LJUBAV I MEDITACIJA

Meditacija je predavanje srcu, a kada se predaješ srcu tada se ljubav rađa. Ljubav uvijek prati meditaciju, a, isto tako, i meditacija prati ljubav. Ako postaneš ljubavnik, tada to meditacija slijedi. One idu zajedno. One su jednovrsna energija. Meditiraš li, postaćeš veliki ljubavnik, posjedovaćeš veliku ljubav koja će se širiti oko tebe, ti ćeš se prelivati ljubavlju. Isto tako, postani ljubavnik i ubrzo ćeš naći tu kvalitetu svijesti koja se zove meditacija, gdje misli iščezavaju, gdje oblaci misli ne prekrivaju više tvoje misli, gdje nema više uspavanosti koja te okruživala - jutro je, ti si se probudio, ti si postao Buda.

Nestvarne ljubavi će nestati...

Kada kreneš u unutrašnje hodočašće, energija se okreće ka unutrašnjosti, ista energija što se ispoljava vani. Ti sada iznenada otkrivaš sebe samoga kao na pustom ostrvu. Tada nevolje nastaju jer više nijesi zainteresovan za odnošenje prema drugome. Ti si sada više okrenut prema sebi i svi tvoji odnosi sa drugim izgledaju kao ovisnost, kao ropstvo. Ali ovo je samo prolazna faza; ne dopusti da to ostane stalni stav. Prije ili kasnije, kada se staložiš, ti ćeš biti preplavljen energijom i radovaćeš se odnosima sa drugima ponovo. Zato se događa da kada um prvi put postane meditativan, ljubav izgleda nalik obrobljavanju. Na neki način to je istina jer um koji ne može biti u meditaciji ne može ni biti stvarno u ljubavi. Ta ljubav je lažna, nestvarna; nešto više zaluđivanje a manje ljubav. No, nema ničeg sa čime bi se to moglo uporediti dok se nešto stvarno ne dogodi. Zato, kada meditacija nastupi, nestvarna ljubav malo po malo nestaje. Stoga, kao prvo, ne budi malodušan; a drugo, ne stvaraj od toga stalni stav. Postoje ipak dvije mogućnosti.

Ako postaneš obeshrabren jer je tvoj ljubavni život iščezao, i to ti bude teret, tada će nastati prepreka za tvoje unutarnje putovanje. Zato prihvati to - da sada energija traži novi put i da neće za nekoliko dana biti moguće vanjsko ispoljavanje, aktivnost. Ako je neko stvaralac, i on meditira, tada će sve stvaralaštvo nestati na neko vrijeme. Ako si slikar, nenadano se u tome nećeš više nalaziti. Ti možeš i nastaviti sa time ali, malo po malo, više nećeš imati entuzijazma. Ako si, pak, pjesnik, poezija će nestati. Ako si čovjek koji je bio zaljubljen, ta energija će jednostavno prestati. Ako pokušaš da prisiljavaš sebe da stvaraš odnose, da budeš onaj stari, to prisiljavanje može biti veoma opasno. Tada činiš protivrječnosti: na jednu stranu pokušavaš da pronikneš u sebe, a na drugu stranu bježiš od sebe. To je isto kao kada voziš automobil i daješ gas a u istom času pritiskaš kočnicu. To može biti pogubno jer činiš dvije različite stvari u isto vrijeme.

Meditacija je samo protiv lažne ljubavi. Lažno će nestati, a to je i osnovni uslov za stvarno da opstane. Lažno mora otići, mora te osloboditi sasvim. Samo tada si u mogućnosti da budeš stvaran. Druga stvar, koja je takođe veoma opasna, je to da ti od toga možeš načiniti životni stil. To se dogodilo mnogima. Oni su u manastirima - stari monasi, ortodoksno religiozni ljudi koji su od odricanja načinili životni stil. Oni misle da je ljubav protiv meditacije i da je meditacija protiv ljubavi - to naravno nije istina. Meditacija je protiv lažne ljubavi ali je zato potpuno sa stvarnom ljubavlju.

Kada se jednom odrediš, kada nemaš kuda ići dalje, ti tada dospijevaš do srži svog bića, do čvrstog temelja - bivaš centriran. Iznenada se energija budi, ali ti nemaš potrebe ići bilo gdje. Vanjsko putovanje prestaje kada počneš meditirati - tada i unutarnje putovanje biva okončano. Ti si određen, ti si dospio do doma punog energije nalik velikom zdencu - i što raditi?

Ova energija počinje da se preliva. To je sada sasvim drugi momenat, kvalitet toga je drugačiji jer sada više nije potrebna meditacija. Prije si se kretao prema drugima sa određenom motivacijom, namjerom, sada je tome kraj. Ti sada ideš prema drugima jer imaš što da podijeliš. Ranije je to bilo nalik prosjačenju a sada stupaš u to kao car. To više nije da ti tražiš radost od drugih - to ti već imaš. Sada ima sreće dovoljno. Oblak je pun i želi dati kišu. Cvijet je prepun i želi se baciti vjetrovima sa svojim mirisom da bi dospio u sve krajeve svijeta. To je davanje. Novi tip odnosa se ukazao. Nazvati to odnosom i nije prava riječ jer to više i nije odnos, bolje reći to je sada stanje bića. Ne samo da voliš već si i sam ljubav.

Osho

"Narandžasta knjiga"