*** Stvarni Majstor je budilnik. Njegova funkcija je sasvim drugačija od učitelja. Njegova funkcija je znatno teža. I samo rijetki ljudi mogu ostati uz Majstora jer probuditi se nakon milon života nije običan podvig. To je čudo. *** |
Teme |
VJERA
Vjera može imati tri značenja. Prvo je vjerovanje - vjerovanje je laž, neiskrenost, nepoštenje. Vjerovati u nešto znači da to ne poznajete ali ipak vjerujete. To je licemjerno. Vjerovanje proizilazi iz straha ili pohlepe. Vjerovanje je uslovljeno od nekoga ko dominira nad vama; to je vid sluganstva.
Istinski religiozan čovjek ne može biti vjernik ali ne može biti ni nevjernik - jer ne-vjerovanje nije ništa drugo do vjerovanje u negativnom obliku. Katolici i komunisti nijesu mnogo različiti; ateisti i vjernici nijesu mnogo razčiti - zapravo, nijesu uopšte različiti. Oni su samo dvije strane iste medalje. Jedan vjeruje u Boga, drugi vjeruje da nema Boga. Jedan voli Boga - ta ljubav je utemeljena na nekom uslovljavanju - ali to nije istinita ljubav; a drugi mrzi Boga - i ta mržnja je temeljena na uslovljavanju - ni ona nije istinita, takođe.
Oni koji krenu sa vjerovanjem nikada ne stižu, oni ne mogu stići. Oni će se vrtjeti okolo i naokolo ali nikada neće dospjeti do istine o egzistenciji. Početak treba da bude otvoren - niti za vjerovanje niti za nevjerovanje. Početak treba da bude bezazlen. Ako je početak bezazlen, onda je to vjera. Vjera nije vjerovanje: to je vjera u istinu. "Ako postoji istina, onda ćemo mi to saznati, nema potrebe da u to vjerujemo. Nema potrebe da vjerujemo u Bibliju, Vede ili Kuran. Ako je istina otkrivena Muhamedu, Hristu ili Krišni, zašto ne bi mogla biti otkrivena meni?" To je vjera.
Vjera znači vjera u sebe. Vjera znači povjerenje, poštovanje sebe. Vjerovanje je usmjereno ka drugome: vjera je usmjerenje ka sebi. Vjera je sasvim drugačiji svijet! To nema ništa sa vjerovanjem. Vjerovanje dijeli ljude na hrišćane, muhamedance, hinduse, budiste. Čovjek vjere ne poznaje nijednu religiju - osim religije istraživanja. On ne vjeruje u vjerovanja već u traganja. Njegova vjera je usmjerena ka vlastitom biću koje nezaštićeno ulazi u prostor nepoznatog, koje bez straha kreće u neucrtane prostore. Njegova vjera u egzistenciju je tolika da on ne treba drugu podršku. Vjera znači usmjerenje ka sebi; vjera ima ljepotu. Vjerovanje je ružno. Izbjegnite vjerovanje jer je vjerovanje laganje. Vjera je traganje, istraživanje. Naučnici imaju vjeru, a vaše takozvane religiozne osobe imaju vjerovanje. Kakva je vjera naučnika? To je vjera da je egzistencija kosmos a ne haos, da je egzistencija utemeljena na fundamentalnom zakonu. To je vjera da je taj zakon podložan razotkrivanju, vjera da je ljudska svijest sposobna da spozna taj fundamentalni zakon: red u životu i bitisanju.
Naučnik ima vjeru. Vaše takozvane religiozne osobe nemaju vjeru. Pošto oni nemaju vjeru, oni je zamjenjuju sa plastičnom, sintetičkom stvari nazvanom vjerovanje. Izbjegnite vjerovanje. Vjera će vas učiniti potpunijim; a vjerovanje će umanjiti vašu cjelovitost. Vjerovanje će vas držati u ropstvu: vjera će vam omogućiti nadmoć. Vjerovanje će vam pomoći da postanete dio rulje, svjetine. To će biti neka vrsta sigurnosti; to je ugodno, podesno. Vjera je opasnost: to će vas odvesti do prostora nepoznatog. To će vas učiniti usamljenim; vi nećete biti sa svjetinom i svjetina neće biti sa vama. Ali biti sam je veoma važno jer to znači čistotu, osoba treba da bude svjesna, treba da bude budna.
Vjernik postaje uspavan. Čovjek od vjere se drži budnim jer TREBA da bude budan jer ga niko neće podržavati. On nije dio mase; on treba da stane na svoje noge. On vjeruje u kosmos. On ne vjeruje u nikakve doktrine i vjerovanja već samo u prećutkivano stanovište da egzistencija nije u neredu već da je utemeljena na određenom redu i da taj red može biti otkriven.
Herman Heseov navod da vjera i sumnja pripadaju jedno drugome i upravljaju jedno drugim nalik udisanju i izdisanju je istinit kada je u pitanju vjerovanje ali nije kada je u pitanju vjera koju sam ja definisao. Samo promijenite riječ "vjera" i navod će biti istinit. Čitajte: vjerovanje i sumnja pripadaju jedno drugome i upravljaju jedno drugim nalik udisanju i izdisanju. Vjerovanje uvijek potiskuje sumnju; vjerovanje je strategija da se potisne sumnja. Zato ćete čuti da vjernik kaže: "Ja snažno vjerujem". Zašto snažno? Mora da duboko u njemu postoji neka jaka sumnja; potrebno je jako vjerovanje da bi se to prisililo i potisnulo u nesvjesno. Uvijek kada neko kaže "snažno vjerujem" to jednostavno znači da je sumnja velika i da se treba boriti sa njom, da trebate veoma jako vjerovanje da bi se borili sa time.
Zbog toga vjernici postaju fanatici. Ko je fanatik? Čovjek koji ima tako jaku sumnju koju ne može potisnuti ukoliko nije fanatik. On se plaši svoje sumnje; on je previše uplašen svojom sumnjom tako da nikada ne zagleda u sebe. On treba da stvori takav fanatizam, takav dim od fanatizma tako da se njegova sumnja potpuno izgubi. Fanatik ne može opštiti sa drugima; on je uplašen - vi možete nešto reći što će ponovo podići njegovu sumnju na površinu. On ne može saslušati drugu stranu. Njegov argument je njegov mač - on ne može da raspravlja, on samo može da ubija. Ubijajući on dokazuje da je njegovo vjerovanje ispravno. Zato su hrišćani, muhamedanci i ostali ubijali jedni druge - sve su to fanatici. Oni su učinili svijet veoma ružnim. Oni su uništili mnogo toga što je bilo lijepo i što je trebalo sačuvati. Oni su sveli čovječanstvo na veoma nesvjestan fenomen. Oni nijesu dozvolili da ljudska bića rastu i da se rascvjetavaju; oni su bili veoma destruktivni prema njima. Ljudska bića nijesu bila blagoslovljena: bila su proklinjana.
Čovjek koji ima vjeru nije fanatik, on to ne može biti. On je otvoren, on je pristupačan, dostupan, on je osjetljiv. On je spreman da sasluša; on je u svakom pogledu spreman da razumije suprotno gledište. Ko zna? Možda je suprotno gledište ispravno? Čovjek od vjere nema predubjeđenja koja štiti: on nema a priori spremene ideje; on nije ukorijenjen u nijednu ideologiju. On je jednostavno otvoren, traga, istražuje, traži. On je spreman sve da sasluša; sva njegova vrata i svi prozori su otvoreni. On nije lajbnicki monad - on nije zatvoreni fenomen. On je dostupan suncu, kiši i vjetru; on je pristupačan Bogu u bilo kojem obliku da on dođe. On je spreman da traga za istinom. On nema predrasuda da istina treba da bude "takva i takva". On ne kreće sa jednom idejom; on kreće sa ogromnom žudnjom da spozna ali bez ikakve ideje koju treba nametnuti stvarnosti.
Čovjek od vjere nikada nije fanatik. Buda nikada nije fanatik. Čovjek od vjere je veoma racionalan; čovjek koji vjeruje je krajnje iracionalan. On ne može prihvatiti razlog jer je uplašen - razlog može povrijediti njegovo vjerovanje. On je nekako udesio da živi u ugodnom vjerovanju i razlog može doći kao grom i uništiti sve. On ne može otvoriti svoja vrata i prozore; on treba da ostane zatvoren u vlastitom mraku - samo tada može vjerovati. On djeluje nalik noju. On zatvara oči da ne bi morao da promijeni ono u što vjeruje. Čovjek od vjere živi otvorenih očiju, budan i promatra.
Herman Hese je u pravu za vjerovanje ali nije u pravu za vjeru. Ali postoji i treće značenje, takođe: to je povjerenje. Prvi smisao je vjerovanje - vjerovanje je ružno, izbjegnite to. Drugi smisao je vjera - vjera je divna, upijte je. I treći smisao je povjerenje - povjerenje znači da je vjera stigla do svog cilja. Vjera je ispunjenje, osoba je došla do spoznaje, a tada stiže povjerenje.
Treće znači "Ja znam", a ne "Ja vjerujem". Osoba koja zna nema potrebe da vjeruje - zbog čega? On to zna! Stoga tu nema pitanja o vjerovanju. Samo oni koji ne znaju vjeruju. Vjernici nikada ne stižu do konačnog smisla, do povjerenja - samo oni koji imaju vjeru stižu do povjerenja. Vjera je hodočašće, a povjerenje je odredište. Početak je vjera, kraj je povjerenje. To su tri značenja "vjere". Riječ je veoma neodređena zato treba da razumijete sva tri značenja jer je nekad upotrijebljena u prvom značenju, nekada u drugom, a nekada u trećem.
Vječna filozofija