog profesora seksologije iz Francuske.

Džek pot pitanje je bilo: "Ako biste bili kralj tokom prvih pedeset godina Asirijske imperije, koja tri mjesta bi se očekivalo da ćete poljubiti na tijelu vaše nevjeste prve bračne noći?"

Prva dva dijela pitanja su brzo odgovorena. Artur je odgovorio: "Njene usne i njen vrat."

Kada je zastao na treći dio pitanja, Artur se panično okrenuo prema svom ekspertu. Francuz nemoćno podiže ruke i uzvrati mu: "Sada, mon ami, ne pitaj mene. Ja sam već dva puta pogriješio."

 

Ekspert, učena osoba, intelektualac, on nema vlastiti uvid. On zavisi od tuđeg znanja, tuđih tradicija, konvencija. On nosi biblioteku u svojoj glavi, veliki teret, ali on nema viziju. On zna mnogo bez da zna bilošta. A pošto život nije isti, nikada nije isti - on je u stalnom mijenjanju, on se obnavlja iz trenutka u trenutak - ekspert uvijek kasni, njegov odgovor je uvijek nepotpun. On samo može reagovati, on ne može odgovarati jer nije spontan. On je već spremio zaključak. On uvijek sa sobom nosi unaprijed spremne odgovore - a pitanja koja život postavlja su uvijek nova.

 

 

Osim toga, život nije logičan fenomen; stoga se on nikada ne uklapa u život, a život se ne uklapa u njega. Naravno, život nije na gubitku, samo je intelektualac na gubitku. On se uvijek osjeća kao izvanjac - to ne znači da ga je život prognao; on je sam odlučio da ostane izvan života. Ako se previše vežete za logiku nikada nećete biti sposobni da budete dio životnog procesa koji predstavlja egistenciju. Život je više od logike. Život je paradoks, život je misterija.

 

Ganavej i O'Kasi su dogovorili dvoboj pištoljima. Ganavej je bio dosta debeo, i kada je ugledao svog mršavog protivnika, on je prigovorio.

"Odbijam!" reče on. "Ja sam dva puta širi od njega i zato zahtijevam da stanem dva puta dalje od njega."

 

Apsolutno logično, ali kako da to izvedete?

 

"Smirite se", odgovori sekundant. "Ja ću brzo to srediti." Izvadio je komad krede iz svog džepa i povukao dvije vertikalne linije na kaputu debelog čovjeka, ostavljajući prostor između njih.

"Dakle", reče on, okrećuči se O'Kisiju, " sada pucaj, i zapamti, neće se računati nijedan hitac koji bude izvan te dvije linije."

 

Savršeno matematički, savršeno logički! Ali život nije tako logičan, život nije matematičan, a ljudi nastavljaju da žive u svojim intelektima veoma logičarski. Logika im daje osjećaj kao da znaju - ali to je samo veliko "kao" koje osoba nastoji da sasvim zaboravi. Bilo što da radite putem intelekta, to je samo zaključak. To nije iskustvo istine već samo zaključak koji je baziran na logici - a ta logika je vaš izum.

 

 

Kudahi, teturajući se od pića, zastao je da pogleda paradu za Dan svetog Patrika. Nesvjesno je bacio neugašeni opušak na stari madrac koji je bio naslonjen na zid pored njega.

Upravo tada je prolazila povorka sjedokosih članica Ženskog bolničarskog udruženja. U isto vrijeme, tinjajući, madrac je počeo užasno da smrdi.

Kudahi gadljivo udahnu nekoliko puta i objavio obližnjem policajcu: "Oficiru, ove bolničarke marširaju previše brzo!"

 

Intelekt može doći do određenih zaključaka, ali intelekt je jedan nesvjestan fenomen. Vi se ponašate skoro uspavano.

Inteligencija je buđenje, i dok nijeste potpuno probuđeni, sve što budete odlučivali će biti pogrešno. To tako mora biti, to je osuđeno na propast jer je to došlo od nesvjesnog uma.

Da biste inteligenciju uključili u djelovanje, vi ne trebate puno informacija, vi trebate puno meditacije. Vi treba da postanete smireniji, treba da postanete oslobođeni misli. Vi treba da postanete manje umni a više srčani. Vi treba da postanete svjesni magije koja vas okružuje - čarolije koja je život, čarolije koja je Bog, čarolija koja je u zelenoj travi i crvenom cvijeću, čarolija koja je u očima ljudi. Čarolija se svugdje događa! Sve je čudesno, ali usljed vašeg intelekta, vi ste iznutra zatvoreni, vezani ste za vaše glupe zaključke koji su proistekli iz nesvjesnosti ili koji su vam dati od nekoga ko je nesvjestan kao i vi.

Ali inteligencija je određena kreativnost jer vas inteligencija potpuno uvodi u djelovanje - ne samo dio vas, mali dio vas, vašu glavu. Inteligencija vibrira vašim cijelim bićem, svakom ćelijom vašeg bića; svaki mišić vašeg tijela počinje da igra i stapa se u suptilnoj harmoniji sa cjelinom.

To je kreativnost: pulsirati u savršenoj harmoniji sa cjelinom. Stvari će tada početi da se događaju same od sebe. Vaše srce će tada početi da izliva pjesme radosti, vaše ruke će početi da mijenjaju stvari. Vi ćete dotaći blato, i ono će postati lotos. Vi ćete biti sposobni da budete alhemičari. Ali to će biti moguće samo putem velikog buđenja inteligencije, velikog buđenja srca.

Osho

Kreativnost