PRISJEĆANJE

Ako ispred sebe postavite časovnik sa sekundačom bićete iznenađeni - vi se nećete moći usredsrediti ni jedan cijeli minut. Možda petnaest sekundi, dvadeset sekundi, najviše trideset sekundi, i vi ćete se zaboraviti. Vi ćete se izgubiti u neku drugu zamisao - a onda ćete se odmah prisjetiti da ste pokušavali da se usredsredite. Čak i da uspijete da tokom cijelog minuta zadržite svjesnost je veoma naporno, zato čovjek treba da bude svjestan da to nije dječija igra. Kada ste pokušavali da budete svjesni malih stvari u životu, vi ćete se prisjetiti da ste mnogo puta to zaboravili. Vi biste se udaljili u nešto sasvim drugo. Onog trenutka kada se prisjetite, nemojte osjećati krivicu - to je jedna od zamki.

Ako počnete da osjećate krivicu, vi se nećete moći vratiti svjesnosti koju ste počeli upražnjavati. Nema potrebe da osjećate krivicu, to je prirodno. Nemojte osjećati kajanje - to je prirodno, to se događa svim tragaocima. Prihvatite to kao prirodno; inače ćete uhvatiti sebe u kajanju, u osjećaju krivice da se ne možete usredsrediti ni makar na nekoliko trenutaka.

Džainski majstor Mahavira je prvi u istoriji došao do otkrića da ako čovjek može da se prisjeća, da bude svjestan neprekidno četrdeset i osam munuta - on će se prosvijetliti, ništa ga u tome ne može spriječiti. Samo četrdeset osam minuta - ali to je teško čak i četrdeset osam sekundi! Toliko mnogo smetnji...

Nema krivice, nema kajanja - onog trenutka kada se sjetite da ste zaboravili što radite, samo se ponovo vratite. Jednostavno se vratite i ponovo počnite da radite na tome. Nemojte plakati i kukati za prosutim mlijekom, to je glupo.

Za to će trebati vremena, ali malo po malo ćete postati svjesni da sve više i više ostajete budni: možda cio minut, možda dva minuta. To je tolika radost kada možete biti svjesni dva minuta - ali nemojte se uhvatiti za tu radost, nemojte misliti da ste nešto postigli. To će postati prepreka. Postoje obrasci gdje se čovjek izgubi - samo malo postignuće, i čovjek pomisli da je stigao.

Nastavite da polako radite, strpljivo. Nema žurbe - na raspolaganju vam je vječnost. Ne pokušavajte da ubrzavate. To nestrpljenje neće pomoći. Svjesnost nije sezonsko cvijeće koje raste šest nedjelja godišnje i potom uvene. Svjesnost je nalik kedru iz Libanona koji treba stotine godina da iznikne, ali koji potom traje hiljade godina i poraste stotinu metara u visinu.

Svjesnost raste polako, ali raste. Osoba samo treba da bude strpljiva. Kako to bude raslo, vi ćete početi osjećati mnoge stvari koje nikada prije nijeste osjetili. Na primjer, počećete osjećati da u svome tijelu nosite mnoge napetosti za koje nikada prije nijeste bili svjesni jer su to veoma prefinjene napetosti. Sada je prisustna vaša svjesnost i vi možete osjetiti te prefinjene i suptilne napetosti. Zato uvijek kada osjetite neku napetost u vašem tijelu, opustite taj dio. Ako je cijelo vaše tijelo opušteno, vaša svijest će rasti brže jer su te napetosti bile prepreke.

Kako vaša svijest bude još brže rasla, vi ćete biti iznenađeni spoznajom da ne sanjate samo tokom spavanja; postoji tok snivanja čak i dok ste budni. To teče baš ispod površine vaše budnosti - bilo kog trenutka sklopite oči i vidjećete neke snove koji prolaze nalik oblacima na nebu. Samo kada postanete još budniji bićete u mogućnosti da vidite da vaša budnost nije istinska budnost. Snovi tuda plove - ljudi to nazivaju dnevno snivanje. Ako se na trenutak opuste u svojoj fotelji i sklope oči, odmah će ih snovi obuzeti. Oni će početi da misle da su postali predsjednik države ili da čine velike stvari - ili nešto drugo, za koje znaju da je samo besmislica. Vi nijeste presjednik države, ali tu postoji nešto što se nastavlja usprkos vama. Svjesnost će vas učiniti svjesnim slojeva snivanja tokom vašeg budnog stanja. Tako će ono početi da se raspršuje kao što se tama rasprši kada upalite svjetlo.

Osho

Svjesnost