*** Svjesnost je vječna, ona ne poznaje smrt. Samo nesvjesnost umire. Zato ako ostanete nesvjesni, uspavani, vi ćete morati da ponovo umrete. Ako želite da se oslobodite sve ove patnje od ponovnog umiranja i rađanja, ako želite da se oslobodite točka rađanja i umiranja, vi ćete trebati da postanete postanete sasvim obazrivi. Vi ćete trebati da se penjete sve više i više do svijesti. *** |

Hipnoza
Teme |
HIPNOZA
Čovjek je živio pod uticajem moćne hipnoze. On je živio pod jakim uslovljavanjima: društvo je uslovilo tog čovjeka da živi tako, država mu je to nametnula, svještenici, političari, kulture, religije, bogomolje - sva njihova ulaganja su uložena tvoj duboki san, u tvoju duboku uspavanost. Oni ne žele da se probudiš. Kada se jednom čovječanstvo probudi, političari više neće biti potrebni. Kada se čovječanstvo prene iz sna, neće biti mogućnosti za svještenstvo: sve bogomolje, sve crkve, džamije, hramovi i sinagoge će tada nestati sa lica zemlje. Sva eksploatacija čovjeka je moguća upravo zbog njegove duboke uspavanosti. Rabljenje ljudi je moguće zbog toga što su oni ojađeni, osiromašeni - samo očajno čovječanstvo može ti iskorištavano.
To je jedan beskrajni krug: samo siromašan čovjek može biti korišten, a kada ga iskoristitie on postaje još više siromašan i nemoćan. Kada je u takvom položaju, ti ga možeš još lakše i više koristiti - to se tako i nastavlja.
Jedan sretan čovjek je i buntovan čovjek. Sreća je najveće buntovništvo. Nijedno društvo još nije dopustilo ljudima mogućnost da budu sretni - to je opasno, veoma opasno. Kako ćeš moći poslati ljude u rat ako su oni sretni? Kako ih možeš naučiti nekim ludostima nalik nacizmu, komunizmu, fašizmu, nacionalizmu? Ako su ti ljudi sretni, oni će se samo smijati tvojim besmislicama, tvojim ideologijama - oni će to primiti samo kao neku šalu - neće te ozbiljno shvatiti. Oni će se u čudu smijati kako neko može biti hrišćanin, ili kako neko može biti hindus, kako može biti muhamedanac; a poslije toga ići u rovove i boriti se jedan protiv drugoga, ubijati jedni druge, nemoćni da nađu drugo razrešenje.
Gudžijev je običavao da ispriča jednu parabolu. To je jedna veoma značajna priča. Meditirajte na tome.
Jednom je živio jedan veoma bogat mađioničar koji je imao veliko stado ovaca. On nije želio da zapošljava čobane, a nije ni želio da ogradi prostor gdje su ovce pasle. On je bio veoma škrt i podao čovjek. Ovce su uvijek lutale šumom, zalazile u doline i tako same živjele; naposljetku, poneka bi i pobjegla. One su znale da mađioničar želi njihovo runo i kože, a to one nijesu voljele.
Na kraju je mađioničar našao način kako da ih zadrži. On ih je hipnotisao sugestijom da su one besmrtne i da im se neće ništa dogoditi kada budu odrane - naprotiv, to će biti veoma dobro i prijatno za njih. Kao drugo, on im je nametnuo sugestiju da im je on veliki prijatelj i dobar gazda i da im se ništa neće loše dogoditi dok je on sa njima. A na trećem mjestu, on im je utuvio činjenicu da ako im se bilo što treba dogoditi, to se neće dogoditi baš tako, i ne baš tog dana, i da nema potrebe da oni o tome uopšte razmišljaju. Nadalje, on im je dao sugestiju da one zapravo i nijesu ovce: nekim od njih je rekao da su one bile lavovi, drugima je rekao da su orlovi, a opet nekima da su bili ljudi, a nekima čak i da su bili mađioničari.
Posle svega toga, sve njihove brige i strahovi da su ovce došlo je do kraja. One više nikada nijesu bježale i uvijek bi dolazile na vrijeme kada bi mađioničar trebao njihovu vunu i kožu.
Ova priča je jedna veoma dobra ilustracija situacije u kojoj se čovjek nalazi.
Ti si bio hipnotisan da ostaneš u siromaštvu i bijedi. Ti bi bio učen i uslovljavan da ostaneš u takvoj bijedi. A taj trik je veoma prefinjen. Na primjer - pokušaj da ovo shvatiš - prvo, svima je bilo rečeno da se sreća događa u budućnosti. To je apsurdno, to su besmislice. Sreća bitiše samo sada-ovdje. Ti ne treba da to postigneš, ti to nosiš u sebi - to je dio tvog najintimnijeg bića. Ali svako dijete je bilo učeno - bilo je pod stalnim sugestijama - da dok ne ostvari lično bogatstvo: veliku kuću sa duplom garažom, i sa svim namještajem i pogodnostima u njoj, veliki imetak u banci i uspjeh u društvu - neće biti sretno. Isto kao da sreća ovisi o nekim lagodnostima, kao da sreća ovisi o bilo čemu - sreća ne ovisi o nečemu; svako dijete se rađa srećno. Takve ambicije su stvarale samo bijedu, jad i patnju. To te nikada nije usrećilo, to je samo stvorilo nevolje i jad. Kada je samo jednom tvoj um postao ambiciozan tada je u njega usađeno sjeme jada. Tako vi nikada nećete biti sretni jer ta očekivana budućnost neće nikada doći, sjutrašnjica nikako da dođe a tvoje nade za sjutra nikako da se ostvare.
Ti možeš imati veliku kuću, ali nećeš sa time biti sretan jer uvijek može biti još većih kuća od tvoje, a to će ti nauditi, stvoriće ti osjećaj malodušnosti. Ti možeš imati predivnu ženu, ali u svijetu postoji na hiljade još ljepših žena - ni to te neće usrećiti. Ti ćeš imati novac, ali te ni to neće učiniti sretnim, uvijek može biti još više novca kod drugih. To je jedan trik: "više" je bilo usađeno u tebi nalik nekoj elektrodi - "Imaj više, onda ćeš biti sretan". Kako sada možeš imati više? Koliko god da imaš, uvijek možeš zamisliti još i više. Ti imaš deset hiljada rupija, ti možeš zamisliti dvadeset hiljada rupija. Kada dobiješ dvadeset hiljada, poželjećeš četrdeset hiljada. Kako ćeš zaustaviti to "više"? Ti nećeš moći dobiti više, sve što budeš imao uvijek će biti manje - a to će stvarati nevolje i očaj kod tebe.
Ti si bio učen još od najranijih dana svog života da upoređuješ. Usporedba i ravnanje sa drugima samo donosi bijedu. Svaka individua je neuporediva; niko nije ni nalik tebi - kako se onda možeš upoređivati? Komparacija je relevantna samo onda kada postoje dvije slične stvari - ti možeš uporediti jedan automobil "Ford" sa nekim drugim automobilom iste marke, oni su slični. Ali kako možeš uporediti dva čovjeka? Nemoguće. Obojica su tako osobeni i individualni da će svako upoređenje donijeti samo nevolje. Onog trenutka kada počneš upoređivati, ti si stvorio pakao oko sebe; a još od ranog djetinjstva si bio učen, svi su ti govorili: "Budi kao on. Pogledaj susjedovo dijete, kako je samo inteligentno - a ti si tako glup. Pogledaj ga kako je čist - a ti si uvijek musav i štrokav, prljav". Sada te od takvih upoređenja hvata muka. Ti si svoj: ne postoji niko nalik tebi, i niko neće biti nikada sličan tebi. Bog se nikada ne ponavlja. Ti si jedinstven. I zapamti, kada kažem "jedinstven" ja to ne govorim sa nekim komparativnim smislom - ja ne govorim da si ti nešto osobeniji od drugih, ja samo kažem da su svi jedinstveni. Jedinstvenost je veoma oubičajena - svi su jedinstveni i osobeni. Kada jednom otpočneš sa upoređivanjem, ti postaješ neurotičan - prije ili kasnije ćeš završiti na psihijatrijskom kauču.
Cvjetovi nijesu bolesni i nijesu očajni jer ne znaju da se upoređuju. Da li si ikada pomislio da se jedna ruža upoređuje sa drugom ružom? Nema upoređivanja, nema neuroza... usamljen, sretan, jedinstven, okrenut ka Bogu.
Upoređivanje stvara tenziju, tjeskobu i jad. A te stvari su ti bile nametnute: ti si bio učen da si hrišćanin, hindus ili muhamedanac - kako se svijest može poistovjetiti sa ideologijama? Ideologije su samo proizvodi uma, svijest je znatno izvan toga, znatno ispred toga. Ideologije su samo izvjesne fikcije, izmišljene teze - one nemaju ništa sa istinom. Istina je tvoja svijest - ali ti si više pažnje poklanjao ideologijama a zaboravio na istinu. Ti si se nepotrebno borio, sukobljavao, dokazivao, argumentovao, izazivao, odbijao. Ti si bio naučen da je neko Indijac, da je neko Japanac, da je neko Kinez; da je neko političkog uvjerenja - komunist, fašist, ovo ili ono - hiljadu i jedna bolest ti je bila nametana... a ti samo želiš da budeš sretan. Ti samo želiš da sve to odbaciš.
Ti to možeš odbaciti, ti to možeš odbaciti iz iste stope - nema nikakve potrebe da se to postepeno odbacuje. Ako to budeš odbacivao malo po malo, ti nikada to nećeš sasvim odbaciti - ti ćeš to u međuvremenu i dalje nositi sa sobom, ti ćeš to tako podržavati, bićeš tome od znatne pomoći. Zato nastoj da to odmah odbaciš, u samo jednom trenu, presjeci to jednim zamahom mača: taj zamah ja nazivam razumijevanje. Jedna inteligentna osoba, uvidjevši ovo, to odmah odbacuje. Iznenada, ja kažem. Ja vam ne kažem da o tome treba razmisliti. "Sjutra ili prekosjutra ću o tome razmisliti i odbaciti" - tako će on ponovo zapasti u bijedu i nevolje. Sjutra? – a onda nevolje dolaze. Ili on kaže: "Kako da to odbacim ovog trenutka? Za to su potrebne pripreme: ja ću poći u Joga školu i praktikovati joga asane i dubiti na tjemenu - tada ću to odbaciti. "Ti to tako nikada nećeš odbaciti. Ako ti to ne možeš odbaciti dok ti je glava na pravom mjestu, ti to nećeš moći riješiti kada ti je glava na pogrešnom mjestu! Dubeći na tjemenu, ti ćeš postati još gluplji, zaluđeniji. Dubeći na glavi je veoma opasno: tada mnogo više krvi dolazi do tvog mozga. A moždani zalisci su veoma suptilni - kada previše krvi dođe do mozga, moždani zalisci mogu biti oštećeni. Ti nikada nećeš naći jogina koji je i inteligentan - to je nemoguće. On će biti dobrog zdravlja - to je jedna stvar - ali neće biti i inteligentan. Ti ćeš otkriti mnoštvo gluposti u njegovom rasuđivanju. On će biti zdrav nalik životinji. Životinje su znatno zdravije od ljudi, naravno, a jedan od razloga zašto su one ostale neinteligentne je u tome što je njihova glava uvijek bila nadolje, što je uvijek krv išla ka mozgu. Čovjek je razvijao svoju svijest zbog toga što je stao na noge, što je ispravio leđa i uzdigao glavu, što mu je glava došla u smjeru protivnom gravitaciji. Sada, usled gravitacije, glava ne može dobiti previše krvi. Na taj način, suptilne vijuge u mozgu mogu da se razvijaju: te suptilne vijuge u mozgu su tvoj bazični mehanizam za inteligenciju.
Zato, ako ti misliš da ćeš nešto raditi sjutra, da ćeš se sjutra za to pripremiti, i da ćeš se onda osloboditi toga, da ćeš odbaciti to, ti onda to nijesi previše dobro shvatio. To je isto kao kada ti zmija pređe preko puta, i ti kažeš: "Prvo ću se za ovo pripremiti, pa ću onda odskočiti u stranu". Zmija nije tako glupa kao ti... a ja vjerujem da ni ti nećeš to uraditi - onog trena kada vidiš zmiju, ti ćeš odmah skočiti. Akcija je pravovremenost, iznenadnost; ti ćeš tako iskočiti sa takvog puta! To je ono što ja govorim - jedan zamah mača. Ako me pravilno razumijete tada ćete jednostavno odmah prestati da budete hindusi, muhamedanci, hrišćani, Englezi, Amerikanci, Indijci - ti ćeš jednostavno odmah odbaciti usporedbu. Ja kažem "jednostavno" - ti se nećeš uopšte pripremati za to; ti ćeš jednostavno odbaciti ideju o “više” jer ćeš to vidjeti. To samo donosi nevolje. Ti ćeš prestati da upoređuješ. Kada se upoređivanje prekine, prekinuće se i ideja o "više", i lude ideologije će biti srušene, iznenada ćeš vidjeti kako se užitak izdiže u tvom biću, slavlje – to te čekalo. Hipnoza je prekinuta.
Teškoća nije u tome da ti upravo ovog trena ne možeš to odbaciti - ti to možeš. Ali ti to ne želiš jer si postao previše odomaćen sa time. Ti govoriš da želiš da budeš sretan, ali ti se plašiš sreće. Zapravo, tebi i nije stalo da budeš sretan. Ti si živio sa tom hipnozom previše dugo, ti si se u tome previše odomaćio: ako se budeš udaljio od toga, ti ćeš ući u nešto nepoznato, u nešto nejasno - to stvara jezu i strah. Ti si postao vičan tome, naviikao si se na to, sada te to više ne vrijeđa ni dotiče, postao si tup i umrtvljen. Ti to sada možeš nositi sa sobom. Čovjek ima velike mogućnosti da bude nečemu prilagođen - nekom ponašanju, nekoj situaciji, nekoj bolesti, nekoj bijedi; čovjek posjeduje beskrajne mogućnosti za prilagođavanje. Ti si tako postao prilagodljiv svemu tome. Ti nijesi sretan - to je sigurno - ali nijesi ni očajan. Bijeda i jad su postali tvoji saputnici.
Čuo sam...
U jednoj prodavnici krstova i vjeskih relikvija ušao je čovjek i spustio veliki krst koji je nosio na ramenima. Potom je iscrpljen od umoras sjeo na pod prodavnice.
"Šta mogu da uradim za vas", upitao je prodavač.
"Želim da promijenim moj teret, reče napaćeni, ovaj je previše težak za mene, savijam se pod teretom."
"Vrlo dobro", odgovori prodavač. "Pogledaj sve ove krstove i vidi koji ti najbolje pristaje".
Tako je čovjek počeo da razgleda i proba krstove po radnji. Prvi koji je probao na trenutak mu se učini dovoljno lak, ali kada je počeo hodati okolo uvidio je da nije baš tako lagan, zapravo, bio je još i teži od onog starog. Tako je nastavio da proba sve redom dok nije, naposletku, otkrio jedan koji je bio nešto lakši od svih drugih. "Ja mogu lako nosti ovaj, nije tako težak, mogu se lako nositi sa njim", rekao je prodavcu. "Mogu li dobiti ovaj?"
"Vrlo dobro", odgovori prodavač. "Ali to je isti onaj što si donio sa sobom".
Ljudi postaju naviknuti... Ako si nosio jedan određeni bijedni teret, određeni krst tjeskobe, muke, ti se vremenom navikneš na to - to skoro postaje dio tebe samog. Sada će sve drugo i novo biti znatno uznemiravajuće: sa nečim novim, ti moraš učiti novi način bitisanja. A sreća? - ti si zaboravio sami jezik toga. Ti se više i ne sjećaš što sreća podrazumijeva; ti se ne sjećaš da si ikada to iskusio. To ti izgleda tek kao neki san - veoma krhak, nikako dovoljno čvrst da se za njega uhvatiš; ti ga ne možeš više ni uhvatiti i osmotriti.
Što podrazumijevaš pod srećom? Kada si zadnji put bio sretan? Možeš li se sjetiti da si ikada bio sretan u svom životu - da si stvarno bio sretan? Kada se osvrneš za sobom, bićeš iznenađen - čitav život će biti nalik pustinji. Ti si se samo nadao... ali nikada nijesi okusio sreću. A sada je taj pustinjački život nešto nalik onome što obično podrazumijevate kada kažete: "Ja sam". To je samo tvoj ego - sva ta boleština, sve to kancerogeno stanje, sve te muke i nevolje, sve te neuroze - sve je to ono što ti zoveš "Ja". To je samo tvoj ego. I kada ti kažem da odbaciš ego, ti na to odgovoriš: "Kako mogu odbaciti ego? Zašto bih se predao? Kome bih se predao? Zašto bih se nekome predao?" To "Ja" nije ništa drugo do tvoja prošlost. Pogledaj bolje i dublje u to, analiziraj malo to - ništa nećeš naći u tome sem bijedu, jad i tugu... uvrede, iritacije i noćne more... košmare. Ali ti se i dalje boriš za to. Ti još nijesi spreman da to odbaciš, spreman si samo da još više zaglibiš u to.
Predati se, jednostavno znači nešto shvatiti. Shvatiti da je dosta tog "Ja" - sada to treba odbaciti. Onog trenutka kada odbaciš to "ja", oslobodio si se svih hipnoza koje je društvo vjekovima nametalo tvojoj duši. Onog trena kada budeš odbacio svoj ego, ti ćeš odbaciti i državu, religiju, crkvu, društvo, roditelje, školu, univerzitet, civilizaciju, kultutu: tako ćeš se lišiti svih uslovljavanja. I tada ćeš uočiti jedan ogromni izvor blaženstva u sebi. To je bilo tu, u tebi, čekalo je - samo se oslobodi težine, i proljeće će ponovo doći. Ti si rođen sretan - svako dijete je rođeno sa srećom. Svako dijete je rođeno da bude sretno - čitav ovaj život je samo jedno veliko slavlje. Ali postoje ljudi koji ti ne dopuštaju da budeš sretan. Da li si to uočio? Uvijek kada osjetiš da si sretnan, ti tada osjetiš, sa jedne ili druge strane, neka krivica se javlja - isto kao da tada radiš nešto loše. Kada si nesretan, ne postoji krivica; ako si sretan, krivica je tu. Mora da si radio nešto loše ako se osjećaš sretan?
Ljudi mi dolaze i govore da rade meditacije, da plešu, da pjevaju, da sreća dolazi kao lahor... ali i krivica tada dođe. Osjete da je sav svijet jadan..., a da se oni osjećaju sretnim? Svi su tako jadni i siromašni, a ja se osjećam sretnim? Ne, to nije dobro. Kako ja mogu tada biti sretan?" Ljudi to čak pitaju, oni me pitaju: "Kako možete biti sretni kada je sav svijet jadan i siromašan?" Oni misle, ukoliko bih i ja bio jadan, čitavi svijet bi bio nešto manje jadniji i manje siromašniji. Ne, bio bi samo još jadniji - jedan više! Ako bi makar i jedna osoba bila sretna - makar toliko bi tereta bilo skinuto sa ovog napaćenog svijeta.
Osho
Božanski spjev