OSHO

REFORMA, REVOLUCIJA I BUNTOVNIŠTVO

Čovjekova evolucija je prošla kroz tri razdoblja: reformu, revoluciju i buntovništvo. Reforma je najpovršnija: ona dotiče samo površinu, ona nikada ne ide dublje od površine. Ona ne mijenja ništa sem odjeću kod ljudi; ona mijenja samo čovjekove propise. Ona ljudima daje pravila, ponašanje – neku vrstu civilizovanosti – bez da išta bitno mijenja u njihovom biću. To šminka ljude, to dotjeruje ljude, a ipak duboko u sebi čovjek ostaje isti. To je obmana. To je bajka. To vam daje uglednost, i od svakoga stvara licemjera. To daje dobro ponašanje, ali to je protiv unutrašnje suštine. Unutrašnja suština se čak nije ni shvatila. Ali u društvu to stvara uglađenost.

Reforma djeluje kao mazivo. To održava postojeće stanje, ona pomaže da stvari ostanu iste – što izgleda paradoksalno jer reformator tvrdi da mijenja društvo; ali, zapravo, sve što on radi je da farba staro društvo u druge boje. A staro društvo može mnogo lakše bitisati sa novim bojama nego što je to moglo sa starim bojama. Staro se ukorijenilo. Reforma je neka vrsta renoviranja, preuređenja. Kuća propada, zidovi su loši, temelj se trese, a vi stavljate nove stubove. Tako možete malo duže sačuvati kuću od propadanja. Reforma je u službi status quo: to služi prošlosti a ne budućnosti.

Drugo razdoblje je revolucija; ona ide malo dublje. Reforma samo mijenja ideje, ona čak ne mijenja ni politiku. Revolucija se kreće i dotiče strukturu ali samo spolja, ne i iznutra.

Čovjek ima dvije strukture, čovjek živi na dva nivoa. Jedan je fizički, a drugi duhovni nivo. Revolucija ide samo do fizičke strukture – do ekonomije, do politike – sve to pripada fizičkom nivou. Ona ide dublje od reforme, ona ruši mnoge stare stvari, ona stvara mnoge nove stvari, ali biće, najdublje čovjekovo biće i dalje ostaje nepromijenjeno. Ona stvara moral, ona stvara karakter. Reforma stvara ponašanje, pravila, civilizovanost: formalno čovjekovo ponašanje se promijenilo. Revolucija mijenja čovjekovu spoljašnju građu – zaista mijenja; ona donosi novu strukturu ali unutrašnji plan ostaje isti, svijest nije dotaknuta. To stvara raskol.

Prvo, reforma stvara licemjerje. Drugo, revolucija stvara šizofreniju, ona čini da čovjek ne može da premosti stvarnost. Čovjek počinje da živi u dva bića, most je srušen. Zbog toga revolucionari odbacuju dušu. Marks i Engels, Lenjin, Staljin i Mao – oni odbacuju dušu. Oni i treba da je odbace, oni je ne mogu prihvatiti; jer ako bi je prihvatili, njihova čitava revolucija će izgledati površna, tada njihova revolucija neće biti potpuna.

Reformator ne odbacuje dušu, zapamtite: on je prihata jer to njemu ne stvara problem – on nikada ne dospijeva do te tačke. To mjesto nije problem. Gandi je prihvatio dušu, Manu prihvata dušu – oni su reformatori. Oni nikada ničemu ne kažu ne, oni su ljudi koji govore da: oni su učtivi ljudi. Sve dok ne bude sasvim nužno, oni neće odbaciti ništa, oni će prihvatati. Ali revolucionari odbacuju dušu. Oni treba da je odbace jer bi inače njihova revolucija izgledala djelimična.

Treća faza je buntovništvo. Buntovništvo dolazi iz najdublje suštine: ono mijenja svijest – ono je radikalno; ono preobražava – to je alhemija. Ona vam daje novo biće – ne samo novo tijelo, ne samo novu odjeću već i novo biće. Novi čovjek se rađa.

U istoriji svijesti postoje tri vrste mislilaca: reformator, revolucionar i buntovnik. Manu, Mojsije i Gandi – to su reformatori, najpovršniji. Jovan Krstitelj, Marks, Frojd – oni su revolucionari. Isus, Buda, Krišnamurti su buntovnici. Da biste razumjeli buntovništvo treba razumjeti srce religije. Religija je buntovništvo. Religija je potpuna promjena. Religija je prekid sa prošlošću, početak novog, odbacivanje starog – u potpunosti. Ništa ne treba nastavljati jer ako bi se nešto nastavilo, to bi održalo staro u životu.

Reforma samo prebojadiše. Revolucija ruši staru spoljašnju strukturu ali unutrašnja struktura ostaje ista. U Sovjetskoj Rusiji ili u Kini je unutrašnjost čovjeka ista, tu nema razlike, čak nimalo. Isti um – ista pohlepa, ambicije, egoističan um, isti um koji se može naći u Americi ili u kapitalističkim zemljama – nema promjene uma. Ali spoljnja struktura društva se promijenila. I spoljašnja struktura zakona, države, ekonomije, politike – to se izmijenilo. Kada se moć politike ukloni, kada se moć vlasti ukloni, čovjek će se ponovo vratiti svojim starim navikama. Rusko društvo se može održati samo silom, ono ne može postati demokratsko jer da biste dopustili ljudima da budu nezavisni morate ima dopustiti da ponovo unesu svoje unutarnje biće u svoje živote. To je tako. Oni su bili spriječavani, oni su bili zabranjivani; oni tako ne mogu živjeti. Oni treba da žive kako im vlast nalaže, ne mogu da žive u skladu sa svojim bićem.

Zato je komunizam u suštini diktatorstvo. Ono će ostati diktatorsko jer postoji strah ako se čovjeku da sloboda, usljed njegove svijesti – pohlepa, ambicija, i sve što je bilo uvijek prisutno u njemu – sve će to ponovo početi da djeluje. Ljudi će postati bogati, siromašni, moćni, nemoćni. Ljudi će početi da izrabljuju jedni druge, ljudi će početi da se bore za svoje ambicije. Oni koji su moćni u Rusiji, oni i dalje rade isto. Hruščov se hvali svojim automobilima jer ih ima mnogo. Niko drugi ih ne može imati, ali ih svi žele. To je samo prisila, nije stvarna revolucija.

Reforma ne zahtijeva mnogo od vas. Ona kaže: samo napravite lijepu svoju glavnu kapiju, neka cijela kuća bude ružna. Vi živite u prljavštini ali ne dopuštate svom susjedu da vidi vašu prljavštinu. Samo glavni ulaz treba da bude lijep jer vaši susjedi nijesu zainteresovani za vaše unutrašnje biće, za unutrašnjost vašeg doma. Oni prolaze spolja i samo vide glavni ulaz. Radite što hoćete, ali to radite iza vrata. Zato glavna vrata postaju fasada, izgled, predstava za susjede koji treba da je vide. Vi živite iza zatvorenih vrata, vi ne živite ispred vaših glavnih vrata. Glavna vrata su tu tek samo kao formalnost, vi nikada ne izlazite kroz njih – ona postoje samo da bi ih drugi vidjeli. Pogledajte vaša glavna vrata – svi ih imaju. Ona se nazivaju lica, maske, ličnosti, jer su persona: ruž, puder i kozmetika – ona vam daju ličnost. Vi nijeste to. To je šminka.

Revolucija ide nešto dublje, ali samo malo dublje. Ona mjenja vašu primaću sobu. Zato vi možete pozvati ljude da sjede u vašu primaću sobu. To se veoma često događa u Indiji. U Indiji je primaća soba divna, ali nemojte ići dalje. Kuhinje kod tih ljudi su veoma prljave i ružne; njihova kupatila su skoro nemoguća. Ali u Indiji niko ne brine o kupatilu ili kuhinji. Jedino brinu o primaćoj sobi jer je to mjesto gdje se susreću sa gostima. To je lažno; to ne dotiče vaše stvarno biče ali to podiže vaš ugled. To je smisao morala: to je predivna primaća soba. Ako možete sebi priuštiti, vi možete imati i Pikasovo platno u vašoj primaćoj sobi, takođe; zavisi koliko sebi možete priuštiti.

Moral ide samo toliko daleko, nakon toga on posrne i nestane. Svako ima svoju cijenu. Moralan čovjek ima cijenu. Vi pogledajte sebe. Ako hodate ulicom i ako nađete deset dolara, možda ih nećete uzeti... ali ako nađete hiljadu dolara... tada ćete oklijevati... da ih uzmem ili da ih ne uzmem? Ali ako nađete deset hiljada dolara, onda tu neće biti pitanja, vi ćete ih uzeti. To pokazuje koliko je dubok vaš moral – deset, hiljadu ili deset hiljada; svako ima cijenu. Neko može sebi priuštiti toliko, preko toga, to je previše. Moral ne vrijedi toliko! Tada ćete poželjeti da izaberete nemoral.

Moralan čovjek nije sasvim moralan; samo nekoliko njegovih slojeva su moralni, nakon toga ga nemoral čeka. Zato vi možete svakog moralnog čovjek veoma lako zavesti u nemoral. Jedino pitanje je da pronađete njegovu cijenu.

Reforma je djelimična revolucija. Revolucija je spoljašnja revolucija. Buntovništvo je unutrašnja revolucija. I samo kada se unutrašnje dogodi, to je uvjerljivo; u protivnom, to nije uvjerljivo. Reforma će vas učiniti licemjerom, revolucija će vas napraviti šizofreničnim. Samo buntovništvo vam može dati punoću vašeg bića, spontanost, zdravlje, cjelovitost.

Reforma će vas učiniti poštovanim. Ako ste za poštovanje, tada će vam reforma biti dovoljna. To će van dati izvještačenu ličnost. Vi ćete spolja izgledati divno. Iznutra ćete biti kvarni i zaudaraćete, ali niko neće moći da osjeti smrad iz vašeg bića; izvještačenost će vas štititi. Iznutra ćete bivati sve prljaviji i prljaviji, ali spolja ćete održati dobar izgled.

Revolucija će stvoriti raskol u vama. Ona će vas učiniti svetim, ali griješnik će biti potisnut. Griješnik neće biti uveden u sveca, griješnik će biti ukinut. Revolucija od vas stvara dvije ličnosti; ona stvara dva svijeta u vama. Prirodno će biti potisnuto, a moral će biti iznad toga. Gornji pas-čuvar, moral, će nastojati da kontroliše donjeg psa-čuvara, prirodno. Naravno, prirodno je veoma moćno jer je prirodno, zato će se ono svetiti; ono će se krišom uvući u vaš život sa slabije tačke. Ono će razbiti vašu moralnost, ono će stvoriti krivicu, i vi ćete biti u stalnom sukobu jer niko ne može pobijediti.

Vaša podrška, vaša intelektualna podrška je za moralnost, ali vaše ukupno biće podržava prirodnost. Moral je u svjesnom, a prirodno je u podsvjesnom. Svjesno je veoma malo, a podsvjesno je devet puta jače, devet puta je veće od svjesnog. Ali vi samo poznajete svjesno, zato će moral u svjesnom pjevati svoju pjesmu; dok će u podsvjesnom, koje je devet puta jače, sve vrste nemoralnosti pustiti duboke korijene u vama. Ono će vas učini i svecem i griješnikom – griješnik će biti potisnut, i on će čekati svoje vrijeme, pravo vrijeme da izbije, pravo vrijeme da se osveti.

Zato ljudi izgledaju tužni, ljudi izgledaju veoma rasijani; jer sva njihova energija se crpi u tim sukobima. Stalna napetost je prisutna. Svetac je veoma napet, on je u stalnoj patnji i strahu – u strahu je da se odrekao vlastitog bića. A odricanje je pristno! I prije ili kasnije, to će izbaciti moralistu, egoistu, svjesnog licemjera. To će biti odbačeno – to će odbaciti onog koji se pretvara. Stoga je svetac uvijek na ivici neke vrste ludila. I vi treba da znate... ako pokušate da budete sveti, treba da znate da ćete uvijek biti na ivici. Mala stvar može promijeniti vašu ravnotežu, možete izgubiti svu vašu razboritost. Ako ste u raskolu, neuroza se množi, raste.

Buntovništvo je unutrašnja revolucija. Buntovništvo započinje „iznutra“, reforma započinje „spolja“. Nikada nemojte započinjati izvana. Počnite od vaše najdublje suštine. Počnite od vašeg stvarnog bića. Reforma će vam reći što da radite. Revolucija će vam reći kakvi da budete: svetiji, boljeg karaktera, dobrog ponašanja. Revolucija će stvoriti čvrstu koru oko vas, oklop koji vas štiti od spolja ali i iznutra, takođe. Teški, čelični oklop – to je ono što se naziva karakter ili ličnost.

Pravi čovjek nema ličnosti. Na primjer, Isus nema karakter – u tome je bio problem, inače Jevreji ne bi bili toliko protiv njega. On je bio slobodan; nije imao karaktera, nije ima oklop. On je bio otvoren, osjećajan, nije se opirao jer nije bio moralist. On nije bio svetac, on je bio mudrac. Reforma vas čini gospodinom. Revolucija vas čini svecem. Buntovništvo od vas stvara mudraca. On je bio mudrac. Sve što je on radio nije bilo urađeno zbog neke moralnosti već usljed određenog shvatanja; ne zbog datih pravila iz prošlosti već zbog spontane svjesnosti. Buntovništvo ovisi o svijesti, revolucija o karakteru, a reforma o formalnostima.

Počnite da budete više svjesniji, i tako ćete započeti od najdubljeg. Neka se svjetlost širi odatle, i tako će vaše čitavo biće biti ispunjeno svjetlošću. Nema načina da se krene spolja. Jedini način je da se krene iznutra – upravo kao što sjeme klija iznutra, iznikne iznutra i postane ogromno drvo. Neka i vaš unutarnji posao bude takav, takođe – nalik sjemenu, rast.

Reforma je zakrpa, neka vrsta krečenja – malo ovdje, malo tamo, ali osnovna struktura nije ni dotaknuta. Reforma može biti za revoluciju ili protiv revolucije; to zavisi od vas. Postoje dvije vrste reformatora: oni koji pripremaju teren za revoluciji, i oni koji pokušavaju da spriječe revoluciju. Reforme daju osjećaj da se stvari poboljšavaju, i zato kakva je potreba stvarati revoluciju? Zašto ući u tolike nevolje? Reforma daje nadu i ljudi tada zastanu. Zato to zavisi od vas. Čovjek ispravnog shvatanja može iskoristiti i reformu, takođe, ali čovjek koji je svjestan neće biti sposoban da iskoristi reformu kao proces za pripremu revolucije. Naprotiv, reforma će tada biti prepreka za revoluciju.

Isti slučaj je i sa revolucijom. Revolucija može biti vrata za buntovništvo, ali samo sa sviješću; inače, to će postati prepreka. Čovjek pomisli: „Revolucija se dogodila, kakva je potreba ići dublje? Već je previše toga.“ Zato reforma može biti prepreka ili pomoć, a isto tako je i sa revolucijom. Sve zavisi od vaše svijesti, sve zavisio od vašeg shvatanja – koliko razumijete život. Zato neka to postane jedno od najtemeljnijih pravila života i rada: da sve na kraju zavisi od shvatanja – kako vi to shvatate. Čak i nešto što može biti od ogromne pomoći može postati prepreka ukoliko nedostaje razumijevanja. A čak nešto što je otrovno – sa razumijevanjem se može promijeniti u nešto ljekovito. Svi ljekovi se prave od otrova; on ne ubija, on pomaže ljudima da ostanu zdravi. U pravim rukama, čak i otrov postaje lijek; a u pogrešnim rukama, čak se i lijek može pokazati kao otrovan. Revolucija je promjena strukture – tijela, društva, spoljašnjosti, ekonomije, politike – ali čovjek uopšte nije pokrenut. To može biti protiv buntovništva ili za buntovništvo. Od stotinu slučaja, devedeset i devet je protiv buntovništva. Zbog toga je komunizam protiv religije; to nije slučajno.

Komunizam osjeća da je religija stvarni neprijatelj. Zašto? Zato što religija može prodrijeti znatno dublje od komunizma. To je ljubomora, to je problem. Ukoliko ne bi postojalo religije, komunizam bi mogao biti najveća revolucija. Tada ne bi bilo ništa više. Ali ako postoji religija, onda je komunizam samo tako-tako, bez poleta, ne može se pohvaliti. Komunizam želi da sasvim uništi religiju, da je zbriše sa zemlje. Komunizam je veoma uplašen od religije jer vidi prostor gdje religija može ući dublje i promijeniti čovjeka iz suštine. I samo kada se rodi novi čovjek, uistinu se rađa novo društvo. Mi smo pokušali sve. Mi smo stvorili dame i gospodu, i oni nijesu pokazali mnogo. Mi smo mijenjali društva, mi smo pokušali utopije – sve one su propale. Reforma je propala, revolucija je propala.

Buntovništvo nikada nije oprobano na širem prostoru. A kada se pokušalo na nekom malom prostoru, uvijek je uspjelo. Sa Budom je uspjelo – hiljade ljudi su prošli kroz buntovništvo, postali su novi. Sa Isusom je uspjelo, sa Lao Ce je uspjelo, sa Krišnom je uspjelo. Uspjeh je uvijek bio sa buntovništvom, ali samo nekoliko ljudi... to nikada nije urađeno na nekom širem prostoru. To nikada nije zahvatilo dušu čovječanstva. I tu je sada potreban rad.

Većem dijelu čovječanstva treba dati viziju svjesnosti, buntovništva, i samo tada čovjek može postati human. Čovjek je human samo po imenu; on još uistinu nije human jer nedostaju ona svojstva koja ga čine humanim. Ona ne postoje. Samilost nije prisutna, ljubav nije prisutna, meditacija nije prisutna. Molitva, zahvalnost ne postoji, slavlje ne postoji. Reforma donosi nove ideje, revolucija donosi nove strukture da podrži te nove ideje, a buntovništvo donosi novu svijest, novog čovjeka, novo biće koje će podržati te strukture.

Počnite od samog temelja. Neka buntovništo bude temelj, a potom stvarajte strukturu revolucije. A zatim, na vrhu toga, neka bude kupola reforme – ne drugačije. Drugačije bi čitav proces bio naopačke.

Osnovna stvar je da se shvati čitava situacija: što je čovjek radio sve do sada? Što je radio pogrešno? Zašto postoji tako mnogo patnje? Zašto uvijek krećemo od pogrešnog kraja i nikako da stignemo do prave suštine problema?

I Say Unto You,

Vol. 2. Session 7.

Copyright © Osho International Foundation