Poštovanje prema životu

Humaniverzitet

OSHO

POŠTOVANJE PREMA ŽIVOTU

Obrazovanje koje je egzistiralo do sada uopšte nije istinsko obrazovanje. Ono nije služilo čovječanstvu; naprotiv, ono je samo služilo nečijim uloženim interesima. Zbog toga su se učitelji poštovali od strane društva. Oni su služili vlastima. Oni su od djece stvarali samo korisne robote, poistovjećivali su ih sa efikasnim mašinama. Tome je služilo obrazovanje do sada. A s obzirom na takvo obrazovanje, evolucija čovjeka je išla zaobilaznim putem, po cik-cak sistemu. No, sve do sada, nije bilo drugog načina za to jer je postojala jedna bitna stvar u prošlosti: spoznaja se razvijala tako sporo da je znanje izgledalo vjekovima sasvim isto. Ali sada smo svjedoci eksplozije znanja. Stvari se mijenjaju takvom brzinom da je čitav obrazovni sistem postao prevaziđen, zaostao. Sve se to mora odbaciti i izumiti jedan sasvim novi sistem obrazovanja.

Vi morate shvatiti što ja podrazumijevam pod "eksplozijom znanja". Zamisli časovnik sa kazaljkom koja se okreće šezdeset minuta. Šezdeset minuta predstavljaju tri hiljade godina ljudske istorije; ili svaka minuta predstavlja pedeset godina; ili jedna sekunda, otprilike jedna godina. Na toj skali izum novinarstva je predstavljen sa devet minuta; prije tri minuta je izumljen telegraf, fotografski aparat i lokomotiva; prije dva minuta, telefon, štamparija, pokretne slike, automobil, avion i radio. Prije jedne minute je izumljena zvučna slika. Televizija se pojavila prije deset sekundi, kompjuter prije pet, a komunikacioni satelit prije jedne sekunde. Laser se ukazao tek prije djelića sekunde. To je ono što neki ljudi nazivaju "Eksplozija znanja". Promjene nijesu nova stvar; to što je novo u tome jesu samo procenti tih promjena.

Sada smo svjedoci nevjerovatnih promjena tako da stari učitelji ne mogu više biti od koristi u starom stilu; obrazovanje u starom duhu više ne može poslužiti. Stari način je pomagao ljudima da pamte. Obrazovanje koje je služilo do sada nije bilo obrazovanje koje je razvijalo inteligenciju već samo način poboljšanja pamćenja, prisjećanja nekih podataka. Stare generacije su prenosile sve to znanje na nove generacije, a generacije mladih su morale to da pamte. Zato se mislilo da je inteligentan onaj koji je mogao dobro da pamti. To nije bilo uvijek nužno. Postojali su geniji čije pamćenje je bilo minorno. Albert Ajnštajn nije uopšte imao dobro pamćenje. Bilo je ljudi koji su imali izuzetno pamćenje ali njihova inteligencija nije bila razvijena.

Pamćenje je mehanička stvar tvog uma. Inteligencija predstavlja svijest. Inteligencija je dio tvojeg duha, a pamćenje pripada tvom mozgu. Pamćenje pripada tvom tijelu, inteligencija pripada tebi. Inteligencija se sada treba podučavati jer su promjene tako munjevite da pamćenje ne koristi mnogo. Nekada si upamptio nešto, a to je sada prevaziđeno. To se upravo dogodilo i sa obrazovanjem: on je popustilo, univerziteti su oslabili jer se i dalje drže prevaziđenih znanja, i dalje se ponašaju na stari način. Oni su naučili trik; u prošle tri hiljade godina su to radili i sada se ne mogu lako odvići toga. Ako sada djeci samo pružamo stare informacije koje im ne pomažu da mogu živjeti u budućnosti već unazađuju njihov razvoj, to je veoma opasno. Oni sada trebaju inteligenciju da bi mogli opstati u životu brzih promjena.

Mi sada moramo ljude učiti inteligenciji tako da možemo djecu osposobiti da žive sa novim svakodnevnim događanjima. Nemojte ih opterećivati sa neki nebitnim stvarima koje neće imati upotrebu u budućnosti. Stare generacije nas neće učiti onome što je već naučeno; oni moraju da pomognu mladima da budu više inteligentniji kako bi mogli da se spontano odnose prema novim okolnostima koje će doći. Možda će vaša djeca živjeti na mjesecu; oni će imati jednu sasvim novu atmosferu u kojoj će živjeti. Možda će vaša djeca živjeti na nebu jer je zemlja postala previše naseljena. Oni će možda živjeti pod zemljom ili pod morem. Niko ne zna kako će tvoja djeca htjeti da žive. Možda će oni živjeti samo na tabletama, na vitaminskim pilulama... oni će živjeti u jednom sasvim drugačijem svijetu. Zato uopšte nema smisla davati im neka enciklopedijska znanja iz prošlosti. Mi ih moramo pripremiti da se suoče sa jednom sasvim drugačijom stvarnošću. Mi ih moramo uputiti da se odnose sa sviješću, sa meditativnošću. To obrazovanje će biti istinsko. Ono tada neće služiti prošlosti i smrti; ono će služiti budućnosti. Ono će biti u službi življenja.

Istinsko obrazovanje treba da uči stvarima koje nijedna druga institucija ne može pružiti. Država, vlada i sve institucije društva samo sprećavaju rast - zapamti to! Zašto oni to rade? Zato što svaki rast podrazumijva izazov, iskušenja, a oni su nepokretni i ukorijenjeni, već zbrinuti. A ko želi da bude nezbrinut? Oni koji su na vlasti ne žele da se ništa novo događa jer bi to moglo poremetiti ravnotežu vlasti. Oni ne žele da se ništa ne mijenja jer će novo dovesti nove ljude na vlast. Svako novo znanje podrazumijeva i nove ljude. A stare generacije ne žele da izgube svoju nadmoć, svoju dominaciju.

Jedan novinar je jednom upitao Ernesta Hemingveja:

" Da li postoji i jedan bitni preduslov koji čini velikog pisca?"

Hemingvej je odgovorio: " Da, postoji. Ako neko želi biti veliki pisac, on mora imati izgrađeni detektor za zaštitu od koještarija."

To je upravo moja ideja istinskog obrazovanja. Djeca se trebaju tako vaspitavati, tako obučavati da uvijek mogu razotkriti besmislicu. Jedna istinski inteligentna osoba je detektor besmislica. On uvijek može znati, upravo onog trenutka kada to kaže, da li je to iole bitno ili je sasvim besmisleno. Evolucija ljudske svijesti nije ništa do duga istorija borbe protiv nametanja besmislica. Devedest i devet procenata njihovih vjerovanja su samo laži. Devedeset i devet procenata njihovih stanovišta su nehumani, protiv života su. Skoro sva njihova vjerovanja su tako primitivna, varvarska, tako neuka da je zaista nevjerovatno kako su ljudi povjerovali u sve to.

Istinsko obrazovanje će ti pomoći da odbaciš sve koještarije - bilo koliko da su one stare, poštovane, opšteprihvaćene. To će te učiti stvarnosti. To te neće učiti nikakvom praznovjerju već samo tome kako da živiš sa radošću. Takvo obrazovanje će te učiti da afirmišeš život. Ono će te učiti da poštuješ život i ništa drugo, učiće te kako da budeš duboko u ljubavi sa egzistencijom. To obrazovanje neće biti samo umne prirode već i nešto od srca. Ono će ti pomoći da se lišiš i uma, takođe; da dospiješ do stanja ne-uma. To su dimenzije koje nedostaju ovom obrazovanju. Postojeće obrazovanje te samo obučava kako da dospiješ u tjesniji kontakt sa mentalnim konceptima, kako da se izgubiš u mislima. Um je nešto dobro, korisno, ali to nije tvoja cjelovitost. Tu postoji i srce koje je zaista mnogo bitnije od uma - jer ti um može pružiti bolje uslove, može stvoriti bolje tehnologije, napraviti bolje mašine, izgraditi bolje puteve, bolje kuće, ali te ne može učiniti boljim čovjekom. To te ne može ispuniti ljubavlju, ne može ti pokazati kako se voli, kako se dobija više poezije, više ljupkosti. To ti ne može dati radost življenja, slavlje. Takav život ti ne može pomoći da budeš pjesma i ples.

Istinsko obrazovanje će ti pokazati puteve ljubavi. Ono će te naučiti i pristupu transcendentalnom, takođe. Um je za nauku; srce je za umjetnost, poeziju, muziku; a transcendentalno je za religioznost, spiritualnost. Sve dok obrazovanje ne bude u službi svih tih stvari, to neće biti stvarno obrazovanje. Takav edukacioni sistem još nije postignut. Prvi zraci toga su već dospjeli. Novi čovjek treba da stigne svaki dan, a mi smo ti koji mu moramo pripremiti mjesto na zemlji - sa tim novim čovjekom doći će novo čovječanstvo i novi svijet. Ne postoji druge mogućnosti do obrazovanje koje će primiti tog novog čovjeka, koje će pripremiti pogodno tlo za njega. Ako mi ne možemo pripremiti tlo za njega, mi smo osuđeni na ukletost.

Novo obrazovanje, istinsko obrazovanje te neće učiti samo matematici, istoriji, geografiji, nauci; ono će te takođe i učiti pravom moralu: osjećajnosti da doživiš ljepotu, Boga, jer Bog samo dolazi kao ljepota. U cvijetu ruže ili lotosa, u izlasku sunca ili zalasku, u zvijezdama, u pjesmi ptica u ranom jutru, ili u kapima rose, u letu ptice,... Istinsko obrazovanje će te dovesti sve bliže prirodi jer što se budeš više približio prirodi, to ćeš biti bliži i Bogu. Istinsko obrazovanje će takođe biti i istinska religija.

Nauka je najniži nivo svjesnosti; umjetnost je nešto viša od nje; a religija je najviši nivo svijesti. Religija je philosophia perennis - vječna filozofija.

Philosophia Perennis, vol. 2