USPAVANOST

Jedna od najbitnijih stvari koju treba shvatiti o čovjeku je da je čovjek uspavan. Čak i kada misli da je budan, on to nije. Njegova budnost je veoma krhka; njegova budnost je toliko mala da uopšte i nije bitna. Njegova budnost je samo lijepo ime, ali sasvim prazno.

Vi spavate noću, vi spavate danju - od rođenja pa do smrti, vi samo mijenjate način vašeg spavanja, ali nikada nijeste uistinu budni. Nemojte zaluđivati sebe da ste budni ako samo otvorite oči. Sve dok se ne otvore unutrašnje oči - sve dok vaše unutrašnje ne bude ispunjeno svjetlošću, dok ne vidite ko ste - nemojte misliti da ste budni. To je najveća zabluda u kojoj čovjek živi. Kada jednom prihvatite da ste već budni, tada više nema potrebe da činite napor da budete budni.

Prva stvar koja treba duboko da utone u vaše srce je da ste uspavani, veoma uspavani. Vi sanjate iz dana u dan. Vi sanjate nekada sa otvorenim očima, a nekada sa zatvorenim očima, ali vi sanjate - vi ste san. Vi još nijeste stvarnost. I naravno, sve što radite u snu je besmisleno. Sve što mislite je bez nekog smisla, sve što zamišljate ostaje dio vaših snova i nikada vam ne dopušta da vidite to što jeste. Stoga su svi probuđeni naglašavali samo jednu stvar: probudite se! Neprestano, vjekovima, njihovo ukupno učenje se temeljilo samo na jednoj kratkoj rečenici: budite budni. Oni su razvijali metode, strategije; oni su stvarali sadržaje, prostore i energetska polja u kojima bi bili protreseni do svjesnosti.

Da, dok ne budete protreseni, streseni do vaših samih temelja, vi se nećete probuditi. Spavanje je trajalo veoma dugo tako da je dospjelo do vaše najdublje srži: vi ste prožeti time. Svaka ćelija vašeg tijela i svaki nerv vašeg uma je prepun uspavanosti. To nije tako mali fenomen. Stoga je potreban veliki napor da se osvijestite, da postanete pažljivi, da možete da promatrate, da postanete svjedok.

Svi probuđeni se slažu sa jednim, a to je - da je čovjek, kao takav, uspavan, a da čovjek treba da bude probuđen. Probuđenost je cilj, probuđenost je ukus svih njihovih učenja. Zaratustra, Lao Ce, Isus, Buda, Bahaudin, Kabir, Nanak - svi ti probuđeni su podučavali jednu jedinu stvar... na drugačijim jezicima, u drugačijoj metafori, ali njihova pjesma je bila ista. Baš kao što je more slano - bilo gdje da okusite more: na sjeveru, ili na istoku, ili na zapadu, more je svugdje slano - ukus budastva je probuđenost. Ali vi nećete učiniti nikakav napor ukoliko povjerujete da ste već probuđeni. Tada nije bitno učiniti bilo kakav napor - čemu briga?

Vi ste iz vaših snova stvorili religije, bogove, molitve, rituale - vaši bogovi su dio vaših snova, kao i sve drugo. Vaše politike su dio vaših snova, vaše religije su dio vaših snova, vaša poezija, vaše slikarstvo, vaša umjetnost - pošto ste uspavani, bilo što da radite, vi djelujete u skladu sa stanjem vašeg uma.

Vaši bogovi ne mogu biti drugačiji od vas. Ko ih je stvorio? Ko im je dao lik, boju i oblik? Vi ih stvarate, vi ih oblikujete; oni imaju oči kao što su vaše, noseve kao što su vaši - i umove kao što su vaši! Bog u Starom zavjetu kaže: "Ja sam veoma ljubomoran bog!" Ko je stvorio tog ljubomornog boga? Bog ne može biti ljubomoran, a ako je Bog ljubomoran, što je onda loše biti ljubomoran? Ako je čak i Bog ljubomoran, zašto biste vi pomislili da činite nešto loše ako ste ljubomorni? Ljubomora je božanska!

Bog iz Starog zavjeta kaže: "Ja sam veoma ljut bog! Ako ne slijedite moje zapovijesti, ja ću vas uništiti. Vi ćete biti bačeni u vatru pakla do vječnosti. I pošto sam veoma ljubomoran, nemojte bogoslužiti nikome drugome. Ja to ne mogu dopustiti." Ko je stvorio takvog Boga? Mora da ste iz vaše ljubomore, iz vašeg bijesa stvorili takav lik. To je vaša zamisao, to je vaša sjenka. To je eho vaše svijesti i ničije drugo. Isto je i sa svim bogovima iz drugih religija.

Zbog ovoga Buda nikada nije govorio o Bogu. On kaže: "Koja je svrha govoriti o Bogu ljudima koji su uspavani? Oni to slušaju u snu. Oni će sanjati o tome bilo što da im je rečeno i potom će stvoriti svoje bogove - koji će biti sasvim lažni, krajnje nesposobni, sasvim besmisleni. Bolje je da nemate takve bogove." Zbog toga Buda nije bio zainteresovan da govori o bogovima. Njegov sav interes je bio da vas probudi.

Postoji priča o budističkom prosvijetljenom majstoru koji je obično naveče sjedio pored rijeke uživajući u zvuku vode i zvuku vjetra koji duva kroz grane drveća... Jedan čovjek mu je došao i upitao ga: "Možeš li mi u jednoj riječi reći suštinu tvoje religije?"

Majstor je ostao miran, krajnje smiren, kao da i nije čuo pitanje. Čovjek reče: "Da li si gluv ili nešto tako?"

Majstor reče: "Čuo sam vaše pitanje i već odgovorio, takođe! Tišina je odgovor. Ja sam ostao u tišini - ta pauza, ta stanka je bila moj odgovor."

Čovjek reče: "Ja ne razumijem takav tajanstven odgovor. Možeš li biti malo jasniji?"

Zato majstor na pijesku svojim prstom napisa malim slovima riječ "meditacija". Čovjek reče: "Sada to mogu pročitati. Sada je malo bolje nego prije. Makar sam dobio riječ o kojoj mogu razmisliti. Ali možeš li to još malo pojasniti?"

Majstor ponovo napisa "MEDITACIJA". Naravno, ovog puta to napisa velikim slovima. Čovjek se osjećao malo zbunjeno, iznenađeno, uvrijeđeno, bio je malo ljut. On reče: "Ponovo si napisao meditacija? Zar ne možeš biti malo jasniji?"

Tada majstor napisa sa još većim slovima: "MEDITACIJA".

Čovjek reče: "Izgleda da si poludio!"

Majstor reče: "Ja sam se već spustio previše. Prvi odgovor je bio ispravan odgovor, drugi odgovor nije bio sasvim u redu, treći odgovor je bio još gori, a četvrti je bio veoma loš".

To je zbog toga što kada napišete riječ MEDITACIJA sa velikim slovima, vi ste od toga napravili boga. Zbog toga se riječ Bog piše sa velikim B. Uvijek kada želite da nešto učinite vrhovnim, konačnim, vi to pišete velikim slovima.

Zato majstor reče: "Ja sam već počinio grijeh." On izbrisa sve te riječi koje je napisao i reče: "Molim te, saslušaj moj prvi odgovor - samo tada sam bio u pravu."

Tišina je prostor u kojem se osoba budi, a bučni um je prostor gdje osoba ostaje uspavana. Ako vaš um nastavi da brblja, vi ste uspavani. Ako sjedite u tišini, ako um nestane, i vi čujete crvrkutanje ptica, i ako nema uma unutar vas, tišina... taj cvrkut ptice, čavrljanje, a um ne djeluje u vašoj glavi, krajnja tišina... tada svjesnost izvire u vama. To ne dolazi spolja, to se budi u vama, raste u vama. Inače, zapamtite: vi ste uspavani.

Osho

Svjesnost