JEDINSTVO

ČOVJEK JE ROĐEN BUDAN, a onda je zaspao. Čovjek se rodio sjedinjen, a onda se izdijelio. Čovjek se rodio kao individua, a onda se uspavao i usnio kako je u masi. U tome je sav problem, sav posao, sav izazov života. To se mora shvatiti. To je traganje: mi tragamo za onim što smo u početku bili. Tražimo ono što smo zapravo mi. Tražimo ono što nijesmo nikada izgubili, samo zaboravili; samo smo postali zaboravni. Možda je to i zaboravno, možda smo i zbog toga postali zaboravni.

Isus je rekao: Dok ne postaneš ponovo nalik djetetu, nećeš moći ući u kraljevstvo Božije. Njegovo ukazivanje je sasvim jasno. Dok se ne vratiš prapočetku, dok se ne okreneš ponovo pravom svom izvoru ... Jedne je noći namjernik upitao Isusa: "Što treba da uradim da bih spoznao Boga?" Isus je na to odgovorio: "Dok se ponovo ne rodiš, ti ga nećeš moći upoznati". Pojedinac se mora vratiti ka prapočetnom prostoru, tamo gdje smo svi mi bili prije no smo se rodili.

Legenda kaže kako Isus nije htio učiti azbuku, slova. On nije dopuštao učitelju da ga uči slovo beta, drugo slovo u pismu, sve dok mu učitelj ne bi do tančina objasnio prvo slovo, alfu. I naravno, učitelji to nijesu mogli objasniti. Broj jedan je broj na kojem aritmetika počiva, broj jedan je broj na kome počiva svaka individua, na kome počiva čitav univerzum, koncept Boga i stvarnosti. A dijete Isus je bilo uporno: "Dok mi ne objasnite što znači broj jedan, ja ne pristajem da učim naredna slova. Prvo mi recite što je alfa. Tek tada ću biti spreman da pređem na drugo slovo - betu". I pošto mu to nijesu mogli objasniti on je odbio da više ide u školu.

Ni ovo, kao ni mnogo drugog, nije zabilježeno u hrišćanskom jevanđelju. Ovo je jedna od najstarijih priča esenske tradicije. Ova priča je bila prenošena vjekovima sa Majstora na učenike. To je jedna od najznačajnijih priča o Isusu: njegovo insistiranje da se prvo mora naučiti broj jedan jer je to u osnovi svega.

Kada si se probudio bio si sjedinjen, jedan. Kada si se uspavao, postao si raznolik, mnoštvo je tada dospjelo do tebe. Da li si ikada primijetio da u snu glumiš mnoge uloge istovremeno? A ujutro kada se probudiš bivaš ponovo jedan. U snu si sanjar, ti si sanjano; ti si tada upravitelj snova, ti si glumac, ti si ta priča, ti si pozornica, i ti si publika. Ti bivaš mnoštvo, postaješ razlučen, postaješ svjetina. U snu, ti više nijesi sjedinjen. Kada se probudiš sve to ponovo biva sjedinjeno u jedno. Hindusi ovaj sav svijet nazivaju zemlja snova - maya. Mi smo uspavani. Zato je sasvim svejedno da li tragamo za jedinstvom ili za svjesnošću; jer biti svjestan ti bivaš sjedinjen - ili, biti sjedinjen je isto što i biti svjestan.

Sada mi dopustite da vam objasnim kako smo mi na mnogo načina, na hiljade načina, tragali za jedinstvom. Dijete je rođeno. Njegova prva funkcija u svijetu je hranjenje; njegova prva funkcija u svijetu da apsorbuje materiju. Traganje je započelo: materija traži da sretne materiju. Materija ima potrebu za jednim organskim jedinstvom sa drugom materijom: materija je privučena drugom materijom. To je prva ljubav - hrana. Hrana daje prvo zadovoljstvo djetetu. Kada ste zadovoljni posle nekog dobrog obroka ili posle ispijanja vode, to zadovoljstvo je osjećanje jedinstva: materija je spolja bila apsorbovana od iznutra, unutarnje i spoljnje se srelo. To susretanje nije tako duboko - i ne može biti, to je samo materija, to je veoma površno ali je ipak prisutno. Hindusi to nazivaju prva čakra, muladhar. Mnogi ljudi žive u toj prvoj čakri. Oni samo nastoje da jedu i da se prazne. Njihov čitavi život se sastoji u tome da unose materiju i da tu materiju potom izbacuju; njihov život je veoma mehaničan. To je veoma plitko - tek samo jedan mali tunel. Muladhar je tek jedan mali otvor u tvom biću odakle svjetlost dopire do tebe, i odakle ti ulaziš u egzistenciju. Najmanji mogući otvor je muladhar - prvi centar. Taj centar djeluje jer dijete mora da opstane; ono prvo mora da uzima hranu, inače bi umrlo. To je razina opstanka - ali pojedinac neće živjeti samo za hranu. Ako ti živiš samo da bi jeo, ti tada uopšte i ne živiš. Ti tada samo čekaš na smrt. Tako si odabrao tek jedno malo zadovoljstvo, jedno tako uobičajeno zadovoljstvo - samo golicanje, i ti ćeš i završiti sa tim malim zadovoljstvom. A nevjerovatno velike mogućnosti te okružuju ...

Pogledaj samo svoj život. Ako si previše privučen hranom, nastoj da budeš nešto svjesniji. To je tek prvo traganje prema sjedinjenju. Sada čak i naučnici, neki luckasti fizičari, tvrde da su atomi sjedinjeni iz ljubavi. Riječ "ljubav" ne izgleda dobra za upotrebu, ona izgleda antropomorfno, ali već danas nekoliko hrabrih fizičara govore da to objašnjava nešto. A to se tako mora i prihvatiti jer za to još ne postoji drugo objašnjenje. Zašto su elektroni, protoni i neutroni zajedno? Tu mora da postoji određena vrsta spoja, neko privlačenje. Mora da postoji neko jedinstvo, mora da se tu odvija neka ljubavna avantura - na nižem nivou, ali mora da postoji neka ljubavna avantura - inače, zašto se oni ne bi razišli? Vi to možete nazvati i gravitacija, možete to shvatiti kao magnetizam, možete to zvati elektro-polje, ili bilo kako vas volja - ali ljubav izgleda kao najbolja riječ jer ona može objasniti čitavi spektar od najniže do najviše vrijednosti. Ljubav izgleda kao jedna najpogodnija riječ: čitav spektar je uključen u to. Kada jedeš, i kada si previše okupljen sa hranom, ti tada tek učiš prvu lekciju iz ljubavi - elektroni, protoni, neutroni se privlače; tvoje tijelo privlači drugu materiju koja je izvana. Naravno, tu postoje izvjesna zadovoljenja jer uvijek kada je u pitanju neko sjedinjavanje tada je prisutno i zadovoljstvo, tu postoji zadovoljenje - ali to je veoma nisko zadovoljenje, najniže. Pojedinac mora naučiti da se otisne iza toga. Odatle sva religiozna učenja preporučuju gladovanje.

Gladovanje, u tom smislu, ne znači skapavanje, gladovanje ne znači da treba da ubijaš svoje tijelo, da treba da budeš destruktivan prema sebi, ne. Gladovanje samo znači: daj sebi samo onoliko koliko ti je stvarno potrebno, tako da bi mogao biti sposoban da pređeš na drugi plan, da budeš u prilici da možeš da uđeš u drugi centar. Ako si previše opterećen hranom, ti ćeš biti zatvoren hranom: postaćeš previše materijalan. Pojedinac ne bi smio biti previše okrenut hrani, kao i što ne bi smio biti previše opsjednut gladovanjem, takođe. Tako se ravnoteža uspostavlja. A samo kroz ravnotežu je moguć razvoj.

Drugi centar je svadhisthan. Kada je dijete zdravo, kada je zadovoljno, njegovo tijelo je čitavo, ono počinje da se nameće. Žudnja za dominacijom se već budi kod djeteta, dijete već na tom nivou postaje nalik političaru. Ono se tada smješka ljudima jer zna ako se smješka da ljude stavlja pod svoj uticaj. On počinje plakati, vrištati, jer zna da ako to radi, majka će doći da mu udovolji. Kada se jednom fizička potreba kod djeteta ispuni, ono počinje da dominira nad drugima oko sebe; u njemu se budi jedan novi poriv, jedna nova životna potreba da dominira. I to je jedan novi napor da se uspostavi jedinstvo - jedinstvo između dominatora i onoga nad kojim se dominira. Uvijek kada dominiraš nad nekim, ti bivaš, na određeni način, sjedinjen sa njime. Uvijek kada ti se neko preda, ili se ti nekome predaš, to je prilika da se ostvari jedinstvo. Odatle je činjenica da svi u svijetu nastoje da dominiraju jedno nad drugim - supruge nastoje da dominiraju muževima, muževi dominiraju ženama, roditelji djecom, a i djeca dominiraju, na svojstven način, roditeljima. Čitavi svijet nastoji da dominira. Ako to možeš pravilno shvatiti, i to je, takođe, traganje za jedinstvom.

Uvijek kada pobijediš neku osobu, kada postaneš njen posjednik, ti tada apsorbuješ tu osobu u svoje biće. Njena vitalnost je upijena, njena životna energija je sjedinjena sa tobom. To otvaranje je nešto veće od prethodnog - nešto prostraniji ulaz. A osoba koja je opsjednuta hranom je znatno zatvorenija od osobe koja je opsjednuta dominacijom, vlašću - potrebno je kretanje ka naprijed. U životu ovog drugog je nametnut određeni vid odnosa - ne baš dobrih, jer dominantna veza ne može biti baš najbolja, to počinje sa silom, agresivnošću, sa ružnim stvarima - ali je i to neka vrsta odnošenja. Političari su vrsta ljudi koji žive u tom drugom centru. Izjelica živi u prvom centru, političari žive u drugom stanju svijesti, a potom dolazi treći centar - manipura: muško i žensko žele da se sretnu, da se sjedine, da budu jedno. U Bibliji je napisano: Bog je stvorio Adama po svojem liku. Sada se jedna stvar mora shvatiti. Adam sada mora biti oboje, Adam sada mora biti i Adam i Eva - inače Eva nikako ne bi mogla biti stvorena iz Adamovog tijela. U hebrejskom poimanju stvari je jasno naznačeno: Bog je stvorio biće Adam-Eva. Prvo stvoreno biće nije bilo ni muško ni žensko: bilo je oboje. To biće nije bilo ni on ni ona, to je bilo oboje: to biće je bilo jedinstvo. Samo je iz tog jedinstva bilo moguće stvoriti ženu.

Ako pitate naučnike, dijete koje raste u majčinoj utrobi prvih nekoliko mjeseci nije ni muško ni žensko: ono je oboje. Malo po malo se potom razlike stvaraju, tek nakon nekoliko mjeseci se počnu formirati određene osobine: muške ili ženske. Prva ćelija, ameba, je i muška i ženska - ona još nije podijeljena. I zato reći da je Bog stvorio Adama, nije sasvim ispravno. Moja lična sugestija je: Bog je stvorio Adam-Evu. To je za mene samo jedna riječ. Po meni je Bog prvo stvorio biće Adam- Eva, a tek kasnije ih je odvojio. Usled tog razdvajanja kod njih je uvijek veoma izražena želja za ponovnim sjedinjenjem. Zato svaki muškarac traži ženu, i svaka žena traži svog muškarca. Mi smo u stalnom traganju za suprotnim, za krajnje suprotnim. Bez onog drugog život izgleda neispunjen, bez onog drugog nam uvijek nešto nedostaje, izgleda ti kao da si samo polovina, da nijesi cio. Odatle je proisteklo toliko puno težnje za ljubavlju, za voljeti i biti voljen. To je treća čakra - manipura: potreba da se muško i žensko sretnu i budu jedno.

Dok je niža priroda u pitanju ovo je najviši centar. U nižim tri čakrama, seks je najviši centar. Proždrljivci se samo nagomilavaju: oni su najružniji ljudi na svijetu. Oni nikada ne dijele sa drugima - bijednici, bogataši, škrtice, eksploatatori. Nešto malo bolji od njih su političari - oni se makar odnose. Ali oni su previše opasni jer su njihove veze dominante. Oni znaju samo jedno: ili da dominiraju ili da budu pod dominacijom. Njihov sav jezik i ophođenje je nehumano. Oni ne poznaju nikakav humani odnos: oni samo poznaju rat, nasilje, agresiju. Oni samo znaju da budu tako dominantni da se svi okupljaju oko njih. To je radio Aleksandar Veliki, to je radio Hitler - nešto malo bolje, makar su se ispoljavali. Oni su se loše ispoljavali, ali su se barem ispoljavali. Prvi se ispoljavaju i vežu za stvari - novac, hrana, kuće, automobili. Drugi se vežu za osobe. Njihove veze još nijesu pomena vrijedne, ali i to su neke veze - neki početak, neki mali početak, veoma primitivan, - ali i dalje je to neki odnos. Treće je odnošenje putem seksa, odnošenje dvoje voljenih: pjesnici, umjetnici, slikari, oni bitišu u trećem centru - estetičari. Treći centar je najviši od najnižih centara - tu osoba počinje da dijeli sa drugima. A ako voliš neku osobu, ti nikako ne možeš dominirati njome. Zapamti to: ako želiš da dominiraš nekim, tvoja ljubav je još zatrovana drugim centrom - to još nije prava ljubav. Ako stvarno voliš, ti tada želiš slobodu sebi i želiš slobodu svojem voljenom, takođe. Ljubav oslobađa, daje ti nezavisnost - jer ljubav ima svoju ljepotu samo onda kada je to proizišlo iz slobode. To više nije dominacija, to je darivanje, dijeljenje sa drugim: ti si sretan kada možeš da podijeliš svoju energiju sa drugim. Ali ni to još nije dovoljno humano, to još nije pravo ljudsko odnošenje, i životinje to mogu raditi, mogu to raditi veoma uspješno - čak i bolje od ljudskih bića. Ali u tom stadijumu se traganje nešto izdiže.

Onda kada se muškarac i žena stvarno sastanu i orgazam se dogodi, ti ćeš tada imati prvi bljesak, jedan veoma udaljeni bljesak božanskog. Odatle je proistekla privlačnost seksa, odatle je žudnja za dubokim seksualnim orgazmom jer se osoba tada ogleda u tome - tek na trenutak, čak i na tren, tek u magnovenju ... munjevitim prolazom bljeska ... ali Bog je tuda prošao.

Opsjednuti hranom su još veoma daleko od toga - čak ni bljeska tu nema. Moć opsjednutosti je veoma ružna, veoma agresivna, previše u pokretu - tako taj bljesak nije moguć. Sa jednim dubokim seksualnim ljubavnim aktom, Bog dobija priliku da po prvi put prodre u tebe. Prvi zračak samadija ulazi u tebe putem seksualnog orgazma - čovjek počinje da misli na samadi samo podstaknut seksualnim orgazmom - trenutak blaženstva tek tada postaje moguć kada se dvije osobe susretnu tako duboko da nestanu jedno u drugo, da njihove granice više ne postoje, da na neki čudan način njih dvoje počnu da vibriraju iz jednog centra, da oni više nijesu dva srca, da nijesu više dva tijela koja odvojeno dišu, da su postali jedno. Ritam se uspostavlja, oni sada žive u skladu jedno sa drugim. A taj ritam je tako moćan, tako snažan da se oboje gube u tom ritmu, oboje se predaju tome. I zato zapamti, sa drugim centrom pokušavaš da nekog poraziš, da ti se neko preda; a i taj drugi, takođe, ima istu namjeru. A u trećem centru se oboje predajete nečemu što je van vašeg domašaja, što je izvan vas. Oboje se tada predajete bogu ljubavi. Oboje se predajete orgazmičkom sjedinjavanju u seksualnoj energiji: u tom predavanju se oboje poništavate. Na jedan trenutak vi bivate i Adam i Eva zajedno.

A Biblija kaže: Bog je svijet stvarao po svom liku. Kada su se Adam i Eva stvarno sreli, lik Božiji se ponovo oslikao u tvojoj svijesti. Tvoje jezero svijesti odražava božanski mjesec ... i dalje je to daleko, ali je već prvi bljesak dopirao do tebe. Muladhar je materijalan, to je tek prvi centar. Svadhisthan, drugi centar, je životan. Treći, manipura je psihosomatski centar: to je najviše jedinstvo nižih svjetova - trenutačno, naravno, ali od veoma velikog značaja. Četvrti je anahata: to ide iza seksualnosti, postaje biti čista ljubav. Kada vidiš cvijet, kada vidiš ružu, i kada tvoje srce zatrepti sa time, tu nema seksualnosti. Tu nije u pitanju muškarac i žena, tu nema podijeljenosti - ti si jednostavno ganut ljepotom. Ljepota ne ovisi o muškarcu i ženi, ljepota je iza njih. Kada pogledaš noću puno nebo zvijezda, ti iznenada budeš ganut do najdublje tačke svog bića. Jedna velika radost se javi ... ti se počneš susretati sa zvijezdama. Tu nema nikakvog pitanja o muškarcu i ženi, tu nema yin i yang - tu nema nikakvog pitanja podijeljenosti.

Ljubav ide iza podijeljenosti, iza polariteta, a seks ostaje u okviru polariteta. Seksu treba suprotnost, ljubav ne treba suprotnost. Odatle je u seksu uvijek prisutan neki suptilni konflikt jer sa suprotnim harmonija nikada ne može biti potpuna. Možda i na tren ... ponovo se konflikt uočava. Ljubavnici se stalno bore. Zapravo, to psiholozi kažu, kada se dvoje ljubavnika prestanu sukobljavati, to će značiti da je ljubav iščezla. Ljubavnici su intimni neprijatelji. Oni nastavljaju da se prepiru, da gunđaju. Da, postoje i trenuci kada se oni sasvim uspokoje, kada se pretope jedno u drugo, ali to su veoma rijetki trenuci. Sa ljubavlju, polariteti se isključuju. Ljubav je nešto više nalik prijateljstvu. Ti možeš voljeti drvo, možeš voljeti kamen, možeš voljeti zvijezde, možeš voljeti travu, možeš voljeti bilo što. Ljubav nema ništa sa muško-ženskom podijeljenošću. Ljubav je nešto van suprotnosti - odatle je i sjedinjavanje moguće. To je četvrta čakra - anahata - čakra srca. I tek sa tom četvrtom čakrom, ti stvarno postaješ biti human. Sve do treće, ti si dio životinjskog carstva, jedna od životinja - ništa drugo, ništa posebno. Tek sa četvrtim, ti postaješ nešto posebno, jedinstveno; ljudskost se u tebi rodila, ti si postao ljudsko biće.

Zapamti, samo zbog izgleda ljudskog bića ne znači i da si stvarno ljudsko biće. Samo sa četvrtim centrom, to počinje da djeluje, ti samo tada postaješ ljudsko biće, postaješ čovjek. Mnogi ljudi umiru kao životinje; oni se nikada ne izdignu iznad seksualnosti. Oni nikada ne spoznaju da postoji vrsta ljubavi koja je izvan podijeljenosti i koja je ogromno ispunjenje jer u takvoj ljubavi ne postoji konfliktnosti. Ljubav je neuslovljena, seks je uslovljen nečim. U seksu postoji uzimanje i davanje. U ljubavi se ti jednostavno slivaš. Ti ne pitaš, ne tražiš, tu nema nikakvog zahtjeva. To ne znači da ništa ne dobijaš - ti dobijaš previše - ali ti to ne tražiš. To jednostavno dolazi samo po sebi: čitava egzistencija ti se vraća, vraća se sa ehom. U četvrtom centru ponovo se ostvaruje jedinstvo: niže i više se susreću. Zapamti to sjedinjavanje jer se mi, malo po malo, krećemo ka tom jedinstvu. Na prvom planu se materija susreće sa materijom. Na drugom planu se životnost sreće sa životnošću. Na trećem planu se suprotnosti susreću: muško se susreće sa ženskim, yin sreće yang. U četvrtom - anahata - niže se susreće sa višim. Prvo su tri niža centra a onda se ukazuje anahata: anahata su međuprostorna vrata - most.

U tvom četvrtom centru Bog se susreće sa spoljnim svijetom, neispoljeno se susreće sa ispoljenim, nepoznato sreće znano, domaćin se susreće sa gostom, um se sreće sa ne-umom. Srce je jedan najtajnovitiji centar u čovjekovom biću. I sve dok tvoje srce ne počne djelovati, ti nećeš znati što je svrha života. Sa srcem je prvi početak viših sfera. Prostranstvo se otvara ... ti izlaziš vani iz podzemnog mraka. Anahata je jedan veliki otvoreni prozor; to ti omogućuje nebo, i to nebu omogućuje da prodre u tebe. Ti to možeš i drugačije reći; u anahata centru, u ljubavi, nesvjesno i nadsvjesno se susreću. Ili, to možeš još i ovako reći: u anahata centru, u ljubavi, seks i molitva se susreću. Seks je niži od ljubavi, molitva je viša od ljubavi. A ljubav je jedna velika tajna. Nešto tu još ima od seksa, naravno, a nešto ima i od molitve. Odatle se nijedna druga tajnovitost ne može uporediti sa ljubavlju. Tu još ima nečega od seksa: ako ti voliš drvo, ti ćeš nastojati da ga zagrliš, ti ćeš nastojati da ga dotakneš na isti način kao što dotičeš lice svog voljenog. Ako voliš stijenu, ti nastojiš da je poljubiš na isti način kao što ljubiš usne voljenog - nešto od seksa je još tu, nešto se još vuče od prošlosti. I isto tako, kada poljubiš stijenu, to je izvjesno poštovanje, čak strahopoštovanje, veliko čudo. Ti si prepun, poštovanja, prepun si molitve; to je jedna vrsta štovanja i blagonaklonosti.

U ljubavi se molitva i seks susreću. Ako nijesi dovoljno budan, ljubav može zapasti u niže sfere i postati seksualna. Ako si, pak, dovoljno svjestan ljubav se može više izdići i postati molitvena. To se mora zapamtiti. Ljubav je veoma krhka. Zato postoji više mogućnosti da ljubav zapadne u niže sfere i postane seks. Kada po prvi put budeš zaljubljen u ženu ili žena bude zaljubljena u muškarca, tu može i da ne bude seksa. Prije ili kasnije će se seks pojaviti. Kada po prvi put ugledaš neku prelijepu ženu, tada se mora pojaviti duboko poštovanje, skoro strahopoštovanje - isto kao da si ugledao samog Boga. Kada pogledaš u oči neke lijepe žene, iznenada se otvaraju vrata misterioznosti. Tada ne razmišljaš na način seksa, tijela ili požude; ti uopšte nijesi zainteresovan za to. Nešto više te izaziva. Ali se tada zaljubiš, zapadneš duboko u zaljubljenost i zaboraviš na više, ponovo tada uđeš u niže sfere. Ljubav skoro uvijek zapadne u niže sfere zato što smo nesvjesni. I zato se na svim jezicima svijeta pojam zaljubljenosti objašnjava kao "pasti u ljubav". Ljudi zapadaju u ljubavno stanje, to je kao neki pad, veoma rijetko se ljudi izdižu u ljubavi. Zapamti, ta formulacija je veoma ispravna. Ljubav počinje kao nešto veoma uzvišeno, romantično, poetično, božansko, a onda se promijeni u nešto veoma uobičajeno, profano, fizičko, gnusno.

Ljubav počinje kao molitva, ljubavni početak je religiozan - ali se ljubav potom pretvori u noćnu moru, košmar. Zapamti to: ako si dovoljno budan, ti sebi možeš pomoći da ne padneš, ti možeš sebi pomoći i omogućiti da se uzdigneš. Tek tada ljubav može postati molitva. U anahata - centar srca - niže i više se susreću. To je jedno veliko iskustvo jedinstva: naravno, veoma krhko, titrajno, treperavo, ne baš određeno; nešto nalik procesu - korak naprijed, korak natrag - ali ako si dovoljno svjestan, ti to možeš iskoristiti kao stepenicu za više mogućnosti.

Peta čakra je visuddhi. To je čakra molitve - grlena čakra: čakra molitve, pojanja, komunikacije sa Bogom. U petoj čakri se unutarnje i spoljnje susreću. Zapamti, u četvrtom, niže i više se susreću. U petom se unutarnje i spoljnje susreću. "Bog" jednostavno predstavlja čitavu egzistenciju koja je izvan tebe, a "ti" predstavljaš egzistenciju koja je unutar tebe: Ja - Ti je oblik molitve. Upravo zbog toga Martin Buber kaže: "Ja - to", je iskustvo svijeta: “Ja – Ti” je iskustvo molitve, Boga i ljubavi. U čakri grla - visuddhi – a riječ visuddhi znači čisto, najčistije, čistota - u petome centru je ljubav postala najčistija. To je jednostavno jedna ekstaza, veselje. Unutarnje i spoljašnje se tu susreću. Kada posvećenik klekne ispred svoje svetinje, unutarnje tada klekne pred spoljašnjim. Kada neko pjeva pjesmu suncu ili mjesecu, unutarnje tada pjeva pjesmu spoljašnjem. I zapamti, ti možeš biti svjedok samo jedne stvari: ti možeš biti svjedok predanog koji pjeva pjesmu svom božanstvu. Ti ne možeš vidjeti ništa drugo jer je to veoma suptilno. I božanstvo pjeva pjesmu svom posvećeniku - to se isto događa, ali to je veoma suptilo. To ćeš znati samo onda kada iskusiš molitvu. Nekada se ti moliš Bogu, a nekada Bog moli tebe. Dopusti mi da ti kažem jer se to obično ne govori, jer izgleda pogrdno kada se kaže kako Bog klanja tebi, izgleda griješno sa stanovišta dogme da se Bog predaje tebi - ali to se dogadja. Upravo kao što majka pjeva uspavanku svom djetetu ...da, i Bog pjeva svoju uspavanku. Ali ti to moraš čuti. Kada bi se tvoja molitva čula, kada bi ti stvarno očistio svoje srce, kada bi sasvim zaboravio sebe, tada bi iznenada molitva postala ne samo ispoljavanje sa tvoje strane, ti bi, takođe, mogao to čuti ...Bog počinje klanjati. Unutarnje i spoljašnje se susreću.

Tada se ukazuje prostor za šestu čakru, čakru meditacije - čakru trećeg oka, ajna čakru. Lijevo i desno se susreću, razlog i intuicija se sreću, muško i žensko se srelo, jin i jang se susreće. Sada se nešto mora shvatiti. Na trećem nivou muškarac i žena se susreću fizićki, spolja. U šestom se ponovo sreću muško i žensko, ali više ne spolja, već iznutra. Treće je centar seksa, a šesto je centar tantre. Vi ste oboje unutra. Pola tvog bića je žensko a pola muško. A u tvom trećem oku, događa se susret. To treće oko je veoma simbolično; to znači da se tvoje lijevo i desno oko sjedinilo u jedno novo, treće oko: to je postalo treće oko. Upravo sada imaš dva oka, dva bića. Tada ćeš imati jedno oko.

Postoji jedno kazivanje Isusa koje je od velikog značaja. Poslušaj to, oslušni to u dubokoj tišini. Isus kaže: "Ako bi, stoga, tvoje oko bilo jedno, cijelo tvoje tijelo bi bilo ispunjeno svjetlošću." On je tu govorio o trećem oku. Ako bi tvoje oko bilo jedno, cijelo bi tijelo bilo u svjetlosti. Jedno oko je povezano sa lijevom hemisferom, a drugo je povezano sa desnom hemisferom. Ta dva oka su tako podijeljena u tvom biću - ti još nijesi postao simfonija. Tvoje lijevo i desno su još asimetrični. Da li si pogledao svoje lice? I tvoje lice je podijeljeno na lijevo i desno. Ono još nije simetrično. Pogledaj se još jednom u ogledalu, pogledaj se pažljivo: tvoj lijevi dio lica nije isti kao desni. Tvoje najdublje biće, tvoj um je podijeljen na lijevu i desnu hemisferu, i one djeluju odvojeno, djeluju različito. Lijevom hemisferom se rasuđuje, a desnom hemisferom se naslućuje. Poezija se rađa u desnoj hemisferi, a logika se javlja u lijevoj strani mozga. Ako bi se pjesniku uzela lijeva hemisfera, on ne bi ništa izgubio: on čak i ne bi bio svjestan te promjene. Ako bi se matematičaru odnijela lijeva hemisfera, on bi sasvim poludio, on ne bi znao što da radi. Njegovo svo znanje bi nestalo. Dakle imaginacija je iz desnoga, razlaganje je iz lijevog dijela tvog uma. Desna hemisfera je ženstvena, a lijeva je muževna; obadvije su premošćene sa jednim malim mostom, a taj most je tek jedna tanka veza. U šestom centru - ajna čakri, u centru trećeg oka - te dvije hemisfere se sastaju i bivaju jedno. Tada više tvoje rasuđivanje nije protivno tvojoj intuiciji, a tvoja imaginacija nije više protivna tvojoj logici. Tada se tvoje logično razmišljanje i tvoja imaginacija susreću i djeluju zajedno.

Pogledajte: sve što sam vam govorio je bilo logičarski ali ono o čemu sam vam govorio bilo je nelogično. Sadržina je nelogična, forma je uvijek logičarska. Ako želim da debatiram sa tobom, ja to mogu raditi - nema problema za to. Ali stvari o kojima ti govorim su izvan argumentovanja. Ako je tvoja vjera protivna logici tada ti nećeš moći doći do unutarnjeg jedinstva. Tvoja vjera treba biti izvan logike, ali ne protiv logike. Zapamti ovu distinkciju. Tvoja vjera treba da bude izvan logike, treba da bude podržana od strane logike. Ali ne i skončana i u samoj logici - nešto se odvaja i odlazi iz toga, daleko izvan toga. To može biti podržano od strane logike; sve do određene tačke logika može da se kreće sa time. To može biti veoma racionalno, može biti veoma razumno. Nema nikakve potrebe da vjera bude protiv logike. Ako bi vjera bila protivna logici tada bi ti i dalje bio podijeljen, tada se ne bi dogodilo da se tvoje oči sjedine.

Najveći mistici svijeta su bili ujedno i najveći logičari. Šankara, Nagardžuna - veliki logičari ali i nelogični. Oni su išli do krajnjih granica sa logikom., a onda bi se poslužili sa munjevitim kvantnim skokom... i oni bi rekli: "Do ove tačke, logika pomaže - poslije ovoga, logika ne može dalje." Ako bi ti želio da debatiraš sa Šankarom, bio bi zasigurno pobijeđen njegovim argumentima. Šankara je putovao čitavom zemljom - bio jedan veliki mistik, a pobjeđivao je mnoge u diskusijama. Njegov čitav životni rad je bio u tome da putuje i da pobjeđuje u debatama - a bio je i dalje veoma nelogičan. Ujutro bi ga sreli kako debatira tako logično da bi i najveći logičari pri usporedbi sa njime izgledali djetinjasto; a uveče ćeš ga naći kako klanja i pleše u hramu, kako plače i rida kao djete. Nevjerovatno. On je napisao jednu od najljepših molitvi. Neko ga upita; "Kako ti možeš napisati tako divnu molitvu? Ti si veliki logičar - kako možeš biti tako emocionalan u molitvi da ti suze teku niz lice?" On odgovori: "Moja intuicija nije protivna mom logičkom razmišljanju, moja intuicija je otišla iza logike. Moja logika ima funkciju da to ispuni: ja idem sa time, ja idem sa time iz sve snage - ali onda dođe trenutak kada logika ne može ići dalje...a ja, ipak, moram ići dalje."

Zapamti, ovo je najveće jedinstvo. A kad se ovo dogodi u šestom centru - da se tvoje žensko i muško, tvoje unutarnje i spoljašnje, tvoj jin i jang susretnu - ti bivaš sjedinjen. Ovo jednistvo ima još jednu stepenicu. Ti si postao sjedinjen unutar sebe. A sada se ukazuje i sedma čakra - čakra samadija, čakra velike ekstaze, čakra totalnog orgazma - to je čakra sahasrar. Sada se dio i cjelina susreću, duša i Bog se susreću, ti i sve oko tebe se sjedinjujete...ti iščezavaš u potpunom orgazmu. Ti možda o ovom nijesi još razmišljao na ovaj način, ali dopusti mi da ti to razjasnim: sve ove čakre su sedam načina orgazma. Postoji jedan veoma suptilan orgazam pri tvome zadovoljstvu u hrani - jedno duboko zadovoljenje. Postoji i suptilni orgazam i kada si nadmoćan nad nekim: političari zato izgledaju veoma zdravi i srećni sve dok su uspješni. Kada su na vlasti oni izgledaju veoma moćni i blistavi. Njihova energija se tada preliva; oni izgledaju tada veoma svježe, neumorno, jure sa jednog mjesta na drugo, čine na hiljade stvari odjednom - nikad umorni, veoma blistavi. Hitler je imao takvu magnetičnu snagu, taj šarm i zanos. Odakle proizilazi taj sjaj? To je orgazam moćnika.

Da li si ikada to primijetio? Kada političar ustane, a milioni ljudi ga okružuju, gledaju u njega, tada se neki suptilni orgazam ostvaruje. On se osjeća presrećno. Mnogi ljudi mu ukazuju pažnju, toliko mnogo živosti je oko njega, toliko mnogo ukaza dopire do njega, susreće se sa njim i tada se odvija veliki orgazam. On počinje da blješti. On počinje da sija sa nekim blještavilom: to je njegova eksplozija. A kada taj političar izgubi na izborima, kada se ukaže neuspjeh, tada sav njegov sjaj nestaje, sav njegov šarm iščezava. Kada vidite političara koji gubi; na primjer, ako sada odete da pogledate Ričarda Niksona, bićete jednostavno zapanjeni kako je moguće da je taj čovjek postao tako nemoćan i beznačajan poslije onog sjaja koji je imao dok je bio na vlasti. Sav njegov šarm je nestao. Jadni Nikson! A taj isti čovjek je bio tako moćan - što se to dogodilo? Energija koja je tekla ka njemu više ne teče, taj orgazam se više ne ostvaruje. On je izgubio svoje voljene: a voljeni su bili svjetina oko njega. On je vodio ljubav sa masama - to je izgubljeno. Kada političari izgube izgledaju sasvim prazni; a kada su uspješni izgledaju tako nadmoćni, ispunjeni.

Na tim sedam nivoa, sedam se tipova orgazma događa. A to što ja podrazumijevam pod orgazmom je fenomen iskustva jedinstva. Najviše se događa u sahasrar - u sedmoj čakri - kada se individualni ego sasvim rastopi u kosmičku cjelinu. To je potpuni orgazam, cilj, izvorište svega.

Hrišćani su od krsta načinili svoj simbol. Kada pogledam krst pomislim da su hrišćani izgubili pravo značenje toga. Po meni, krst nije simbol smrti već aritmetički simbol znaka plus, a to ima jedno sasvim drugačije značenje. Pošto se Isus u tom trenutku na krstu uživio sa kosmosom, Isus je postao nešto više, postao je plus. Isus je nestao u Bogu, Isusa više nije bilo. Postao je jedno sa cjelinom.

Pričao sam vam o legendi kako on nije htio učiti drugo slovo - beta - jer je rekao: "Prvo moram da shvatim prvo slovo - alfa - a tek onda drugo”. Nijedan učitelj ga nije mogao obučavati. On je morao biti otjeran iz škole. Ali on je shvatio značenje slova alfa tek na krstu. Samo te Bog tome može naučiti: zato samo Bog može biti učitelj. Što se to dogodilo na krstu? Krst znači plus, prije krsta Isus je živio u minus životu - kao svi drugi. Dopusti mi da ti to kažem na ovaj način: ego je minus jer on ne postoji. Ego je ono čega nema, to je stvar manje. Bog je plus: Bog je ono što postoji, nešto više. Na krstu je Božije plus srelo Isusovo minus. Tako se minus rastopilo u plus. Isus je postao Hrist. Isus je postao sjedinjen: sada on više nije dva ili više, on je sada postao alfa. To je izvorište i cilj. Izvorište je cilj jer je početak ujedno i kraj. Alfa je omega.

Atomski naučnici tvrde da svaki atom ima plus i minus. Ako odvojimo plus i minus naboj dogodiće se eksplozija - u tome je tajna atomske eksplozije. Svaki mali atom, nevidljivi atom, ima dvije energije: pozitivnu i negativnu, minus i plus. Oni su sjedinjeni: djeluju skupa u jednom dubokom orgazmu, u dubokom spoju - minus sa plus, pozitivno sa negativnim. Ako ih razdvojite, ako ih podijelite, dogodiće se jedna ogromna eksplozija energije. To se dogodilo u Hirošimi i Nagasakiju - jedan mali atom odvojen od svog drugog dijela postaje veoma destruktivan. Isto to se dogadja i u sahasraru, ali sa druge strane. Minus je udružen sa plus; nije odvojen, već sjedinjen, nije razdvojen, već sastavljan. Taj skup je jedinstvo, joga.

Obično mi bitišemo kao minus; Bog je energija plus, ego je minus energija. Onog dana kada odlučiš da promijeniš svoje minus u plus, tada će se dogoditi to jedinstvo. To jedinstvo se dogadja u sahasraru - u sedmoj čakri. Sve te čakre su samo alegorija? To je samo nešto što ti ukazuje smjer, kako se dolazi od hrane do Boga. Traganje je u tome da se nađe jedinsto. Mi smo izgubljeni u mnoštvu, izgubljeni smo u svjetini, razjedinjeni smo; a čitavo traganje je u tome kako pronaći jedinstvo, kako postati neodvojiv, kako postati individua. I zato prihvati ovaj hrišćanski simbol krsta kao simbol susretanja, a ne simbol smrti; primi to kao joga simbol, simbol sjedinjenja: plus.

OSHO

Božanski spjev