RELIGIJA -

PRAVA ZBRKA

Religija nije ono što obično ljudi pod tim podrazumijevaju. To nije hrišćanstvo, nije hinduizam, nije mohamedanstvo. Takozvana religija je samo mrtav kamen. Ja te ne učim religiji već religioznosti - rijeci koja teče, neprestano mijenjajući svoj smjer, ali koja na kraju stiže do okeana. Kamen može biti veoma star, može biti da je mnogo toga iskusio, znatno više od jedne Rigvede, ali kamen je ipak samo kamen, a on je mrtav. On se ne mijenja sa godišnjim dobima, on se ne kreće sa egzistencijom; on samo tu leži. Jesi li vidio da kamen pjeva, pleše?

Po meni, religija je samo jedan kvalitet, a ne organizacija. Sve religije koje egzistiraju u svijetu - a to nije neki mali broj, postoji tri stotine raznih religija - su samo mrtvo kamenje. One se ne kreću, ne mijenjaju se, ne teku sa vremenom. A bilo što da je mrtvo, nije od nikakve pomoći- sem ako namjeravaš da načiniš grob, tada ti možda kamen može biti od koristi. Sve te nazovi religije su samo gradile grobove za vas, uništavale su vaš život, vašu ljubav, vašu radost, i punili vam glavu fantazijama, iluzijama i halucinacijama o Bogu, o raju i paklu, o reinkarnaciji i svim vrstama ludosti.

Ja vjerujem u proticanje, mijenjanje, kretanje,..jer je to u prirodi života. Život poznaje samo jednu stalnu stvar, a to je promjena. Samo se promjena nikada ne mijenja; inače, sve drugo se mijenja. Kada je jesen, drveće ogoli. Svo lišće opadne bez ikakvog protivljenja; u tišini, mirno, ono se vraća ponovo zemlji odakle je i došlo. Golo drveće koje stremi ka nebu ima posebnu ljepotu u jesen, a ono mora da ima i ogromno povjerenja u svom srcu kada postupa tako, jer zna da staro mora otići kako bi u proljeće moglo doći neko novo lišće. I ubrzo će novo lišće, svježe, mlado i raskošno početi izlaziti.

Religija neće biti umrtvljena organizacija već jedna vrsta religioznosti, samo kvalitet osjećanja koje u sebi sadrži istinoljubivost, iskrenost, prirodnost, duboki sklad i opuštenost prema kosmosu, ljubavničko srce i prijateljski odnos prema svemu. Za ovo vam nijesu potrebne takozvane svete knjige. Zapravo, svetih knjiga i ne postoji. Takozvane svete knjige i ne dokazuju da su dobra literatura. Bolje bi bilo da ih niko ne čita jer su prepune prljave pornografije. Jedna autentična religija ne treba proroke, izbavitelje, svete spise, bogomolje, kardinale i svještenstvo- jer je religioznost samo rascvjetavanje tvog srca. Ona dospijeva do samog središta tvog bića. A onog trenutka kada dospiješ do pravog središta tvog bića, dogodi se jedna eksplozija ljepote, blaženstva, tišine, svjetlosti. Ti tada počinješ da budeš jedna sasvim druga osoba. Sve što je bilo mračno u tvom životu, tog trenutka nestaje; sve što je bilo loše, iščezava sa time. I sve što tada činiš, ti to radiš potpuno i sa svjesnošću.

Ja poznajem samo jednu vrlinu, a to je svjesnost. Ako bi religioznost bila raširena po čitavom svijetu, religija bi odmah nestala. A to bi bilo jedno ogromno blaženstvo i blagoslov kada bi čovjek mogao biti samo čovjek; kada ne bi morao biti hrišćanin, muhamedanac ili hindus. Takve demarkacije, takve podjele su bile uzrok mnogih ratova kroz dugu istoriju. Ako samo pogledate istoriju čovječanstva, nećete se moći oduprijeti iskušenju da kažete da smo u prošlosti živjeli u jednom ludom svijetu. U ime Boga, u ime crkve, u ime ideologija koje nijesu imali nikakvog smisla, ljudi su neprestano ubijali jedni druge. To čine još i danas.

Religija se još nije ostvarila. Sve dok religioznost ne postane stvarni duh čovječanstva, neće biti ni religije. Ali ja insistiram na riječi "religioznost" kako ne bi to postalo organizovana religija. Vi ne možete organizovati ljubav. Da li ste ikada čuli za crkvu ljubavi, za hram ljubavi, za džamiju ljubavi? Ljubav je samo jedan individualni odnos sa drugom osobom. A religioznost je jedan širi ljubavni odnos individue upravljen prema čitavom kosmosu. Kada se čovjek zaljubi u čitavi kosmos, u drveće, planine, rijeke, okeane, zvijezde, on tada zna što je molitva. To je neverbalni odnos, bez riječi...On tada spoznaje jedan duboki ples u svom srcu i muziku bez zvuka. On tada po prvi put ima iskustvo vječnosti, besmrtnosti, on uvijek ostaje i pored svih promjena koje uvijek drže život svježim. I svako ko postane religiozna osoba, i ko odbaci religije: hrišćanstvo, muhamedanstvo, hinduizam, džainizam, budizam- on tada po prvi put objavljuje da je postao individua, da je postigao svoju individualnost.

Religioznost je samo jedan individualni dojam. To je tvoja poruka ljubavi upućena čitavom kosmosu. Samo tada će tu biti tišine koja razjašnjava sve zablude.Inače, ove postojeće religije su samo paraziti koji eksploatišu ljude, obrobljavaju narode, sile ljude da im vjeruju- a svako vjerovanje je protivno inteligenciji- prisiljavaju ljude da izgovaraju molitve koje nemaju značenja jer nijesu proistekle iz tvog srca već samo iz tvog pamćenja.

Čitao sam jednu predivnu priču Lava Tolstoja. Ta priča se odnosi na tri neobrazovana i nepismena seljaka koji su živjeli na jednom malom ostrvu velikog jezera. Milioni ljudi su im dolazili da im izraze poštovanje i da traže pomoć o njih, a patrijarh Rusije, prije revolucije, bio je zbog toga zabrinut. Crkve su bile prazne, niko nije dolazio svještenicima. A ruska crkva je najstarija crkva na svijet, veoma striktna i dosledna. No, ljudi su i pored toga išli tim nepismenim seljacima koji čak nijesu ništa ni znali o hrišćanstvu- kako su onda mogli biti sveci? U Indiji je lakše postati svetac, ali u hrišćanstvu to ne ide tako lako. Riječ "svetac" proističe iz korijena riječi sanctus. To znači, dok nijesi proglašen od pape ili patrijarha, ne možeš ni biti prihvaćen kao svetac.

Ali ljudi su počeli govoriti kako su ta trojica sveci...Tada je u ljutnji patrijarh uzeo jedan čamac i otišao na ostrvo da potraži te ljude koji su mirno sjedjeli ispod jednog drveta. Pogledao ih je i nije mogao vjerovati svojim očima: kakvu vrstu svetosti oni posjeduju? Prilazeći im, patrijarh se predstavio riječima:" Ja sam patrijarh". Na to su ta tri sveca kleknuli i dotakli mu stopala. Tada se on malo opustio:" Ove tri lude...no stvari nijesu tako daleko pošle da se ne bi mogle kontrolisati."

On ih upita:" Jeste li vi sveci?" Oni se pogledaše i rekoše mu:" Mi nijesmo nikada čuli tu riječ. Mi smo nepismeni, neobrazovani. Nemoj govoriti grčki sa nama; reci jednostavno ono što želiš reći."

"Bože moj, reče patrijarh, vi i ne znate što je svetac? Znate li hrišćansku molitvu?" Oni se ponovo pogledaše i počeše gurkati jedan drugoga da izgovori molitvu. Tada patrijarh bi ohrabljen i naredi:" Recite mi vašu molitvu."

Oni rekoše: " Mi smo neobrazovani i ne znamo što je to hrišćanska molitva. Mi smo sami sačinili našu molitvu. " Patrijarh se na to nasmija i reče im: " Niko ne izmišlja svoju molitvu. Molitva mora biti priznata od strane crkve. No, ipak mi recite vašu molitvu."

Oni se osjetiše nelagodno, postiđeno, ali ipak mu na kraju rekoše: "Pošto nam to tražiš, mi te ne možemo odbiti. Ali ta naša molitva i nije neka molitva...Mi smo čuli da Bog ima tri oblika- Bog, sveti duh i sin- pa smo pomislili da mi napravimo našu molitvu. A naša molitva je: Vi ste tri, mi smo tri,neka je milost naša." Patrijarh na to uzviknu:" Idioti jedni, vi mislite da je to molitva? Ja ću vas naučiti molitvi koju je crkva priznala."

Ali ta molitva je bila veoma duga, pa su ta tri čovjeka uglas odgovorili: "Mi ne možemo zapamtiti tako dugu molitvu. Mi smo pokušavali najbolje, ali nije išlo. Molimo vas, ponovite još jednom." Zamolili su ga da je ponovi i po treći put jer je bila zaista duga. "Dok zapamtimo početak, kraj već zaboravimo. Kada zapamtimo kraj, početak zaboravimo. A kada zapamtimo i jedno i drugo, onda zaboravimo ono što je u sredini." Patrijarh im na to odgovori: "Vama je potrebno obrazovanje."

Na to mu oni odgovoriše:" Mi ne znamo pisati, inače bi zapisali vašu molitvu. Samo još jednom i mi ćemo pokušati najbolje da zapamtimo."

Patrijarh je bio presretan što je preobratio tri idiota koji su okupljali milione ljudi oko sebe. On ponovi molitvu po treći put, oni mu dotakoše skute i on uđe u svoj čamac. Upravo kada je bio negdje po sredini jezera, u daljini uoči neku pojavu koja mu ide u susret. On nije mogao vjerovati:" Što to može biti?" On se na to poče moliti. Kako je bio sve bliži tome, on uoči da su to ona tri idiota koja hodaju po vodi. On uzviknu:" Bože moj! Samo je Isus mogao hodati po vodi."

Oni mu priđoše raširenih ruku i rekoše:" Zaboravili smo molitvu, pa smo pomislili... ako biste samo još jedno mogli ponoviti." Kada ih patrijarh tako ugleda kako stoje na vodi, njemu tada bi jasno. Reče im:" Vi ne trebate moju molitvu. Vaša molitva je savršena. Ja sam se molio čitav život, ja sam postigao najviše mjesto u Pravoslavnoj crkvi Rusije, ali ja još ne mogu hodati po vodi. Mora da je Bog sa vama.Samo vi nastavite sa svojom molitvom." Oni su na to bili vrlo ponosni i srećni. Tada mu rekoše:" Mi smo vam veoma zahvalni jer bi nas ta duga molitva ubila!"

Ova predivna priča pokazuje da je tradicija, da je religija mrtva. Samo religioznost može izaći iz tvog srca kao jedno individualno prinošenje ljubavi i miomirisa kosmosu. Čak ni Bog nije potreban jednoj religioznoj osobi jer je Bog samo jedna nedokazana hipoteza, a religiozna osoba ne može prihvatiti ništa što nije dokazano. On može prihvatiti samo ono što je sam osjetio.

Što vi osjećate? - Disanje, otkucaj srca...Egzistencija diše i izdiše, ona ti daje život svakog trena. Ali ti još nikada nijesi pogledao drvo, nikada nijesi osmotrio cvijet i njegovu ljepotu, i nikada nijesi pomislio da su oni božanstvo. Oni su stvarni Bog koji bitiše. Ova čitava egzistencija je prepuna božanstava. Ako si ispunjen osjećanjem religioznosti, čitava egzistencija uporedo sa tobom biva ispunjena božanstvom.

Po meni, to je religija.

OSHO

Satyam- Shivam- Sundram, session 13

Povratak