BUDITE SANJARI

U jednom od svojih djela Fridrih Niče je rekao: "Čovječanstvu će se dogoditi najveća nesreća onog dana kada sanjari iščeznu." Sva evolucija čovječanstva je nastala usljed toga što je čovjek sanjao o tome. To što je juče sanjao, danas se ostvarilo, a to što danas sanja može sjutra postati stvarnost.

Svi pjesnici su sanjari, svi muzičari su sanjari, svi mistici su sanjari. Zapravo, kreativnost je proizvod sanjanja. Ali ti snovi nijesu oni snovi koje je analizirao Sigmund Frojd. Zato vi treba da napravite razliku između sna pjesnika, sna vajara, sna arhitekte, sna mistika, sna plesača - i snova bolesnog uma. Nažalost, Sigmund Frojd nikada nije razmišljao o velikim sanjarima koji su utemeljili cijelu ljudsku evoluciju. On se susretao samo sa psihički oboljelim ljudima, a pošto je njegovo ukupno životno iskustvo bilo bazirano na posmatranju i analizi snova psihopata, sama riječ sanjanje je bila osuđena. Ludak sanja, ali njegov san biva destruktivan prema sebi. Kreativan čovjek takođe sanja, ali njegov san nastoji da obogati svijet.

Prisjetio sam se Mikelanđela. On je prolazio kroz pijacu gdje su se prodavale sve vrste mermera. Tada je ugledao predivnu stijenu i upitao je za nju. Vlasnik reče: "Ako želite tu stijenu možete je odmah besplatno nositi jer mi samo zauzima prostor. Dvanaest godina niko nije čak ni pitao za nju; ni ja ne vidim neku vrijednost u toj stijeni."

Mikelanđelo je uzeo tu stijenu, radio na njoj skoro cijelu godinu, i napravio možda najljepšu statuu ikada stvorenu. Upravo prije nekoliko godina jedan ludak je pokušao da je uništi. To je bilo u Vatikanu; to je bila statuo Isusa Hrista koji je ležao na koljenima njegove majke Marije nakon što je skinut sa krsta. Ja sam vidio samo fotografiju, ali to je bilo tako živo kao da je Isus mogao svakog trenutka da ustane. On je iskoristio mermer na tako umjetnički način da vi možete osjetiti dvije stvari - snagu i nemoć Isusa. Na licu Isusove majke Marije su bile suze.

Upravo prije nekoliko godina je jedan ludak čekićem oštetio statuu koju je Mikelanđelo napravio, a kada su ga upitali zašto je to uradio, on je odgovorio: "I ja želim da postanem poznat. Mikelanđelo je morao da radi godinu dana na tome; potom je postao poznat. Meni je trebalo samo pet minuta da uništim cijelu statuu. Moje ime je obišlo cio svijet na naslovnim stranicama svih novina." Oboje ljudi je radilo na istoj mermernoj stijeni. Jedan je bio stvaralac, a drugi je bio ludak.

Kada je Maikelanđelo nakon godinu dana završio svoje djelo, on je pozvao onog istog prodavca mermera da ga posjeti jer je želio da mu nešto pokaže. Prodavac nije mogao da vjeruje svojim očima. Rekao je: "Gdje si našao ovaj predivni mermer?"

Mikelanđelo reče: "Zar ga ne prepoznaješ? To je ona ista ružna stijena koja je stojala pred tvojom radnjom dvanaest godina." A ja sam zapamtio taj događaj po tome što ga je prodavac upitao: "Kako si znao da se onaj ružni kamen može pretvoriti u ovu predivnu statuu?"

Mikelanđelo reče: "Ja nijesam mislio o tome. Ja sam sanjao da napravim ovu statuu, i kada sam prolazio pored one stijene, ja sam iznenad vidio Isusa kako me zove: "Ja sam zarobljen u ovoj stijeni. Oslobodi me; pomozi mi da izađem iz ove stijene." Ja sam vidio sasvim takvu istu statuu u toj stijeni. Ja sam tako napravio samo jedan mali posao; ja sam samo uklonio nepotrebni dio sa stijene, i tako su se Isus i Marija oslobodili njihovog ropstva." "

Bio bi veliki doprinos ukoliko bi čovjek iste veličine nalik Sigmundu Frojdu, umjesto da analizira bolesne ljude i njihove snove, radio na snovima psihološki zdravih ljudi, i ne samo zdravih već i kreativnih ljudi. Analiza njihovih snova bi pokazala da svi snovi nijesu potiskivanje. Analizom njihovih snova bi se dokazalo da postoje snovi koji su nastali iz znatno kreativnije svijesti od obične ljudske svijesti. Njihovi snovi nijesu bolesni, njihovi snovi su istinski zdravi. Cijela evolucija i svijest čovječanstva ovisi o takvim sanjarima.

Cijela egzistencija je jedno organsko jedinstvo. Vi ne držite ruke samo jedno drugome, vi se držite i za drveće. Ne dišete samo vi, cijela egzistencija diše sa vama. Univerzum je u dubokoj harmoniji. Samo je čovjek zaboravio jezik harmonije, a moj posao ovdje je da vas podsjetim na to. Mi nijesmo stvorili harmoniju; harmonija je vaša stvarnost. Vi ste samo to zaboravili. Možda je to tako očigledno da osoba to nastoji da zaboravi. Možda ste i rođeni u tome; kako onda možete razmišljati o tome?

Jedna stara priča govori kako je jedna riba koja je bila filozofski nadarena pitala drugu ribu: "Ja sam čula mnogo toga o okeanu, ali gdje je on?" A ona je bila u okeanu! Ona je bila rođena u okeanu, ona je živjela u okeanu; nikada nije bilo nikakvog odvajanja. Ona nikada nije vidjela okean kao nešto odvojeno od nje. Jedna stara riba uhvati mladu ribu-filozofkinju i reče joj: "Ovo u čemu smo mi je okean."

Ali mlada filozofkinja reče: "Mora da se šalite. Ovo je voda, a vi to zovete okean. Ja ću to ispitati sa nekim mudrijim osobama."

Riba je upoznala okean tek onda kada je bila uhvaćena u ribarsku mrežu i kada je bila izvučene iz okeana, kada je bila bačena u pijsak. Tada je po prvi put shavtila da je oduvijek živjela u okeanu, da je okean njen život i da bez njega ne može opstati.

Ali čovjek tu ima teškoće. Vi ne možete biti izbačeni iz egzistencije. Egzistencija je beskonačna. Ne postoji obala na kojoj vi možete zastati i gledati egzistenciju. Bilo gdje da ste, vi ćete biti dio egzistencije. Svi mi dišemo zajedno. Mi smo dio jednog orkestra. Spoznati to je veliko iskustvo - nemojte to nazivati sanjanje jer je sanjanje usljed Sigmunda Frojda dobilo pogrešno tumačenje. Inače, to je jedna od najljepših riječi, veoma poetična.

Samo ako ste smireni, samo ako ste radosni, samo ako bitišete u ovoj tišini, vi ćete osjetiti da ste sjedinjeni sa drugima. Kada razmišljate, vi ste odijeljeni od drugih jer tada o nečemu razmišljate, a druga osoba ima sasvim druge misli. Ali ako ste oboje smireni, svi zidovi među vama tada nestaju. Dvije tišine ne mogu ostati dvije. One se sjedinjuju.

Sve velike vrijednosti života - ljubav, tišina, blaženstvo, ekstaza, božanstvenost - čine vas svjesnim ogromnog jedinstva. Ne postoji niko drugi osim vas; svi smo mi samo različiti izrazi jedne iste stvarnosti, različite pjesme jednog istog pjevača, različiti plesovi jednog plesača, različite slike - ali slikar je jedan. Ali ne zovite to san jer nazivajući to snom, vi ne shvatate da je to stvarnost. A stvarnost je mnogo ljepša od bilo kog sna. Stvarnost je mnogo zanimljivija, raznobojnija, radosnija, razigranija od bilo čega što možete zamisliti. Ali mi živimo tako nesvjesno...

Prva nesvjesnost je ta da mi mislimo da smo odijeljeni. Ali ja želim da naglasim da nijedan čovjek nije ostrvo; mi smo svi dio jednog istog kontinenta. Postoje raznolikosti ali nas to ne čini izdvojenim. Raznolikost čini život bogatijim - dio nas je u Himalajima, dio nas je u zvijezdama, dio nas je u ružama. Dio nas je na ptičijim krilima, dio nas je u zelenilu drveća. Mi se prostiremo svuda okolo. Iskusiti to kao stvarnost će preobraziti vaš pristup životu, preobraziće svaki vaš čin, preobraziće cijelo vaše biće.

Vi ćete postati prepuni ljubavi; vi ćete postati prepuni poštovanja prema životu. Vi ćete po prvi put, po meni, postati religiozni - ne hrišćani, ne hindusi, ne muhamedanci već istinski, čisto religiozni.

Riječ religija je predivna. Ona potiče od korijena riječi koja znači okupiti one koji su u svom neznanju zastranili; okupiti ih, uzdići ih kako bi mogli vidjeti da nijesu odvojeni. Tada vi ne možete povrijediti čak ni drvo. Tada će vaša milostivost i vaša ljubav biti spontana - neće biti kultivisana, neće biti nametnuta. Ako je ljubav nametnuta, ona je lažna. Ako je nenasilnost kultivisana, ona je lažna. Ako je milosrđe obučeno, ono je lažno. Ali ako sve to dolazi spontano, bez nekog napora, tada je njihova stvarnost tako duboka, tako odabrana...

U prošlosti je u ime religije počinjeno mnogo zločina. Više ljudi je ubijeno od strane religioznih osoba nego od bilo koga drugoga. Svakako, sve te religije su bile krivotvorene, lažne. Stoga je potrebno da se rodi istinska religija.

Kada je H. G. Vels objavio svoju istoriju svijeta - ogromno djelo - ljudi su ga upitali: "Što mislite o civilizaciji?"

On je rekao: "To je dobra ideja, ali neko bi trebao da nešto uradi kako bi je ostvario."

Sve do sada mi nijesmo bili civilizovani, kulturni, religiozni. U ime civilizacije, u ime kulture, u ime religije smo počinili mnoga varvarska djela - primitivna, nehumana, životinjska. Tako je čovjek otišao predaleko od stvarnosti. On treba da se probudi i otkrije istinu da smo svi mi jedno. To nije nikakva pretpostavka; to je, bez izuzetka, iskustvo svih meditanata u prošlosti - da je cijela egzistencija jedna, da je jedno organsko jedinstvo. Zato nemojte brkati bilo koje divno iskustvo sa snom. Nazvati to san, odričete se njegove stvarnosti. Snovi treba da postanu stvarni, a ne da stvarnost zamijenite snovima.

Osho

Kreativnost