PRAVILAN ŽIVOT

Želim da vam rastumačim tri veoma bitna načina kroz koje se može probuditi vaša energija koja se nalazi uspavana u vašem pupku. Kada se jednom probudi, energija postaje vrata kroz koja čovjek može iskusiti svijest koja je drugačija od njegovog tijela.

Ja ću vam ukazati na tri stvari a potom ću ih protumačiti. Prva stvar je pravilna ishrana. Druga stvar je pravilan rad. Treća stvar je pravilno spavanje. Osoba koja ne upražnjava dobru ishranu, dobar rad i dobar san, nikada se ne može centrirati u pupku. Čovjek je izgubio kontakt sa te tri stvari.

PRAVILNA ISHRANA

Prva stvar: što čovjek smije a što ne smije jesti? Čovjekovo tijelo je sačinjeno od hemijskih elemenata. Cio proces tijela je velikim dijelom hemija. Ako bi čovjek popio alkohol, tada bi njegovo tijelo bilo zahvaćeno jednim hemijskim procesom - tijelo bi postalo zatrovano, nesvjesno. Bilo koliko da je čovjek zdrav i stabilan, hemija te intoksinacije bi zahvatila tijelo. Bilo koliko da je neki čovjek pročišćen i svet, kada bi popio otrov, on bi morao umrijeti. Sokrat je umro od otrova, a Gandi je preminuo od metka. Metak ne vidi da li je taj čovjek svetac ili grešnik; otrov ne vidi da li je to Sokrat ili neki običan čovjek. Niti toksini i otrovi niti hrana ne vide ko si ti. Njihovo djelovanje je direktno - to ide pravo ka hemiji tijela i počne da djeluje. Na taj način, svaka hrana koja je zagađena počinje da uznemirava i šteti čovjekovoj svijesti. Svaka hrana koja čovjeka čini nesvjesnog, koja ga čini razdražljivim, ekstremnim, uznemirenim je štetna. A najveća i najdublja nevolja je ta kada takve stvari dospiju do pupka, do centra tijela.

Možda vi i ne znate da je u okviru naturopatije u cijelome svijetu, oblozi od ljekovitog blata, vegetarijanska ishrana, laka hrana, suva odjeća, tuširanje i hidro masaža, korišćeno za liječenje. Ali nijedan naturopat još nije razumio efekat svega toga, nijesu shvatili da ta njega nije od koristi sbog svojih specijalnih kvaliteta već zbog toga što afektira pupčani centar. Pupčani centar tada utiče na cijelo tijelo. Sve te stvari - blato, voda, kupke - pokreću uspavanu energiju u pupčanom centru, a kada se ta energija izdigne, ozdravljenje se počinje ukazivati u životu te osobe.

Ali naturopatija još nije svjesna te okolnosti. Oni misle da ti blagodetni afekti možda proističu iz blata, vode ili kupki. Oni zaista potiču te blagodetne efekte, ali prava blagodet proističe iz buđenja energije u uspavanom centru pupka. Ako se pupčani centar loše njeguje, ako je loša ishrana, ako se koristi pogrešna ishrana, tada će malo po malo pupčani centar postati slabašan i uspavan; malo po malo će sasvim zamrijeti. Posle izvjesnog vremena nećemo moći ni otkriti da je tu nekada bio bilo kakvi centar. Tada ćemo moći prepoznati samo dva centra: jedan je mozak gdje se misli neprestano kreću, a drugi je srce gdje se osjećanja prožimaju. Dublje od toga mi nemamo nikakvog kontakta ni sa čime. Što je lakša hrana, to je manje osjećanja težine u tijelu; to će biti od velike važnosti i značaja za početak tvog unutarnjeg putovanja.

Za ispravnu ishranu je najvažnije da ne izaziva razdražljivost, da nije zagađena toksinima i da nije teška. Posle kvalitetnog jela, ti nećeš osjetiti težinu u stomaku i pospanost. Međutim, svi mi osjećamo težinu i pospanost posle naših obroka - tako možemo znati da se ne hranim ispravno. Zato će biti najvažnije da svako bude svjestan i pažljiv sa svojom ishranom. Ovo se posebno odnosi na meditante. Veoma je važno za onoga ko meditira da se hrani pravilno, da ne jede previše i da nastoji da uočava efekte ishrane na svome tijelu. Ako čovjek bude nekoliko mjeseci svjesno eksperimentisao, on će moći da odabere najbolji vid ishrane za sebe, hranu koja će mu omogućiti lakoću, smirenost i zdrav život. Ne postoji nekih posebnih poteškoća u ostvarenju tog cilja sem naše nedovoljne budnosti kada je ishrana u pitanju; nikako nam ne polazi za rukom da otkrijemo ispravan način ishrane.

Druga veoma važna stvar o ishrani je stanje našeg uma dok jedemo, ono je važnije od hrane koju jedemo. Hrana će na vas različito djelovati zavisno od toga da li ste radosni i bezbrižni ili tužni i zabrinuti dok jedete. Ako jedete kada ste zabrinuti, čak i najbolja hrana će djelovati kao otrov. Kada jedete sa oduševljenjem i radošću, ponekada ni otrov neće biti dovoljno jak da promijeni vaše raspoloženje. To je veoma moguće. Zato je veoma važno sa kojim raspoloženjem i stanjem uma jedete.

Jesti je čin koji se nikako ne smije otaljavati na brzinu. To se treba obavljati na isti način kao kada ulazite u neki velelijepni hram, ili kada klečite u molitvi, ili kada neko sijeda da svira na veena ili kada neko pjeva pjesmu svom voljenom. Taj čin je još važniji: vi dajete hranu svom tijelu. To se zato mora obavljati sa velikim blaženstvom. To će biti jedan ljubavni i molitveni čin. Ako budete jeli sa radošću i zadovoljstvom, sa relaksiranošću i bezbrižnošću, vaša hrana će sve više bivati prava hrana. Pod primitivnom ishranom se ne podrazumijeva samo ne-vegetarijanstvo, pod tim se podrazumijeva i kada osoba jede brzo i sa ljutinom. Obije te stvari su nasilničke. Dok jede sa ljutinom, sa patnjom i zabrinutošću, čovjek jede i nasilnički. On ne može ostvariti pravilnu ishranu ni kada jede meso, isto kao ni kada unutar njegovog tijela gori vatra bijesa i brige; nasilje je i tu prisutno. Tada hrana koju on unosi u sebi ne može biti ne-nasilnička.

Druga strana pravilne ishrane je da jedete u veoma mirnom i radosnom stanju duha. Ako se ne nalazite u takvom stanju, bolje bi bilo da sačekate malo dok se smirite. Kada je um sasvim spreman, tek tada osoba može početi jesti. Koliko treba umu da bude spreman? Ako ste dovoljno svjesni da sačekate, nećete biti gladni više od jednog dana - ali mi se obično ne osvrćemo na to. Mi smo našu ishranu poistovjetili sa jednim sasvim mehaničkim procesom. Osoba samo treba da napuni stomak i da ode od stola. To više nije psihološki proces - u tome je opasnost.

Kada je tijelo u pitanju, pravilna ishrana mora biti zdravija, nenasilna i neopterećujuća; kada je psiha u pitanju, um mora biti u stanju blaženstva, ljupkosti i radosti; a u duši ćete osjećati zahvalnost. Te tri stvari su rezultat pravilne ishrane.

PRAVILAN RAD

Druga bitna stvar je: pravilan rad. Ni to više nije esencijalni dio našeg života. Fizički rad je postao sraman čin... Sva snaga, sva vitalnost života se izgubila usled toga što je čovjekovo tijelo i njegovo biće bilo prilagođeno opdređenom radu - a sada takvog rada nema. Pravilan rad je, takođe, esencijalni dio pri buđenju čovjekove svijesti i energije.

Jednog jutra je Abraham Linkoln čistio cipele u svom domu. Jedan od njegovih prijatelja koji ga je upravo posjeti mu reče: "Linkolne! Što to radiš? Ti čistiš vlastite cipele?"

Linkoln mu odgovori: "Ti me iznenađuješ! Da li ti čištiš tuđe cipele? Ja čistim svoje cipele - a da li ti čistiš tuđe cipele?"

Prijatelj mu odgovori: "Ne, ne! Čak i moje cipele čiste drugi!"

Linkoln mu na to reče: "To je još gore! Bolje je da ti nekome čistiš cipele nego da tebi drugi čiste cipele."

Što to znači? To znači da smo izgubili direktnu vezu sa životom. Naš neposredni kontakt sa životom samo može biti kroz rad. Život i rad su istovjetni. Oni imaju isto značenje. Ali, malo po malo, one ljude koji rade fizički mi smo počeli zvati nesretnici, a one koji se ne bave fizičkim radom zovemo srećnicima. Na neki način to je upravo tako jer zbog takvog odnosa prema radu mnogi ljudi izbjegavaju da fizički rade pa neki drugi ljudi moraju previše fizički da rade. Tako previše posla nekoga može ubiti. Isto tako i premalo fizičkog rada može biti pogibeljno za nekoga. Zbog toga ja i kažem: "Pravilan rad. Pravilna raspodjela fizičkog rada."

Svako treba da radi fizički. Što čovjek bude živahnije, blaženstvenije i sa zahvalnošću radio, i tako taj rad postajao dio njegovog života, on će sve više otkrivati kako se njegova životna energija počela pokretati od mozga ka pupku. Za rad ni mozak ni srce nije potrebno. Energija za rad proističe direktno iz pupka. Tu se nalazi njegovo izvorište.

Za duhovne tragaoce rad ima veliki značaj i korist - ne zbog toga što će na taj način nešto proizvesti već zato što će se unošenjem u neki fizižki rad vaša svijest više centrirati. Vaša svijest će tako izlaziti iz mozga. Nije uvijek najbitnije da taj rad bude produktivan. On može biti i neproduktivan, može biti samo običan zadatak, vježba. Ali neki rad je veoma bitan za okretnost tijela, za potpunu svjesnost uma, za totalnu probuđenost bića. To je drugi dio.

PRAVILNO SPAVANJE

Treća stvar je pravilno spavanje. Hrana je postala uznemiravajući faktor, isto tako i rad - a san je postao totalno ubijanje! Stvar koja je najviše bila uznemiravana u cijeloj civilizaciji čovječanstva je san. Od vremena kada je čovjek pronašao vještačko osvjetljenje, njegov san je postao prava nevolja. Što je više dostignuća dolazilo do njegovih ruku, čovjek je sve više mislio da je san nebitna stvar i da mu oduzima previše vremena. Vrijeme koje trošimo za spavanje je obično gubljenje. Zato bi bilo bolje da manje vremena trošimo u spavanju. Do ljudi uopšte ne dopire stanovište da li spavanje ima bilo kakav doprinos dubokom procesu života. Oni misle da je vrijeme provedeno u spavanju izgubljeno, zato je za njih bolje da se manje spava; što brže smanje broj sati spavanja, to je bolje za njih.

Postojala je jedna grupa ljudi koji su željeli da smanje potreban broj sati za spavanje. Tu pripadaju monasi i isposnici koji osjećaju da je spavanje, to nesvjesno stanje tokom sna, suprotno stanju samo-realizacije ili samo-osvješćenja. Zato, po njima, nije dobro da se spava, i što se manje spava, to je bolje. Te dvije grupe i njihovi takvi ideali su ubili mogućnost za spavanjem, a sa zamiranjem te mogućnost, svi duboki centri čovjekovog života su bili razdrmani, uznemireni i iskorijenjeni. Mi čak nijesmo mogli ni zabilježiti da su uzroci koji stoje iza svih bolesti, koji su uznemirili čovjekov život, vezani za nedostatak pravilnog sna.

Za pravilno spavanje, duboko i dugo spavanje je najbolje. Ali ja pod tim podrazumijevam istinsko spavanje a ne da se držite kreveta! Ležanje na krevetu nije spavanje. Probuditi se kada osjetite da je to zdravo za vas, najbolje je pravilo. Obično se to događa pri izlasku sunca ali je moguće i da to ne bude slučaj i sa vama. Nema potrebe da se zbog toga zabrinjavate, da pomislite da ste grešnik i da ćete zbog toga ispaštati u paklu. Mnogi ljudi koji rano ustaju završavaju u pakao, a oni koji ustaju nešto kasnije odlaze u raj. Niko od njih ne mora imati odnošenje koje se karakteriše spiritualnim ili nespiritualnim. Ali pravilno spavanje zaista ima nešto sa time. Zato će svaka osoba razotkriti što je najbolje za nju.

Svako može pokušati da tri mjeseca eksperimentiše sa svojim radom, spavanjem i ishranom. Tako će najbolje otkriti što je najzdravije, najspokojnije i najblažanstvenije pravilo za njega.

Završavajući ovo izlaganje, još jednom ću ponoviti nešto. Govorio sam vam o tri centra: centar intelekta je mozak, centar osjećanja je srce... Čega je pupak centar? Pupak je centar volje za moć. Što je pupak aktivniji, to će znatno snažnija biti volja za moć, određenija će biti snaga, životna energija koja treba da obavi nešto. Ili, ako hoćete da o tome mislite na drugačiji način: što ste više odlučni, što više okupljate svoju energiju, to će se više vaš pupčani centar razvijati. Oboje je povezano i prožima se međusobno. Što više razmišljate, to će se vaš intelekt više razvijati. Što više volite, vaše srce će se više razvijati. Što ste odlučniji, tako će se vaš unutarnji centar, taj centralni lotos vašeg pupka bolje razvijati.

OSHO

The Inner Journey, # 3