*** Uvijek nastojte da promatrate svoj dah kako ulazi, kako dah izlazi. Ako hodate, nastojte da promatrate svoja stopala kako se kreću. Ako govorite, posmatrajte. Ako slušate, posmatrajte. Ako jedete, posmatrajte. *** |

Ravnoteža
Teme |
RAVNOTEŽA
Osoba koja neprestano obavlja neki intelektualni posao nikada se ne opušta. Ona ne skreće svoju energiju u neki drugi pravac, zato njen um nepotrebno djeluje samo u jednom pravcu. To stvar dosadu. Misli, sve više misli, stalno dolaze i odlaze; energija se rasipa, gubi. Vi ne možete uživati u tome; naprotiv, vi ćete biti nezadovoljni i opterećeni sa tim nepotrebnim teretom. Ali um ili intelekt nije krivac. Pošto nije omogućena neka alternativna dimenzija, pošto nijesu otvorena neka druga vrata, energija neprestano kruži unutar vas.
Energija nikada ne može biti u zastoju. Energija znači nešto što nikada nije u zastoju, nešto što uvijek teče. Opuštanje ne znači da je energija u mirovanju ili spavanju; naučno gledano, opuštanje znači da tada energija teče kroz neki drugi kanal, u neki drugi pravac – ona je ušla u neku drugu sobu. Ali čak i ako je ta soba drugačija, ako nije sasvim drugačija od sobe u kojoj ste ranije bili, um se neće opustiti. Na primjer, ako radite na nekom naučnom problemu, vi ćete se moći opustiti samo ako čitate neki roman. Rad je drugačiji: baviti se naučnim problemom znači biti aktivan – veoma muški način – dok je čitanje romana pasivno, što je je sasvim ženski način. Čak i ako koristite isti um, vi ćete biti opušteni jer je to suprotna strana uma koji ste koristili. Vi ne rješavate ništa, vi nijeste aktivni; vi ste samo primalac, nešto primate. Dimenzija je ista, osim što je emocija, suprotna strana, bila u to unesena.
Na isti način, kada volimo, intelekt uopšte ne ulazi u igru. Tada se događa nešto sasvim suprotno: iracionalni dio vaše ličnosti ulazi u djejstvo. Inteligencija mora biti uravnotežena ljubavlju, a ljubav mora biti uravnotežena inteligencijom. Obično se ta ravnoteža nigdje ne nalazi.
Ako je neka osoba zaljubljena, i počne da zanemaruje neki intelektualni rad, i to će stvoriti dosadu. Čak i ljubav postaje naprezanje ukoliko je to neka dvadeset četiri časovna aktivnost. Kada se izgubi izazovnost, i uživanje se tada gubi: razigranost će biti izgubljena, i to će postati samo neki rad. Isto se događa i sa intelektualcem koji zapostavlja emocionalnu stranu svog bića.
Ta dva dijela, te dvije strane, moraju biti u ravnoteži, tek tada se rađa jedno cjelovito i individualno biće.
Osho
The Great Challenge