*** Vi živite u vremenu ali pripadate vječnosti. Vi ste prodor vječnosti u svijetu vremena. Vi ste besmrtni a živite u smrtnom tijelu. Vi ste svijest koja ne poznaje smrt, ne poznaje rođenje. Samo vaše tijelo se rađa i umire. Ali vi nijeste svjesni svoje svijesti; vi nijeste svjesni da ste svjesni. A to je sva umjetnost meditacije: postati svjestan svoje svijesti. *** |

Svještenici i političari
Humaniverzitet |
SVJEŠTENICI I POLITIČARI – PARAZITI NA VLASTI
Stvar je veoma jednostavna, možda i previše jednostavna. Ona je veoma jasna, veoma upadljiva, a to je i razlog zbog čega je mnogi ljudi ne primjećuju. Kada je nešto previše očevidno, vi to prihvatate kao normalno. Kada je nešto previše blizu vašim očima, vi to ne možete vidjeti. Da biste nešto uočili, potrebna je izvjesa udaljenost.
Zato prva stvar koju želim da zapamtite je da čovječanstvo nije samo danas očajno. Ono je uvijek bilo očajno. Očaj je tako postao naša druga priroda. Mi smo živjeli u tome hiljadama godina. Ta blizina očaja nam nije dopuštala da to vidimo; inače je to očevidno. Ali da biste uočili nešto što je očevidno, vi trebate dječiju viziju. A mi svi nosimo hiljade godina u našim očima. Naše oči su stare; one ne mogu gledati svježe. One su već prihvatile mnoge stvari, a zaboravile su da su te stvari pravi uzrok očaja.
Religiozni proroci, politički lideri, moralni zakonodavci – vi ste ih poštovali ne sumnjajući da su oni uzrok vaše patnje. Kako možete da posumnjate u njih? Ti ljudi su služili čovječanstvu, žrtvovali su se za čovječanstvo. Vi ste ih slavili; ne možete ih povezati sa vašom patnjom. Uzroci patnje su kamuflirani iza divnih riječi, svetih spisa, duhovnih propovijedi.
Patnja je uvijek bila prisutno; ali biti svjestan te patnje je novi faktor. A to je početak preobražaja. Ako ste svjesni nečega, onda postoji mogućnost da se nešto uradi kako bi se to promijenilo. Ljudi su živjeli u siromaštvu prihvatajući to kao dio svog života, kao sudbinu. Niko se nije zapitao. Niko nije pitao zašto je to tako. I prije što se neko zapita, religiozni proroci, mesije i svještenici su spremni sa odgovorom.
Po tim judejskim religijama - judaizmu, hriščanstvu, muhamedanstvu - patnja postoji zbog prvobitnog grijeha. Te tri religije su proistekle iz jednog istog izvora; sve one vjeruju u jedan isti prvobitni grijeh, i zato mi patimo jer smo potomci tih istih ljudi koji su počinili to. Ljudska pravda ne može kazniti sina kriminalca samo zato što je on sin kriminalca. Možda je njegov otac ubio nekoga, kao jedan najviši prestup, ali vi ne možete kazniti i sina. Sin nema ništa sa time.
Adam i Eva nijesu počinili nikakav veliki prestup – oni su samo imali malo više znatiželje. A ja misim, svako ko ima makar malo duha uradio bi isto. Sasvim je bilo izvjesno da se to dogodi – jer u čovjeku postoji duboka potreba za spoznajom. To je nešto suštinsko, to nije grijeh. U samoj prirodi čovjeka je da spozna. A Bog mu je to zabranio. On je govorio: „Ostani neuk.“ Na isti način, postoji neka suštinska, snažna želja za vječnim životom. Niko ne želi da umre.
Čak i osoba koja počini samoubistvo nije protiv života. Možda misli da će u drugom životu biti bolje. Ona je veoma umorna od sve ove patnje i tuge, pa misli: „U ovom životu nemam šanse, zašto onda ne preduzeti nešto? Ovaj život vam ne pruža ništa i ništa van neće pružiti – preduzmi nešto. Ako preživiš i uđeš u neki drugi život, možda...“ To „možda“, ta oklijevajuća želja je i dalje u čovjeku koji je počinio samoubistvo. On je mogao počiniti samoubistvo zbog bilo čega, ali on nije počinio samoubistvo zbog samog života.
To dvoje su osnovne i najdublje ukorijenjene želje u čovjeku – a ipak, njemu je zabranjeno da ispuni svoju prirodu, a njegova priroda je osuđivana kao prestup, kao priroda koja je ukorijenjena u grijehu. Ako bi to ostvario osjećao bi krivicu; a ako to ne bi ostvario, on bi ostao očajan. Ti ljudi su stvorili pozadinu vaše nesreće. Zato postoje dvije vrste nesrećnih ljudi u svijetu: oni koji slijede religiozne proroke, i oni koji ih ne slijede. Veoma je teško naći treću kategoriju, čovjeka nalik meni, koji nimalo ne brine o tome. Ja niti slijedim njih, niti sam protiv njih. Ja ih čak ne mrzim – a nema potrebe da ih volim. Za mene su oni apsolutno apsurdni i neznačajni, nebitni za naše postojanje. Uzmite bilo koju stranu, i vi ćete biti u nevolji. Nemojte prihvatiti nijednu stranu, bilo za ili protiv. Samo kažite tim momcima: „Idite do đavola! I nosite sve vaše svete knjige sa vama.“ Samo tada ćete biti oslobođeni patnje.
Na Istoku imaju drugačije objašnjenje. Objašnjenja mogu biti različita ali svrha je ista. Na Istoku, tri religije – hinduizam, džainizam i budizam – sve uče da je vaša patnja zbog loših postupaka u prošlim životima. A vi ste živjeli milione prošlih života u drugačijem izgledu, drugačijem tijelu, životinje, ptice,... Njihov viđenje je zaista moćno; osam stotina i četrdeset miliona vrsta, i vi ste prošli kroz sve njih; potom ste postali čovjek. U čitavom tom dugom... vi treba da koristite riječ „svjetlosne godine“ sa hindusima, džainima i budistima, vi ste uradili veoma mnogo toga, dobrog i lošeg, i sve to je zapisano u vama. Ako patite, to jednostavno znači da su vam preteški vaši loši postupci. Vi treba da patite, to je jedini način da se oslobodite toga. Vi treba da platite za vaše postupke. Ko bi drugi platio za to? Vi ste nekoga ubili u vašem zadnjem životu, ko će za to da plati?
Njihovo objašnjenje izgleda više matematično, više logično od Adamovog grijeha i nakon šest hiljada godina. Tako mnogo generacija je prošlo a taj grijeh je i dalje svjež. Veoma mnogo generacija je patilo i bilo kažnjavano zbog toga, a vi i dalje bivate kažnjavani zbog toga. Možete li kazniti toliko mnogo ljudi za grijeh samo jednog čovjeka? A hoće li se to nastaviti zauvijek? Makar istočnjačko viđenje izgleda logičnije: da ste u prošlim životima počinili neke loše radnje, i naravno, vi treba da patite zbog toga. Ja kažem da to izgleda logičnije ali da to nije životna istina.
Čovjek je u očaju jer mu religija nije pomogla da uništi uzroke očaja. Naprotiv, oni su ga tješili tako da je ostao takav kakav je i bio. Oni su stvorili jaz između ovog života i narednog života, prošlog života i ovog života. A to je krasna strategije jer, niti vi imate neke podatke o vašem prošlom životu – da ste počinili neko loše ili neko dobro djelo – niti ni na jedan način možete znati što će se dogoditi sa vama u narednom životu, u životu koji dolazi. Oni su dali krasna objašnjenja i kamuflirali iza divnog cvijeća čitavu ovu smrdljivu stvarnost. Zato vi mirišete cvijeće i zaboravljate na smrdljivu rijeku koja teče ispod vas, ispod površine. Odbacite svo to cvijeće i odmah ćete vidjeti zašto je čovječanstvo u tako velikom očaju.
Nova stvar koja se dogodila je da je jedan procenat čovječanstva stigao do tačke gdje postaje malo svjesnije, budnije. I taj jedan procenat čovječanstva postaje svjestan očaja, uviđa da je čitavo čovječanstvo već u paklu, i pita: „O kakvom drugom paklu govorite? Ne postoji ništa gore od ovoga što se događa na zemlji.“ Taj jedan procenat čovječanstva je postavio takva pitanja. Ta pitanja su došla i do ljudi koji još nijesu svjesni – ali ta pitanja su stigla i do njih. I oni su to čuli i počeli da osjećaju neko malo uzbuđenje svijesti: „ Da, postoji očaj, i to neizmjeran očaj“.
Političari su vas obmanjivali. Oni su govorili: „Ako ima demokratije neće biti patnje. Ako bude nezavisnosti neće biti patnje. Ako bude komunizma patnja će nestati.“ Ali demokratije ima, a patnja raste, uvećava se. Zemlje su nezavisne – nijesu sve zemlje u ropstvu – ali čak i u zemljama koje su nezavisne, očaj nije manji. Političke vođe su držale čovječanstvo u nadi... uvijek negdje daleko, velika nada...
Kao besklasno društvo, Rusija je patila u svemu tokom šezdeset godina: „Besklasno društvo će se uskoro ostvariti!“ Kada će se ti dani čekanja okončati? To je stara strategija. Isus je obično govorio svojim sljedbenicima: „Uskoro ćete biti sa mnom u Božijem kraljevstvu. Uskoro ćete vidjeti da će naći spasenje oni koji me prate, a oni koji me ne slijede će pasti u vječni pakao.“ To se još nije dogodilo, a mi čak i ne znamo da li je Isus sa Bogom ili nije.
On je čak obećao da će se vratiti. Ja mislim da je izgubio hrabrost – jedno raspeće je dovoljno! Sada bi ponovo bio razapet, a ovog puta u Vatikanu jer bi sada on došao kao hrišćanin. A papa bi bio osoba koja bi odlučila: „Ovaj čovjek treba da bude raspet – on se pretvara, on je anti-Hrist. On nije naš gospod jer kada naš gospod dođe, on će doći sa slavom, sjedeće na oblaku. Tako gospod treba da dođe. A ovaj čovjek je rođen od žene, a čak ne i od nevine.“
Oni su čekali oblak na kojem će gospod doći, a gospod je pobjegao! Ali papa... Političari vam daju nadu ali ništa opipljivo. Jedna stvar se mora jasno shvatiti: nikakva nada neće pomoći, nikakvo lažno objašnjenje neće pomoći.
Vi treba da stavite po strani sva ta pretjerivanja i da uvidite stvarnost kakva ona jeste.
The Rajneesh Bible
vol. 2, session 1
Copyright © Osho International Foundation