RAD KAO MEDITACIJA

Uvijek kada osjetite da nijeste dobrog raspoloženja i da se ne osjećate spremni za rad, upravo prije no što počnete da radite, tek na pet minuta, izdišite duboko. Tokom izdisanja osjetite da tako izbacujete iz vas vaše mračno raspoloženje. Nakon pet minuta ćete biti iznenađeni da ste se iznenada vratili u normalno stanje i da je slabost nestala, da mračnog raspoloženja više nema.

Ako možete vaš rad pretvoriti u meditaciju, to bi bilo najbolje. Tada meditacija nikada ne bi bila u sukobu sa vašim životom. Sve što budete radili može postati meditativno. Meditacija nije nešto izdvojeno; to je dio života. To je nalik disanju: isto kao što udišete i izdišete tako i meditirate. To je jednostavno samo promjena akcenta; ništa više ne treba učiniti. Stvari koje ste radili nemarno počnite raditi pažljivo. Stvari koje radili zbog nekog rezultata; na primjer, zbog novca... To je u redu, ali to možete unaprijediti. Novac je u redu, i ako vam rad donosi novac, to je dobro; čovjek treba novac ali to nije sve. Ako uzgred možete sakupiti još više zadovoljstva, zašto to propustiti? To je sasvim besplatno. Vi ćete raditi vaš posao bilo da ga volite ili ne, ali ako u to unesete više ljubavi, vi ćete sakupiti mnogo više stvari koje biste inače izgubili.

Svako ko je uključen u neki kreativni rad može od svog života učiniti meditaciju na način kako je Osho opisao u odgovoru na pitanje jednog slikara.

Umjetnost je meditacija; svaka aktivnost postaje meditacija ukoliko ste uneseni u to, zato nemojte ostati samo na nivou izvršioca. Ako ste samo tehničar tada slikanje nikada neće postati meditacija; vi treba ludački da budete u tome, da poludite za time, da se potpuno izgubite u tome: da ne znate gdje idete, da ne znate što radite, da ne znate ni ko ste.

To stanje neznanja će biti meditacija; dopustite da se to dogodi. Slikanje ne treba slikati već samo dopustiti da se dogodi – ali ja ne mislim da treba da budete lijeni, ne; tada se to neće nikada dogoditi. To treba da vas obuzme, vi treba da budete veoma, veoma aktivni ali ipak da ne učestvujete. U tome je sva vještina, to je sva suština stvari: treba da budete aktivni ali ne i činioci.

Stanite pred platno. Meditirajte nekoliko minuta: samo sjedite u tišini ispred platna. To treba da bude nalik automatskom pisanju. Vi uzmete olovku i sjednete u tišini; iznenada otkrijete trzaj u ruci koji vi nijeste učinili, vi znate da to nijeste vi uradili. Vi ste samo čekali to. Podsticaj je došao i ruka je sama počela da se kreće, nešto je počelo da se događa.

Na takav način vi treba da počnete vaše slikanje. Nekoliko minuta meditirajte, samo budite dostupni. Bilo što da se dogodi, vi ćete dopustiti da se dogodi. Vi ćete unijeti svu vašu stručnost da se to dogodi.

Uzmite četkicu i počnite. U početku radite sporo kako ne biste unosili sebe. Sasvim sporo. Neka predmet slikanja počne da protiče kroz vas sam od sebe, a potom se izgubite u njemu. Nemojte misliti na nešto drugo. Umjetnost treba da bude u svrhu umjetnosti, a onda je to meditacija. Ne treba dopustiti da nijedan drugi motiv uđe u to. Ja ne kažem da ne treba da prodajete vaše slike ili da ne izlažete; to je sasvim u redu ali to je samo uzgredno. To nije glavni motiv. Čovjek treba hranu i zbog toga prodaje slike, ali ga boli dok ih prodaje; to je skoro kao kada bi prodavali svoju djecu. Ali čovjek ima potrebu da to pokaže, i to je u redu. Vi se osjećate tužno, ali to nije bio motiv; vi to nijeste slikali da bi prodavali. To je prodano – to je jedna druga stvar – ali motiv ne postoji, inače biste ostali samo obični tehničari.

Vi treba da nestanete. Vi ne treba da ste prisutni, treba da sasvim iščeznete u vašim slikama, u vašem plesu, u vašem disanju, u pjevanju. Bilo što da radite, vi treba da se nekontrolisano izgubite.

Osho

Orange book