EKOLOGIJA: BRIGA ZA ZEMLJU

“Ja nijesam protiv mašina. Ali ja kažem da naglasak treba da bude na humanom odnosu. Mašine se mogu koristiti ako nijesu protiv humanog odnosa, ako nijesu protiv ekologije. Ako su protiv ekologije, ako su protiv humanog odnosa, onda one ne treba ni da postoje.”

Light on the Path #23

ŽIVOTNA SREDINA I PRIRODA

Lao Ce je postavio svoje temelje na sasvim drugačijem stavu. Taj njegov koncept dolazi od shvatanja čovjeka! Tada bismo mogli da stvorimo potpuno novi svijet! On kaže: “Vi nijeste neko izdvojeno biće. Odakle je onda pitanje neprijateljstva?”

Vi nijeste samo individua. Vi tako izgledate samo zbog toga što nemate ideju o Cjelini. Činjenica je, bilo gdje da se nalazi neka individua, ona je povezana sa ukupnom Cjelinom. Individualno ne može bitisati bez Cjeline. Vi postojite samo zbog toga što postoji i sve drugo. Drvo na vašem ulazu je takođe dio razloga vašeg postojanja.

Čuo sam priču o Lao Ceu.

Jednog dana je neko poslao jednog njegovog učenika da otkine nekoliko listova sa jednog drveta. On je posjekao čitavu granu i nosio je kada ga Lao Ce zaustavi: “Zar ne znaš, ludo”, reče učeniku, “ako se bilo koji dio tog drveta uništi, i tebe će biti manje? Kada ovo drvo stoji pred tobom puno i zeleno, i mi smo, na neki način, puni i zeleni. Danas će ta njegova rana stvoriti ogrebotinu i u nama, takođe. Mi nijesmo odijeljeni, mi smo jedno”.

Ali čak i pored svog znanja, mi smo posjekli mnogo drveća!

Lao Ce je prigovorio zbog toga što je samo jedna grana posječena na drvetu, a mi smo uništili čitave džungle! Sada otkrivamo da je to bila užasna greška. Mi smo posjekli čitave džungle jer smo mislili da su nam one protivnici. Čovjek se uplašio od divljine koju su one skrivale, zato ih je uništio i stvorio gradsko područje. On nije shvatio da sve kiše koje zalivaju njegovu zemlju, svi povjetarci koji duvaju i rashlađuju zemlju ne mogu postojati bez džungla! Ako bismo posjekli džungle, naših gradova ne bi postojalo.

Sada svugdje po Evropi se dižu uzbune protiv sječe drveća. Kriminal je otkinuti čak jedan list jer će čovjek zamirati sa tim uvelim drvećem. Lao Ce je prije 2500 godina rekao da kada drvo izgubi i jedan list, i mi se nekako smanjujemo unutar sebe. To drvo je velikim dijelom dio nas, dio egzistencije. To je isto kao kada bi mi uklonili dio crteža sa neke umjetničke slike. Ona potom ne bi bila ista. Samo jedan potez kičice može izmijeniti čitavu sliku. Čak i neznatno odstupanje mijenja cjelinu, a tako se remete i sljedeće veze.

Drvo koje se nadvilo iznad kolibe je prostor učinilo tijesnim. Sada nebo i koliba stoje prazni i goli. Mi smo neobazrivo posjekli drveće sa namjerom da očistimo prostor za čovjekovo stanovanje. Mi smo uništili i mnoge prostore životinja, takođe.

Ovaj novi pokret u Evropi se zove Ekologija, koji vjeruje u međusobne odnose između organizama i njihove životne sredine. Oni kažu da čovjek treba da pati zbog stvari koje je uništio. Ptice koje pjevaju u džungli su dio nas. Kada ptice prestanu da pjevaju u džungli, mi ćemo stvoriti prekid u muzici koja je u prirodi, a onda naš um nikada više neće moći spoznati mir i radost koja dolazi od njihovog pjeva. Mi nijesmo svjesni da je čovjek malo stvorenje koje provodi cio svoj život u uglu svog doma. On ne zna ništa o ogromnom svijetu koji je vani. On je potpuno nesvjestan oblaka koji klize nebom, on ne vidi cvijet koji cvjeta na drvetu, niti čuje pjesmu ptica u proljeće.

Prije tri godine je u Engleskoj objavljena knjiga pod naslovom „Nečujno proljeće“. Iznenadna se dogodila drastična promjena u prirodi. Hiljade ptica su iznenada pale sa drveća i umrle. Na hiljade drugih je ležalo mrtvo na ulicama gradova. Proljeće je iznenada zaćutalo. Usljed neke greške tokom eksperimenta u istraživanju atomske energije se dogodila ta katastrofa. Engleska je izgubila veći dio svojih raspjevanih ptica koje će biti teško nadomjestititi. Proljeće u Engleskoj više nikada neće biti kao prije.

A mi mislimo – kakve promjene može prouzrokovato proljeće u našim životima? Hoće li na vaše ceste ili trgove uticati ako ptice prestanu da pjevaju? Da li će život tako biti prazan i stran? Ali to nije tako. Sve je povezano i u prožimanju. Ako bi se zvijezde ugasile, to bi uticalo na zemlju, iako su one milionima svjetlosnih godina udaljene.

Ako bi nestalo mjeseca, to bi prouzrokovalo nevjerovatne promjene na zemlji. Više ne bi bilo talasa u okeanima; menstrualni ciklus kod žena bi bio neredovan. On se ne bi kretao u ciklusu od 28 dana kao do sada. Sve bi se tada promijenilo. Mala razlika – i sve se mijenja.

Lao Ce kaže: „Neka stvari budu onakve kakve jesu“. Prihvatite ih takve, one su vaše saputnice. Nemojte se odbijati od suprotnosti. To što izgleda tuđe i neprijatno, neka i ono ostane tu gdje jeste jer je priroda duboka, nepoznata i puna tajni. Sve je udruženo. Vi ne znati kakav problem možete proizvesti ako samo jednu stvar izdvojite iz Prirode.

Kako je sada nauka o ekoligiji počela da se širi, i čovjek je počeo da to shvata. Mi smo počeli da shvatamo koliko je teško objasniti koliko smo međusobno povezani. Na primjer: ako posječemo drveće, životni elementi koje drveće sakuplja za nas više neće postojati. Drveće upija zrake Sunca i omogućava da se ono uskladi sa upijanjem u naša tijela. Sunčevi zraci se ne mogu direktno pretvoriti u oblik koji je pogodan za unošenje u naše tijelo. Biljke izvlače elemente iz zemlje i vraćaju ih u hranu za nas. Mi moramo da shvatimo da drveće i biljke ne proizvode povrće koje mi jedemo, ono je ispod zemlje – u gomili zemle! Zemlja je ta koja se pretvara u hranu koje se može provariti našim sistemom.

Svih dvadeset četiri časa dnevno vi uzimate kiseonik i izbacujete karbon dioksid. Drveće uzima taj karbon dioksid i izbacuje kiseonik. Ako bi se svo drveće svijeta uništilo, kako biste pobjegli od otrovnog karbon dioksida koji vi proizvodite? Tada bi količina kiseonika padala iz dana u dan. Na kraju, čitav život bi se zaustavio zbog toga što ne postiji drveća koje daje kiseonik.

Lao Ce nije imao znanja o kisioniku. On nije znao koliki udio drveće ima u našim životima ali je ipak rekao: „Sve stvari su povezane. Postoji samo jedna integrisana Egzistencija. Onog trenutka kada čak neznatno izmijenite red stvari, vi uzrokujete iste takve promjene u vama samima“. Postoji jedna integrisana Egzistancija, a i Ne-egzistencija je u velikoj mjeri dio nje. Sve je povezano u ovom bitisanju – smrt, bolesti: sve!

A Lao Ce kaže: „Ako postoji prijateljski, druževni odnos između različitih djelova Egzistencije, ako postoji osjećaj jedinstva između njih, umjesto nadmoći među njima, predivna muzika se stvara u životu“. Tu predivnu muziku Lao Ce naziva Tao; ta istinska muzika je Religija; ta istinska muzika je „Rit“, sveopšti princip kontrole.

Danas postaje sve jasnije i jasnije, kako se razumijevanje o ekologiji bude širilo, naše shvatanje Lao Cea će biti dublje, takođe. Što prije budemo počeli shvatati jedinstvo unutar različitosti, manje ćemo biti u žurbi da mijenjamo red stvari.

OSHO
The Way of Tao, Vol-1, Chapter-6

Čovjek je iznemogao usljed njegovog znanja. Kao prvo, njegov unutrašnji svijet je uništen usljed znanja i znatiželje, a sada naučno znanje uništava prirodu. Prvo smo uništili unutrašnje pomoću takozvanog religioznog znanja, a sada uništavamo i spoljašnjost pomoću takozvanog naučnog znanja. Unutrašnja ekologija je uništavana od strane svještenika, a spoljašnja ekologija je uništavana od strane tehnologa. Čovjek gubi snagu.

Mi živimo u najznačajnijem vremenu jer je ovo vrijeme velikog kolapsa. Ili će čovječanstvo nestati ili će se ukazati jedan sasvim novi način života. Ovi trenuci su veoma kritični; ovo je najveća kriza sa kojom se čovjek ikada susreo. Religija je uništila pola svijeta, unutrašnjeg svijeta, a nauka uništava drugu polovinu. Mi trebamo sasvim drugačiju vrstu religije, i sasvim drugačiju vrstu nauke – nauku koja pomaže ekologiju; a trebamo i sasvim drugačiju vrstu religije – religiju koja vam daje slobodu a ne ropstvo, koja vam pomaže da budete svoji, koja nije teret. Nauka je silovanje prirode, a religija je silovanje vaše svijesti. Obadvije su podbacile, obadvije su destruktivne.

Potrebna je nova vizija. Ona nije nikada bila potrebnija nego sada jer je vrijeme veoma ograničeno. Mi sjedimo na gomili atomskog naoružanja. Mogućnost uništenja ove planete je tako ogromna da ne možete ni zamisliti koliko samo malo treba da se uništi. To je hiljadustruka mogućnost: svaki čovjek, svaki pojedini čovjek može biti ubijen hiljadu puta, hiljadu ovakvih planeta se može uništiti. Mi smo nagomilali toliko mnogo mogućnosti za uništenje, i mi nagomilavamo još više svakog dana. Može biti komunistička ili kapitalistička zemlja, to ne čini razliku; ali svaka zemlja nastoji da uloži svu svoju energiju u rat, u uništavanje.

Čak i zemlja kao što je Indija, koja se diči ne-nasiljem i svim tim dekorom, ima ogromnu želju da ima atomsko naoružanje. Čak i zemlja Indija, koja misli, dokazuje i diči se da je religiozna zemlja, ulaže sedamdeset procenata svoje energije u ratne napore. Ljudi umiru, gladuju, a gandijevci, koji su upravljali ovom zemljom tri decenije nastoje da nagomilaju što je moguće više oružja – i oni govore o ne-nasilju. To je tako apsurdan svijet. To je tako besmisleno. Vi treba da budete veoma svjesni toga, treba da budete veoma obazrivi sa time. Mi sjedimo na našem vulkanu, vlastitom, stvorenom, proizvedenom od nas; to sve može eksplodirati svakog trena. Prije nego to eksplodira, mi moramo pronaći novu nauku i novu religiji.

Zapravo, nova nauka i nova religija neće biti dvije odvojene stvari. One su odvojene usljed podjela u vama: tijela i duše, ovog svijeta i onog, unutrašnjeg i spoljašnjeg, muškarca i žene, dana i noći. Usljed tih podjela, nauka i religija su u sukobu – zato što su vaše tijelo i vaša duša u sukobu. Nova religija i nova nauka neće biti dvije odvojene stvari, to će biti jedno. To možete nazvati religio-nauka ili bilo kako da želite, ali to će biti jedno. To treba da bude sjedinjeno jer je čovjek sjedinjen. Spoljašnje i unutrašnje nijesu u sukobu, oni su aspekti jednog istog medaljona.

Ako je čovjek mudar, on će imati drugačiji svijet, mnogo prirodniji u svakom pogledu, harmoničniji, poetičniji. Oboje, i spoljašnje i unutrašnje trebaju promjene. Oboje su mnogo patili, ali ono mo\e biti oživljeno jer je vječno. Iako je već mnogo otrova izašlo, taj otrov se može izbaciti iz sistema, sistem se ipak može pročistiti. Ipak još ima nade.

To je izvan mog očekivanja da sam stvorio vas, moje sanijasine. Van mog očekivanja je da sam stvorio novu vrstu svijesti u kojoj se susreću religija i nauka, u kojoj se mogu sresti Istok i Zapad – a u budućnosti neće biti Istoka i Zapada – gdje sve dualnosti nestaju i ne-dualnost se ukazuje. Ta ne-dualnost je Bog.

OSHO
The Secret #3

Ne ubijajte komarce, unaprijedite vaš imuni sistem

Ako nauka bude napredovala kao što je napredovala do sada, ona će napredovati samo u pravcu izumiranja čovječanstva. Ne postoji nijedna druga otvorena dimenzija. Nauka treba da ponovo razmisli o svojim starim konceptima i da posumnja da li je napravila neku osnovnu grešku u samim temeljima. Oni su otkrili da su svi njihovi napori proizveli samo destruktivne rezultate. Naši napori da unaprijedimo život su uvijek bili gigantski ali su uvijek bili i suprotni. Svi napori su vodili do bola i tuge. Stoga, nauka treba da preispita svoje stare koncepte.

Ako oni otkriju svoje pogreške nakon ponovnog razmatranja, oni će otkriti da je to bilo greška što su slijedili Aristotela. Tada nauka, koja je razvila pobjeđivanje, neće više biti utemeljena u borbi protiv egzistencije već u saradnji sa njom. Sve osnove će se promijeniti. Nauka koja je bila utemeljena na antagonizmu prema prirodi uvijek razmišlja u duhu destrukcije. Mi ovo možemo bolje shvatiti na primjeru: uzmimo slučaj komarca koji uzrokuje malariju. Aristotelovska nauka kaže da uništite komarce ako hoćete da se oslobodite malarije. To je jezik destrukcije. Ali veoma je moguće da postoji nešto što je sasvim povezano sa životom što dolazi sa komarcima. Ako se komarci unište, to će prestati da dolazi. Komarci mogu biti korisni za život na drugi način ali mi to shvatimo tek nakon njihovog potpunog uništenja. Tada ćemo možda nastojati da ih ponovo vratimo!

Da se Lao Ce suočio sa problemom uništenja malarije, on nikada ne bi razmišljao u smislu uništenja komaraca. On bi predložio dvije metode. On bi predložio promjenu pristupa prema komarcima ili bi predložio promjenu u čovjekovom zdravstvenom sistemu što bi ga moglo učiniti imunim na malariju. Nema nikakve potrebe da se uništavaju komarci. Moguće je i da se izmijeni sastav tjelesnog sistema komaraca sa čime oni više neće biti čovjekovi neprijatelji već prijatelji. Moguće je uključiti jednu ili obije te metode. Ako bismo slijedili metodu Lao Cea, mi bismo nastojali da poradimo na rješenju koje je između ta dva. Ako je moguće da se sasvim unište komarci, zašto bi bilo teško uništi samo njihov otrov? Ako bi se komarci mogli sasvim uništiti ili ako bi se njihov otrov mogao ukloniti iz njihovog sistema, onda nema razloga da se i čovjekova otpornost ne može izgraditi tako da čovjek bude zaštićeno od otrova iz komaraca? Lao Ce bi sigurno bio saglasan sa povećanjem čovjekove otpornosti.

Uvijek postoje dva načina za rješenje nekog problema. Sada je slučajno napolje sunčano. Jedan način je da upotrijebim suncobran da bih se zaštitio od sunca. U tom slučaju, ja pristupam suncu kao mom neprijatelju i spriječavam njegove zrake da dopru do mene. Postoji i drugi način, takođe – ja mogu stvoriti svoje tijelo tako jako i zdravo da se može izložiti sunčevim zracima. Lao Ce bi rekao: “Učinite tijelo jakim. Tada ćete osjetiti da vam je sunce prijatelj i da nikada ne može biti toliko sunčano da je neizdržljivo za neko zdravo tijelo. Sunce izgleda neprijatelj samo za slabašno i bolesno tijelo.”

OSHO
The Way of the Tao, Vol-1 # 6

© Osho International Fondation

 POGLEDAJTE VIDEO o reciklaži:

https://www.youtube.com/watch?v=zRJnMet5DDE